.webp){kind=icon}
Ulazak u Evropsku uniju (EU) je osnovna premisa da Bosna i Hercegovina (BiH) postane funkcionalna država. EU je jedina opcija za Balkan. Članstvo u EU utrlo bi put političkoj stabilizaciji i gospodarskom usklađivanju, smatra Ian Bremmer, geopolitički stručnjak, predsjednik Evroazijske grupe i autor nove knjige "Moć krize" (Power of Crisis).
"Posljednji izbori u BiH pokazali su etničke koalicije u glasovanju za predsjedničke kandidate, što koči suživot koji bi trebao vladati između etničkih skupina. Postoje i vjerodostojne tvrdnje o izbornoj prijevari", ističe on.
Bremmer je u intervjuu za Bloomberg Adriju govorio o ratu u Ukrajini, približavanju zemalja Adria regiona Evropskoj uniji i predstojećim izborima za Kongres u SAD-u, čiji bi rezultat mogao da otvori put povratka Donalda Trumpa na čelo SAD-a.
Želio bih Vam postaviti pitanje koje svi postavljaju: koliko će trajati rat u Ukrajini i kako će se završiti?
Neće se brzo završiti, to je jasno. Činjenica je da je ruska invazija na Ukrajinu okončala 30 godina mira u Evropi. Postoji državno sponzorisani terorizam ruske vlade protiv ukrajinskog civilnog stanovništva. To je dijelom zato što Vladimir Putin ima sve manje vojne moći da odgovori na ukrajinsku kontraofanzivu na terenu. Nevjerovatno loše im ide na bojnom polju. Putin šalje dodatnih 300.000 vojnika, što je potez koji uopšte nije popularan u Rusiji, jer Rusija zapravo ne kontroliše teritoriju koju je nezakonito anektirala posljednjih sedmica. Stanje ruske invazije je svakim danom sve gore.
Šta će se desiti? Ukrajinci će se oduprijeti uz podršku NATO-a, osvojit će još teritorije u narednih nekoliko sedmica ili mjeseci, a onda ćemo vidjeti. Vidjet ćemo u kojoj mjeri će Putin uvećati napore da teroriše ukrajinske civile širom zemlje i koje vrste oružja će upotrijebiti. Vidjet ćemo i u kojoj mjeri će Putin ograničiti napade na Ukrajinu i da li će biti asimetričnih napada na zemlje NATO-a, koje naravno u potpunosti podržavaju Ukrajinu. Možda budemo vidjeli i ruske cyber napade, napade na gasovode, napade na kritičnu infrastrukturu, što će otežati NATO-u da odgovori. Mislim da su to velika pitanja za narednih nekoliko mjeseci, a ne pitanje nuklearnog oružja, koje je, naravno, egzistencijalna prijetnja koja je dobila dosta medijske pažnje. Prije nego što se pozabavimo ovim pitanjem, mogu se desiti mnoge stvari koje su veoma opasne za sve u ovom regionu.
Osebni arhiv
Nedavno ste rekli da ne vidite mogućnost da Putin upotrijebi nuklearno oružje zato što bi to značilo gubitak nekih od posljednjih saveznika, poput Kine i Indije. Da li i dalje tako mislite?
Ne samo to. Također bi se suočio s direktnim učešćem SAD-a u ratu, slanjem trupa na teren, svakako bombardovanjem ruskih trupa i vojnih objekata. Bidenova administracija je Putinu sasvim jasno stavila to do znanja. I to je jedan od mnogih razloga zašto mislim da je malo vjerovatno da bi on zaista upotrijebio nuklearno oružje.
Taktička upotreba nuklearnog oružja ne bi imala veliki uticaj na stvarno ratovanje, prije može da se iskoristi da teroriše građane i izazove globalnu reakciju. Ne može da ubije mnogo vojnika, pa bih mogao to iskoristiti da pokaže silu. Da se Ukrajina bori sama, Rusi bi mogli da koriste nuklearne bombe kao taktiku da ih uplaše da pređu u kontraofanzivu, ali naravno to ovdje nije slučaj. Ne vidim okolnosti u kojima bi nuklearna energija zapravo bila pametna za Putina, pa čak ni kao krajnje sredstvo.
Imajte na umu i da je ruska vojna doktrina upotrebe nuklearnog oružja odgovor na neposredne prijetnje prijestolnici i političkom rukovodstvu koje trenutno ne vidimo. Nejasno je da li bi ruski vojni vrh slijedio i izvršio Putinovo naređenje ako bi ruski predsjednik prekinuo ovu doktrinu. A ovo bi moglo biti direktna prijetnja samom Putinu. Iz svih ovih razloga, smatram da je malo vjerovatno da bi Rusija odlučila da upotrijebi nuklearno oružje.
Ali izgleda da je Putin već prešao granicu. Vidimo razdvajanje Rusije i Evropske unije, posebno u oblasti energetike. Da li postoji šansa da se Rusija i EU ponovo ujedine i da li to nužno znači da Putin mora da ode?
Ne radi se samo o Evropi. Mislim da je razdvajanje na nivou G7 manje-više trajno. Moguće je da će novi režim, ako Putin ode s vlasti, pokušati da obnovi ove odnose, ali je jednako moguće da će novi režim biti neprijateljski raspoložen prema Zapadu – to nije ništa novo ili jedinstveno za Putina. Ipak, sve dok je Putin na vlasti, vrlo je jasno da je ovo razdvajanje trajno i da se odluka Evropljana da povećaju potrošnju za odbranu, smanje tokove energije iz Rusije i diversifikuju neće promijeniti.
