Vladimir Putin sabotira evropsku opskrbu energijom, a ekonomski izgledi izgledaju sumorno. Nije li to dovoljno da vlade uvedu vanredno stanje? Pa ipak, evropski ministri finansija koji su se ove sedmice potrudili pojaviti u Bruxellesu izbacili su svoje uobičajene, smirene riječi: Evropa radi na nepredviđenim okolnostima, ekonomska recesija se još uvijek može izbjeći i nemoguće je predvidjeti hoće li Rusija nastaviti ili ukinuti isporuku plina.
Svi su scenariji mogući, naravno. Osim toga, Rusija vrlo jasno koristi energiju kao oružje, sabotirajuće punjenje evropskih skladišta i čini to kako bi sankcije učinila toliko neugodnim da prisiljava Evropsku uniju da preispita svoje stajalište o Ukrajini.
Razumijem da ne želim stvarati paniku. Međutim, uspavanost neće donijeti ništa dobro Evropi. Čak i bez službenih upozorenja, tržišta se već pripremaju za krizu. Euro je pretrpio udare od početka invazije, približavajući se paritetu američkom dolaru; a njemačka industrija zna da prekid snabdijevanja plinom ne znači samo recesiju, već i egzistencijalnu krizu za ''Made in Germany''.
Doista, dok su ministri finansija EU-a paradirali svojim iscrpljujućim nizom vjerovatnih scenarija za zimu, Međunarodna agencija za energiju (IEA) zazvonila je na najstroži alarm do sada, sugerirajući da svijet svjedoči složenoj energetskoj krizi bez presedana - a možda smo tek na početku toga. Jezik je zastrašujući, ali ton puno bolje odgovara ozbiljnosti situacije nego puste želje koje dolaze iz Bruxellesa.
Važno je pogoditi pravu notu jer Evropljani moraju čuti koliko je situacija ozbiljna. Bez sadašnjeg očuvanja dovoljno plina, Evropa neće moći odahnuti zimi. Vlade moraju fokusirati umove svojih ljudi i pripremiti ispravan politički odgovor. Francuski ministar finansija Bruno Le Maire jedan je od rijetkih koji je rekao da bi Rusija mogla potpuno prekinuti dotok kako bi stvorila maksimalnu štetu. Predlaže da se Evropa treba pomiriti s potpunim prekidom i raditi na planu kojim će se odrediti koji sektori imaju prioritet u pogledu korištenja energije. Također je sugerirao da će potrošači morati smanjiti ličnu potrošnju - to znači promjenu naših svakodnevnih navika.
To je, naravno, teška politička pozicija. Sve je veći bijes javnosti zbog krize troškova i inflacije. Sve je to pogoršano Rusijom, dijelom njezine strategije da smanji podršku Ukrajini dovodeći evropsku industriju do tačke prijeloma. EU se tome mora suprotstaviti preuzimanjem kontrole nad narativom – podsjećajući građane, institucije i korporacije da je ovo kriza koju je proizveo Putin i da joj se mora suprotstaviti velikim žrtvovanjem.
Ne možete mirno sjediti kada znate da će uragan doći. Da bi se pripremili, evropski dužnosnici moraju odgovoriti na vitalna pitanja. Jesu li oni — i njihovi ljudi — voljni podnijeti ekonomsku bol? Nijedan rat se ne može dobiti jeftino. Ukrajina nije izuzetak.
Je li Evropa voljna rasporediti više resursa? Trebamo ekvivalent trenutku Maria Draghija ''šta god je potrebno''— kada je tadašnji predsjednik Evropske centralne banke pomogao stabilizirati krizu eura 2012. Ovog puta, to bi ublažilo uticaj rata, ali i prikupilo podršku javnosti i usadilo spremnost na žrtve. Bit će to težak zadatak za svakog političara. Ali umanjivanje važnosti problema neće pomoći da on nestane.