.webp){kind=icon}
Novo istraživanje o neuspjehu je uspjelo da nam donese najpesimističniju rečenicu na samom početku rada: "Ima li ičega što neuspjeh ne upropasti? On uništava reputacije, karijere, porodice, ekonomske izglede, političke i društvene šanse."
To je možda koristan korektiv za sve govornike na dodjelama diploma, motivacione gurue i stručnjake sa "TED-talkova" koji oduševljeno prepričavaju kako su istrajavali, i trpjeli neuspjeh za neuspjehom na putu ka uspjehu. Lako je zaboraviti da mnogo više ljudi ne uspije barem isto toliko puta i nikada ne postigne svoj cilj. Mnogo je više frustriranih autora nego onih najprodavanijih. Mnogo je više propalih preduzetnika nego milijardera, i glumaca koji rade kao konobari od onih koji su postali filmske zvjezde.
Međutim, situacija možda nije tako deprimirajuća kao što novo istraživanje sugeriše. Postoje neke podkategorije neuspjeha za koje se čini da mogu da izrode uspjeh, a postoje i načini reagovanja na neuspjeh koji mogu poboljšati vaše izglede.
Važan nalaz u radu, objavljenom u listu Journal of Experimental Psychology, kaže da ljudi imaju tendenciju da precjenjuju koliko je drugima lako da prevaziđu neuspjehe - poput pada na testu ili liječenja zavisnosti.
"Naš cilj je bio da bolje razumijemo otpornost i prepreke koje se ljudima nađu na putu", rekla je glavna autorka Lauren Eskreis-Winkler sa Univerziteta Northwestern.
Bloomberg Mercury
Rezultati pokazuju da precijenjujemo koliko ljudi uče iz neuspjeha. Na primjer, jedan eksperiment je koristio učenje jezika gde su ljudi dobijali povratne informacije kada bi izabrali pogrešan odgovor. Oni koji su obratili pažnju na povratne informacije kasnije su se poboljšali, ali se poboljšao manji broj učesnika nego što se očekivalo.
Otporni ljudi su oni koji su spremni da pogledaju neuspjehu u oči, rekla je autorka. Međutim, takvi ljudi su rijetki, rekla je, jer se zbog direktnog sagledavanja naših neuspjeha osjećamo loše u vezi sa sobom.
Ljudi su takođe skloni precijenjivanju uloge snage volje u prevazilaženju neuspjeha. Na primjer, postoji duga istorija pripisivanja zavisnosti neuspehu volje. Naučnici su nedavno počeli da vide zavisnost kao bolest. Da bi se oporavili, ljudima je potrebno više od odlučnosti – potrebna im je medicinska pomoć. Eskreis-Winkler je rekla da su razbijanjem mitova o lakoći uspjeha nakon neuspjeha, istraživači uspjeli da ubijede ispitanike da podrže programe kako bi pomogli ljudima da izbegnu recidiv.
Sa druge strane, možda nisu svi neuspjesi isti. Drugi naučnik iz ove studije, Dashun Wang, kaže da u nekim slučajevima određene vrste neuspjeha podstiču ljude.
Neuspjeh može da donese korist na duge staze, kada je konkurencija žestoka i kada se gubitnici skoro ne mogu razlikovati u vještinama i kvalifikacijama od pobijednika. U radu objavljenom 2019. u magazinu Nature Communications, Wang je posebno obradio podatke o više od 700.000 naučnika koji su se prijavili za grantove Nacionalnog instituta za zdravlje Velike Britanije (NIH). Od NIH-a je dobio podatke o onima koji su bili na granici između pobjede i poraza i gdje su presudile nijanse.
Wang je otkrio da su u narednim godinama naučnici koji su izgubili na taj način bili uspješniji od onih koji su odnijeli pobedu. Jedno od objašnjenja bi moglo biti da su takvi "gubitnici" bili više motivisani da još rade i da se pozabave svojim slabostima, dok su pobjednici bili samozadovoljniji. Možda, rekao je, postoji idealna doza neuspjeha. (Štaviše, svi dobijaju povratne informacije o svojim predlozima za grantove, bilo da su prihvaćeni ili odbijeni.)
Ne treba posebno isticati da, kada jednom ne uspijete, vaše šanse za uspijeh su ravne nuli ako ne pokušate ponovo. Dakle, važno je razmotriti da li je vrijedno vašeg vremena i truda da napornije učite za taj pravosudni ispit ili je veća vjerovatnoća da ćete uspjeti na nekom drugom karijernom putu.
Depositphotos
Eskreis-Winkler je naglasila da ljudi ne uspijevaju jer ne prihvataju povratne informacije – ne gledaju neuspjeh u lice.
Veća je vjerovatnoća da ćete dobiti dobre povratne informacije od ljudi sa kojima već radite nego od ljudi koji žele da vas zaposle. Ovih dana, poslodavci smatraju da je u redu da ignorišu kandidate koji utroše sate u apliciranje za posao ili intervjue. Samoinicijativne prijave često prođu bez odgovora. Oni čija prijava je odbijena možda dobiju samo opšte komentare o tome kako "im se iskustvo ne poklapa sa ulogom" ili "je kompanija odlučila da odabere drugog kandidata".
Problem je u tome što oni koji donose o prihvatanju ili neprihvatanju nemaju koristi od ulaganja dodatnog napora da neuspjelim kandidatima kažu šta im se nije svidjelo. Za korisne povratne informacije o karijeri, potrebni su vam saradnici ili poslodavci koji su posvećeni i vašem uspjehu.
Dakle, neuspjeh može dovesti do uspjeha, ali samo pod pravim okolnostima. Život je komplikovaniji nego što to zvuči kod motivacionih govornika, ali ako se vratimo na pitanje postavljeno na početku rada ("Da li postoji nešto što neuspjeh ne upropasti"), odgovor je vjerovatno da.
