.webp){kind=icon}
Vladimir Putin izvršio je invaziju na Ukrajinu djelomično kako bi potvrdio regionalnu dominaciju Rusije jednom zauvijek. Gotovo godinu dana kasnije, ruski je predsjednik postigao suprotno - i to ne samo u Kijevu.
Dužnosnici iz bivših sovjetskih država u centralnoj Aziji i na Kavkazu kažu da je rat potaknuo njihove vlade da potraže načine za smanjenje ovisnosti o Moskvi okretanjem suparničkim silama uključujući Tursku, Evropsku uniju i zemlje Bliskog istoka. Svi su govorili pod uvjetom anonimnosti kako bi izbjegli antagonizam Kremlja.
Sadašnji i bivši ruski dužnosnici, također govoreći pod uvjetom da se ne identificiraju, rekli su da Moskva reagira nervozno, čak i oštro, jer Kremlj postaje manje siguran u svoju sposobnost da uspostavi uticaj u vlastitom dvorištu.
Rusija je decenijama bila "igrač s pravom veta, čuvar vrata u sjevernoj Evroaziji, gdje se nije moglo dogoditi ništa što se Kremlju ne sviđa", rekla je Ekaterina Schulmann, ruska politologinja koja sada živi u Berlinu. ''Sada se čini da se to mijenja'', s tim da Rusija vjerovatno neće izaći jača iz rata u Ukrajini, a ''to diktiranje vlastite volje susjedima čini u najmanju ruku problematičnim''.
Dok je neuspjeh ključnog ratnog cilja Kremlja najjasniji u Ukrajini i Moldaviji, koje su podnijele zahtjev za članstvo u EU i stekle status kandidata nakon izbijanja sukoba, invazija je prisilila čak i tradicionalne prijatelje poput Kazahstana i Armenije da aktivno grade veze sa silama koje Moskva dugo pokušavao držati podalje u regiji. To je posebno Turskoj omogućilo da zakorači u prazninu.
Armenski premijer Nikol Pashinyan, kazahstanski predsjednik Kassym-Jomart Tokayev i Vladimir Putin u Sankt Peterburgu u decembru. Fotograf: Contributor/Getty Images/Bloomberg
Najavljujući svoju invaziju 24. februara, Putin je u to vrijeme naveo Kazahstan kao model za vrstu odnosa koje je želio da Rusija ima s bivšim sovjetskim državama. Prošlog mjeseca poslao je trupe da pomognu predsjedniku Kassym-Jomartu Tokayevu u gušenju smrtonosnih nemira.
Ipak, Tokayev se od tada otvoreno ne slaže s Putinovim opravdanjem za rat, dok je dopustio stotinama hiljada Rusa da pobjegnu u najvećeg izvoznika nafte u centralnoj Aziji nakon što je Rusija objavila mobilizaciju u septembru. Schulmann, koju je Kremlj proglasio "stranom agenticom" nekoliko dana nakon što je napustila Rusiju u aprilu, ovoga je mjeseca u Kazahstanu dočekao šef Senata, drugi najviši dužnosnik u zemlji, i ponudio joj mjesto profesora na jednom od univerziteta.
"Rusija postaje sve otrovnija", rekao je Beibit Apsenbetov, bivši član uprave najveće kazahstanske banke, Kazkommertsbank JSC. ''Šta učiniti kad ti je susjed pijanica i razbojnik, a ti se ne možeš iseliti?''
Konkurentske sile | Rusija se suočava s podijeljenim privrženostima u postsovjetskim državama/Bloomberg
Čini se da Rusija pokazuje svoje nezadovoljstvo Kazahstanom opetovanim prekidima tokova kroz 1.500 kilometara dug naftovod Kaspijskog konzorcija (CPC), navodeći tehničke ili regulatorne probleme. Naftovod kojim Kazahstan šalje oko 80 posto svog izvoza nafte prolazi preko Rusije do crnomorske luke Novorossiysk, manje od 160 kilometara od okupiranog Krima.
Kazahstan je u novembru rekao da će povećati izvoz nafte preko Kaspijskog mora za 1,5 miliona tona dopremanjem nafte u naftovod Baku-Ceyhan, koji ide od Azerbejdžana do turske obale Sredozemnog mora. Tokajev je rekao da bi protok duž te rute, koja zaobilazi Rusiju, mogao na kraju porasti na 20 miliona tona. Kazahstan je poslao više od 50 miliona tona preko CPC-a 2021.
Ova se ruta pridodaje takozvanom Srednjem koridoru za željeznički teret Kina-Evropa, koji prolazi preko Kazahstana, Azerbejdžana, Gruzije i Turske, a bilježi nagli porast potražnje; rat je smanjio promet na manje kompliciranoj kineskoj željezničkoj vezi s Evropom, preko Rusije i Bjelorusije.
Prošle godine Tokajev je također poticao veze u oblasti odbrane s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom i putovao je u Saudijsku Arabiju, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate kako bi potaknuo trgovinsku i investicijsku saradnju.
