.webp){kind=icon}
Tema sankcija pod kojim se našla Rusija zbog započinjanja otvorenog rata protiv Ukrajine ostala bi aktualna čak i kada bi bila postignuta neka vrsta primirja, jer je jasno od početka da se Vladimir Putin jednostavno ne može povući u okvire granica kakve su bile 24. veljače. Budući da status quo više nije moguće vratiti, sankcije će ostati na snazi i regularno se proširivati sve dok Putin bude na čelu Ruske Federacije. Međutim, sankcije nikako ne mogu biti samim sebi cilj, odnosno formula "što više sankcija, to bolje" ne daje uvijek željene ili barem pozitivne rezultate.
Zašto se uvode sankcije?
Prvo pitanje koje treba postaviti je zašto se uvode sankcije, koja im je legitimna osnova? Intuitivno, odgovorili bismo – ekspanzionistički rat je nepravedan i treba biti kažnjen. Ovaj argument stoji, ali nije primjenjivan u drugim slučajevima koji su mu prethodili (Drugi zaljevski rat, primjera radi). Ako, dakle, napadački rat kao takav nije dovoljan da izazove osudu europskog javnog mnijenja, po čemu se onda upravo ovaj rat Rusije protiv Ukrajine razlikuje od prethodnih? Ne, ne samo zato što se vodi u Europi, mada je i to jedan od razloga, već prvenstveno zbog toga što predstavlja pokušaj nasilne promjene globalnog međunarodnog poretka. Nijedna država od Drugog svjetskog rata nije to pokušala postići otvorenim ratom. Stoga je legitimacijska osnova za sankcije protiv Putinove Rusije ne osuda rata kao takvog, čak ne ni neopravdanog napadačkog rata, već odbacivanje vojnog sukoba kao načina donošenja izmjena u području međunarodnih odnosa, jer takvi pothvati vode direktno u Treći svjetski rat (kao što su doveli i do prethodna dva svjetska rata).
Koji je cilj sankcija?
Drugo pitanje je koji je cilj sankcija protiv Rusije? Ponovo, intuitivni odgovor bi bio završetak rata, eliminiranje opasnosti od izbijanja šireg sukoba koji može povući čitav svijet za sobom. Ovaj odgovor je djelomično točan, jer je očigledno da sankcije ne mogu samostalno zaustaviti rat ili barem ne u kratkoročnoj perspektivi. Nesporno je da rat ima svoju dominantnu oružanu dimenziju i da se u tom području u prvom redu i vodi, otuda slanje oružja Ukrajini iz gotovo cijelog zapadnog svijeta. U suprotnom, Ukrajina bi pala, a Europa bi se suočila s jednom sasvim novom i neskriveno agresivnom Rusijom na svojim granicama.
Bloomberg
Ako je cilj sankcija bio da proizvede trenutačni pad financijskog tržišta u Rusiji, on nije dostignut. Rusija raspolaže dovoljnim zlatnim rezervama, iako će s poteškoćama i po sniženoj cijeni moći razmjenjivati zlato za valutu, ona posjeduje državni rezervni fond iz kojeg je već počela popunjavati proračunski deficit (na mjesečnoj razini) koji je nastao u travnju uslijed ratnog djelovanja, naposljetku, ruska Centralna banka je i dosad vodila vrlo konzervativnu politiku usmjerenu na obuzdavanje inflacije, a njezini stručnjaci su već prošli vatreno krštenje 2014. godine kada su zbog zauzimanja Krimskog poluotoka uvedene prve, znatno blaže, sankcije protiv Rusije. Jednostavnije rečeno, ruski financijski sektor je preživio inicijalni udar sankcija.
Ozbiljna šteta za rusku ekonomiju
Dugoročno gledano, sankcije će svakako nanijeti ozbiljnu štetu ruskoj ekonomiji – inozemne investicije bit će drastično smanjene, obim proizvodnje i čitavi proizvodni lanci izgubit će ili mogućnost da nastave s radom ili će zbog korištenja lošijih, po višoj cijeni nabavljenih dijelova finalni proizvodi postati manje kvalitetni, skuplji i nekonkurentni na globalnom tržištu. To će očito negativno utjecati na tržište rada (bez obzira na uljepšanu statistiku zaposlenosti koja s prisilnim godišnjim odmorima uvelike podsjeća na Jugoslaviju prve polovine 90-ih), da ne govorimo o tome da će lišena novih tehnologija ruska proizvodnja postati zastarjela u roku od pet godina. Na kraju, doći će do smanjenja dohodaka, jer će dobro plaćenih poslova biti sve manje, a socijalnih fizičkih poslova za minimalnu plaću sve više, što će devastirati ionako nedovoljno razvijenu srednju klasu, a to će, razumije se, dalje suziti i uslužni sektor, koji funkcionira na osnovu kapitala urbanog (i pozapadnjačenog) dijela ruskog društva.
Bloomberg
Na jesen Rusiju, zbog prepolovljenog uvoza robe, očekuje deficit mnogih proizvoda od visoke tehnologije, preko bijele tehnike, do robe široke potrošnje, koji može biti ublažen „paralelnim uvozom“ (kako ruske vlasti nazivaju zakonom regulirani šverc). Čak i u slučaju da budu riješeni svi problemi logistike to neće riješiti pitanje naglog skoka cijena velikog broja proizvoda, što će dovesti do smanjenja ukupne potrošnje stanovništva. Sve to upućuje na neminovan pad ruskog gospodarstva i pad životnog standarda njezinih građana. Platežni tokovi kroz rusku Centralnu banku, koji su dobar indikator smanjenja BDP-a, pokazuju da je u lipnju ove godine pad iznosio 7,2 posto BDP-a (u kvartalnoj usporedbi, ne na godišnjoj razini). Kroz ovaj indikator, svi sektori ruske ekonomije bilježe negativan rast, osim sektora usmjerenog na državnu potrošnju.
Nastavak rata uprkos sankcijama
Pa ipak, ništa od toga ne znači da Vladimir Putin neće moći nastaviti svoj rat. Zašto? Zato što će sankcije proizvesti tek dugoročne posljedice koje će udariti prvo po građanima, pa tek onda po mogućnostima Rusije da dalje razvija vojnu tehnologiju. Vladimira Putina ionako prvenstveno zanima tvrda sila koju njegov nedovršen imperij pokazuje na van, a ne razvoj ekonomije ili rast životnog standarda građana. S druge strane, u kratkom roku, Rusija ima velike prihode od trgovine energentima kojima pokriva ratne rashode, kao i ogromnu količinu sovjetske vojne tehnike, kojom može nastaviti ratovati godinama.
Shodno tome, dolazi se do zaključka da je cilj sankcija, zajedno sa savezničkim naoružavanjem Ukrajine, ponajprije usmjeren tome da pretvori za Rusiju očekivani mali pobjedonosni rat u višegodišnje nadigravanje putinovskog političkog sustava sa zapadnim demokracijama. Razumije se da je Ukrajina neposredna linija fronta u sukobu u kojem nijedna od dvije strane ne može odstupiti – zapadni svijet ne može nastaviti suradnju s Putinom, koji je jednim potezom stavio sve na kocku kako bi ubrzao "raspad dekadentnog Zapada", što on smatra povijesno determiniranim procesom. U tom pogledu, sankcije će biti onoliko učinkovite, kolika je i pomoć Ukrajini na bojnom polju i koliko je snažna kolektivna volja Zapada da ostane u ringu.
Ovaj komentar nužno ne odražava mišljenje i stavove uredništva Bloomberg Adria i njezinih vlasnika.
