Godišnje statistike poslovanja bh. industrije u protekloj godini sad i formalno govore ono što je vidljivo tokom cijele 2023. – recesija, kriza, pad prometa, pad proizvodnje. Naravno, govorimo o prosjecima. Prosječno je po granama industrije izvoz pao za 10-30 posto. Sve to za naša glavna izvozna tržišta, npr. Njemačku, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku. Posebno nas teško pogađa ekonomska kriza u Njemačkoj, na koju su naslonjene mnoge bh. kompanije, pa čak i grane industrije.
Isto tako, prosječne su najave za ovu godinu da se stagnacija nastavlja, da bi ova godina mogla biti vrhunac recesije nakon koje bi trebao početi oporavak. Sve to pod pretpostavkom da neka nova kriza ne poremeti prosječne prognoze ekonomskih stručnjaka.
S druge strane, šta se dešava na terenu, u jednoj tipičnoj bh. proizvodnji, proizvodnji namještaja, metalskih konstrukcija ili automobilskih dijelova? Odlična je pojava, a možda je to moj subjektivni osjećaj, da u mnogim kompanijama situacija uopšte nije teška, a pogotovo nije alarmantna.
Doduše, možda je to subjektivni osjećaj vlasnika ili direktora tih kompanija. Tu se vraćamo na još jedan nedostatak našeg ekonomskog eko-sistema, a to je nedostatak istraživanja u realnom vremenu. Npr. u Njemačkoj pored svih zvaničnih statistika postoji i nešto što se zove "Istraživanje raspoloženja u privredi".
Zašto stanje možda i nije toliko loše
Tamo gdje zaista nije loše, dva su, prema mom mišljenju, glavna razloga. Firme su bile dovoljno fleksibilne i imale raznovrstan asortiman kupaca i proizvoda. Pa kad zakoči na jednom kupcu ili proizvodu, firme čak i bez velike dodatne akcije odmah dobijaju druge upite ili narudžbe. A pošto je smanjenje troškova ili rokova isporuka sada svima prioritet, kad domaća kompanija bude u stanju ponuditi nešto od ovo dvoje, narudžbe stižu kao na traci.
Ovo nas vraća nazad na tezu da je za našu ratom iscrpljenu privredu bez mogućnosti pristupa velikim podsticajima i kreditiranju od EU, možda i bolje da se bavi proizvodnjom u domenu pojedinačne ili maloserijske proizvodnje. U ovom slučaju, orijentacija na neki drugi proizvod ili tehnologiju je mnogo brža i jeftinija. A to je upravo sada potrebno, u vremenu krize. Jer, i za vrijeme krize "nearshoring" u EU je na djelu.
Targer
Određene firme su još tokom prošle godine, kad je došlo do prvih naznaka pada prometa, pokrenule masivnu akciju za pronalazak novih kupaca, izlazak na nova tržišta ili čak radikalnu promjenu asortimana proizvoda koristeći postojeće tehnologije (npr. na istim mašinama se mogu proizvoditi dijelovi automobila ili dijelovi alatnih mašina).
Tako su se predstavnici ovih firmi "razletjeli" po sajmovima, konferencijama i stručnim posjetama. Uzeli su telefone i laptope u ruke, natočili gorivo u svoja službena vozila, kupili avionske karte i pravac EU, zemlje Zaljeva, SAD ili čak Daleki istok. Negdje je brzo upalilo, negdje malo sporije, ali je uglavnom upalilo. Jer, ne moramo stalno gledati u smjeru Njemačke, Austrije ili Italije, veliki potencijal krije izvoz u npr. zemlje Skandinavije, zemlje Zaljeva, Francuske ili npr. Sjedinjenih Država.
Dodatno, kriza u EU je prilika da se iskoristi nekoliko godina vremena koje smo dobili za poboljšanje uslova rada i angažmana radnika i eksperata u našim proizvodnjama. Jer mnogi radnici su pogođeni stagnacijom visine plata i ostalih radnih benefita u Njemačkoj i EU općenito, pa ili ne odlaze u tolikoj mjeri, ili se čak vraćaju u većem obimu nazad u BiH. To nam je velika šansa, ali ako požurimo s mjerama. Kad kažem mjerama, ne mislim na čekanje da država nešto poduzme, tipa smanjenje doprinosa, ove mjere su uglavnom u domenu onoga što svaka firma može ili čak mora poduzeti.
Tarik Kadrispahić je stručnjak za industriju i direktor konsultantske kompanije Targera.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