Susjedni Uzbekistan, uveliko ovisan o trgovini s Rusijom, tražio je otvaranje i prije rata. U julu je potpisao Sporazum o poboljšanom partnerstvu i saradnji s EU. U decembru, nakon drugog sastanka novog Dijaloga o strateškom partnerstvu sa SAD-om, u zajedničkoj izjavi pozdravljena je "spremnost nacije da uspostavi nove trgovinske rute i diverzificira uvozna i izvozna tržišta".
Da budemo sigurni, Rusija ostaje moćna sila u regiji. Uz međunarodne sankcije kao odgovor na rat koji je blokirao ruske trgovačke rute prema zapadu, bivši sovjetski susjedi Moskve postali su joj još važniji kao kanali za trgovinu. Izvoz u Rusiju iz drugih članica Evroazijske ekonomske unije predvođene Moskvom - Bjelorusije, Kazahstana, Armenije i Kirgistana - skočio je, jer se roba preusmjerava iz Evrope. Porastao je i turski izvoz u Rusiju.
Izvoz u Rusiju iz bivših sovjetskih susjeda porastao je iako nastoje olabaviti veze s Moskvom/Bloomberg
Kazahstan i Uzbekistan daju sve od sebe da diverzificiraju svoje odnose sve dok je Moskva zaokupljena Ukrajinom, ali "ne možete promijeniti geografiju, postoje duboke veze i duge granice", rekla je Annette Bohr, saradnica u programu za Rusiju i Evroaziju u Chatham Houseu, britanskom think tanku. "Nema odvajanja od Rusije za centralnu Aziju, barem ne još mnogo godina".
Ipak, rat i sankcije koje su uslijedile istaknule su rizike prevelike ovisnosti o Moskvi, a nigdje to nije postalo jasnije nego u Armeniji, bliskom savezniku Kremlja na Kavkazu i domu njegove jedine tamošnje vojne baze.
U Armeniji vlada veliko razočarenje zbog nespremnosti ili nesposobnosti Rusije da intervenira u dugotrajnom teritorijalnom sukobu sa susjednim Azerbejdžanom, koji uživa snažnu odbrambenu podršku Turske. Dužnosnici se ljute zbog sedam sedmica duge de facto azerbejdžanske blokade koridora Lachin, vitalne cestovne veze s Armencima koji žive u spornoj enklavi Nagorno-Karabah, dok ruske mirovne snage u tom području promatraju.
"Azerbejdžan iskorištava situaciju u Ukrajini", rekao je Sergey Ghazaryan, ministar vanjskih poslova nepriznate vlade Nagorno-Karabaha, koji nije mogao tamo otputovati iz Armenije otkako je imenovan početkom januara.
Tri puta ovog mjeseca nacionalisti su organizirali proteste ispred ruske vojne baze u Gyumriju, držeći slogane poput "Ruske okupacijske snage van iz Armenije". Protesti protiv tradicionalnog saveznika i zaštitnika zemlje bili su mali, ali bez presedana.
Premijer Nikol Pashinyan ovog je mjeseca objavio da Armenija neće biti domaćin planiranih vojnih vježbi Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti, alternative NATO-u koju vodi Rusija, nakon što savez nije odgovorio na molbe Armenije za pomoć nakon graničnih sukoba s Azerbejdžanom prošle godine.
EU je 23. januara objavila da šalje dvogodišnju civilnu promatračku misiju da patrolira granicom kao odgovor na zahtjev Armenije, u onome što je šef vanjske politike bloka Josep Borrell nazvao "novom fazom" svog angažmana na Kavkazu.
Rusko ministarstvo vanjskih poslova osudilo je misiju u četvrtak u saopćenju u kojem se EU naziva "privjeskom SAD-a i NATO-a" i upozorava da njena uključenost u regiju "može donijeti samo geopolitičku konfrontaciju".
Azerbejdžan se također približio EU, potpisavši u julu sporazum o udvostručenju izvoza plina u blok do 2027. godine, dok Brisel nastoji zamijeniti ruska fosilna goriva kao odgovor na rat u Ukrajini. Prošlog mjeseca EU je rekla da će također pomoći u finansiranju direktnog energetskog kabla iz Azerbejdžana i susjedne Gruzije u zemlje članice EU, preko Crnog mora, s potencijalom za kasnije povezivanje Ukrajine i Moldavije.
Ali do sada je Turska najviše profitirala od ruskog oklijevanja. S obzirom na to da Armeniji više nije osigurana ruska zaštita, Pashinyan i Erdogan u oktobru su također održali prve razgovore između čelnika svojih dviju zemalja u 13 godina, usred nastojanja da uspostave diplomatske veze i otvore svoju granicu.
"Putin je izgubio svoj monopol u kavkaskoj regiji", rekao je Grigorij Švedov, koji vodi moskovsku istraživačku službu Caucasian Knot. "Sada je Erdogan glavni akter u igri".