Čak i da je Rusija imala drugačiji režim i da su pregovarali i pomirili se s Ukrajincima – što je sada veoma teško zamisliti – jasno je da se Evropljani, koji su već uložili u alternativnu energiju, proširili upotrebu nuklearne energije i obnovljivih izvora energije, uložili u LNG terminale, neće vratiti Rusima. Putin je doveo do toga da se Rusija od najvažnijeg partnera Kine na svjetskoj sceni pretvori u izolovanu zemlju, što se nije dogodilo nijednoj ekonomiji G20 od kraja Drugog svjetskog rata.
Ipak, Putin i dalje ima neke prijatelje u Evropi, ne nužno u Evropskoj uniji. Govorim o Srbiji. Koliko je Srbija bliska Putinu?
Srbi, kao što znate, nisu podržali aneksiju ukrajinske teritorije, a koliko sam razumio, Srbija će u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) glasati za osudu aneksije, jer je ovaj potez Rusije protivan Povelji UN-a.
Apsolutno ste u pravu da je Srbija Putinu bila najbliža evropska zemlja, ali i oni smatraju da je Rusija prešla crvenu liniju. Naravno, nešto od toga je pritisak EU i njena ekonomska podrška koju Srbija želi, a nešto i zbog činjenice da su Putinovi sadašnji postupci previše opasni za Stari kontinent.
S druge strane, Srbija ima pomiješan stav prema NATO-u – i dalje je živo sjećanje na bombardovanje. Oni pokušavaju da ostanu prijatelji s Rusijom i Kinom s jedne strane, ali i s EU i SAD-om s druge strane.
Srbija je dobijala naftu iz Rusije uz 30 posto popusta na sadašnje cijene pa Srbija nije reagovala kao druge evropske zemlje, već više kao Kina ili Indija. Osmi paket sankcija EU okončava balkanska izuzeća od ruskog naftnog embarga. To znači da će od 1. decembra, kada embargo stupi na snagu, Srbija i dalje imati pristup energentima, ali će cijene biti znatno više. Nisu sretni zbog toga, ali jednoglasna podrška zemalja EU novim sankcijama je previše velika da bi se protivili.
Vidite li Srbiju, možda u narednih 10 godina, kao državu članicu EU, s obzirom na to da nije uvela sankcije Rusiji?
Mislim da će se ovaj proces nastaviti, ali ne znam koliko će trajati. Znamo da je francuski predsjednik Emmanuel Macron odugovlačio i Srbi nisu bili sretni zbog toga. Činjenica da su pozvane Ukrajina i Moldavija vjerovatno će malo relaksirati ovaj proces i to će pomoći Srbiji.
Također mislim, pošto je Srbija već nekoliko puta glasala u skladu sa zapadnim rezolucijama u UN-u i pošto je njihova zvanična politika poštovanje punog teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine – što uključuje i poluostrvo Krim – da su ove tačke važne za njihov odnos s EU.
Osebni arhiv
Što je s Bosnom i Hercegovinom, vjerojatno najproblematičnijom državom u regiji? Milorad Dodik bio je praktički jedini svjetski čelnik, osim sjevernokorejskog Kim Jong-una, koji je podržao rusku aneksiju ukrajinskih teritorija. Nedavno su održani izbori u Bosni i Hercegovini. Kamo očekujete da će zemlja ići u budućnosti?
Posljednji izbori pokazali su etničke koalicije u glasovanju za predsjedničke kandidate, što koči suživot koji bi trebao vladati između etničkih skupina. Postoje i vjerodostojne tvrdnje o izbornoj prijevari. To je nered koji sigurno može dovesti do više nasilja.
Ako postoji mjesto gdje očekujem da će se Rusija miješati, naprimjer isporukom vatrenog oružja ili skrivanjem dezinformacija, to bi mogla biti Bosna i Hercegovina. Ali sama Rusija ima toliko problema, uključujući ograničenja oružja, da ne mislim da sada mnogo izvozi.
Može li ulazak u EU koristiti Bosni i Hercegovini da postane funkcionalna unitarna država?
To je osnovna premisa. Mislim da je jedno od velikih pozitivnih iznenađenja prošlog desetljeća bilo jačanje EU. Manje je euroskeptičnih stanovnika EU nego što ih je bilo prije krize u eurozoni i Brexita. Ima dosta populizma, ali ne i euroskeptičnog populizma. To je rezultat pandemije, kada je puno novca otišlo sa sjevera na jug. Kao rezultat ruske invazije na Ukrajinu, Europljani su postali još povezaniji – i u pogledu ekonomskih i obrambenih pitanja. Time je EU jedina opcija na Balkanu. Članstvo u EU utrlo bi put političkoj stabilizaciji i gospodarskom usklađivanju.
Tako da mislim da atraktivnost EU raste vremenom, ali postoje ozbiljne etničke podjele u Bosni i Hercegovini, koje vanjski akteri mogu iskoristiti. Najviše me brine Republika Srpska i nisam slijep na činjenicu da će snaga EU sama riješiti situaciju.
Kako Bremmer komentariše odnose država regiona i ostatka svijeta, kao i predstojeće izbore u SAD-u i mogući povratak Trumpa na mjesto predsjednika, pročitajte na linku.
