Kada se Brendan Rodgers pojavio na pregovorima prilikom preuzimanja zahtjevne trenerske klupe mitskog Anfielda, čelnicima Liverpoola prezentirao je svoju viziju kluba na dokumentu koji je imao 180 stranica. Ambiciozni trener držao se striktno sportskog dijela, a možemo samo nagađati koliko bi bio deblji dokument s biznis planom, u koji spada planiranje budžeta, troškova, marketinga i svega vezanog za ozbiljan nogometni klub.
Nemoguće je kroz jedan tekst potpuno obuhvatiti sve navedene segmente, a pritom izbjeći suhoparne i općepoznate stvari. Ipak, vrijedi pokušati. Isticanje Rodgersove prezentacije nije motivirano samo naglašavanjem kompleksnosti ove teme, već i činjenicom da se ozbiljan projekt i ne može napraviti bez iscrpnog planiranja i čelične istrajnosti.
Pri razvijanju biznis plana u Bosni i Hercegovini najprije treba pogledati istini u oči i uzeti sve minuse. Poznato je da neposjedovanje pasoša Evropske unije znatno otežava prodaju bh. nogometaša, jer u ogromnom broju liga postoji pravilo o limitu stranaca u kadru za utakmicu pa su tako bh. nogometašima, izuzev igrača hrvatske nacionalnosti koji posjeduju i hrvatski pasoš, konkurencija svi ostali igrači van Evropske unije i tu uglavnom gube šansu pored afričkih i južnoameričkih igrača.
U napretku reputacije bh. igrača itekako bi pomogli uspjesi reprezentativnih selekcija ili klubova u Evropi, a pošto se ni tu ne možemo pohvaliti, onda je posao još teži. Međutim, sad nije ključno pitanje samo šta se može uraditi u ovakvim uslovima, nego izvlači li se maksimum? Crpi li bh. nogomet sve potencijale? U to ne vjerujem.
Liga "staraca"
Znajući da bh. klubovi najveći profit mogu imati od izlaska na evropsku scenu i prodaje igrača, krenut ću od prosječne starosti ekipa u Premijer ligi BiH, jer to je ulazna informacija koja najbolje oslikava osjećaj klubova da razvijaju i prodaju talentirane igrače.
Privatni album/ Tipura (desno na fotografiji) u vrijeme dok je bio prevodilac i pomoćni trener NK Čelik Zenica
Samo dva kluba iz najjačeg ranga bh. nogometa imaju roster prosječne starosti ispod 25 godina, a to su GOŠK Gabela (24,2) i Široki Brijeg (24). U prvenstvu Hrvatske, primjerice, samo dva kluba imaju prosjek iznad 25 godina (Osijek 25,3 i Gorica 25,2), dok je u Sloveniji samo jedan takav klub (Maribor 25,7). Da se kojim slučajem Dinamo takmiči u Premijer ligi BiH, imao bi treći najmlađi roster prvenstva (24,9), dok bi Olimpija iz Ljubljane bila daleko najmlađa (23,2).
Ovakvo jednostavno poređenje navodi nas na mnoga sasvim legitimna pitanja čiji su odgovori vrlo jasni: kako je moguće da bh. timovi imaju starije rostere od klubova iz liga u kojima su naši "minusi" pretvoreni u "pluseve"? Dakle, kojom logikom klub van Evropske unije, s lošijom infrastrukturom i rezultatima nacionalnih selekcija dovodi starije igrače u odnosu na klubove u razvijenim sredinama, odnosno klubove koji su mu, naposljetku, potencijalni kupci?
Bilo bi uzaludno baviti se podacima o broju igrača, trenera pa čak i sportskih direktora koje bh. klubovi mijenjaju po sezoni. Bitnije je napomenuti da je premali broj igrača iz nižih rangova i omladinskih selekcija koji dobivaju šansu u prvom timu.
Pozitivni primjeri
Sve ovo ukazuje na to da se bh. klubovi uglavnom bave kratkoročnim ciljevima, a razlozi takvog planiranja obično su usko vezani i za puls posjetitelja na tribinama, politike i činjenice da su klubovi većinom udruženja građana pa je najsigurnije ograničiti se na trajanje svog mandata.
Međutim, bilo bi nepravedno ne ukazati na pozitivne primjere koji mogu biti vodilja, a tu bih u prvi red stavio Zrinjski, Sarajevo i Velež.
Na prvo mjesto ističem Zrinjski, što je ionako očigledno, ali nije mi prvak BiH toliko interesantan samo zbog plasmana u Konferencijsku ligu, čudesne pobjede nad AZ Alkmaarom i viteške borbe protiv Aston Ville na Villa Parku. Moja prva pomisao na Zrinjski je da već godinama daje šansu mladim igračima poput Silvija Ilinkovića (2002), Petra Sučića (2003), Tarika Ramića (2003) i Franka Sabljića (2003), da se ne ustručava nove igrače potražiti u Prvoj ligi FBiH, gdje su se kalili Igor Savić (GOŠK Gabela), Nardin Mulahusejnović (Bratstvo Gračanica), kao i Aldin Hrvanović, koji je prošle sezone igrao za Radnički iz Lukavca i Stupčanicu, da bi ove jeseni zabio gol protiv AZ-a i istrčao kao starter protiv Aston Ville.
Ovdje moram naglasiti da Zrinjski nije samo razvijao, odnosno pronašao Savića i Mulahusejnovića u Prvoj ligi FBiH, nego ih je kasnije i prodao - Savića u ruski Torpedo (400 hiljada eura prema Transfermarktu), Mulahusejnovića u Maribor (150 hiljada eura prema Transfermarktu).
Sarajevo pozitivnu stvar čini time što već duže vrijeme daje šansu mlađim golmanima, a prije dvije godine prodao je Vladana Kovačevića u Rakow za 300 hiljada eura. Ove sezone sarajevski klub hrabro forsira mladi vezni red koji čine Muhamed Buljubašić (2004) i Edin Julardžija (2001), a usput se bori za titulu prvaka.
Velež je nezaobilazan, a možda i najbolji primjer da je uz kvalitetan rad i vjeru u mlade bh. igrače put od Prve lige FBiH do rušenja AEK-a u Europa ligi moguće proći za nekih 25 mjeseci. Ta ekipa Veleža je dokaz i putokaz da u BiH postoji i kvalitetan stručni kadar i igrači koji iz nižerazrednih klubova mogu napraviti velike stvari.
Biti istrajan
Nažalost, problem je što se navedeni primjeri slabo prate i što se filozofija uglavnom promijeni kad apetiti porastu, a brzo rastu pa ego učini svoje. Tu se nekako i izgubi istrajnost, nestane vjera u kontinuitet bez kojeg nema velikih stvari. A pogriješit ćete svakako, ali ključ i jeste u učenju iz grešaka, u pronalasku mladog igrača kojeg će greška činiti boljim.
Za kraj, kao što sam počeo s Rodgersom, koji pripada najvećem nivou svjetskog nogometa, a tu je najlakše pronaći opće smjernice, priču završavam isticanjem naslova knjige Ferrana Soriana, izvršnog direktora Manchester Cityja i bivšeg potpredsjednika Barcelone. Knjizi izdanoj 2011. godine dao je ime "Lopta ne prelazi gol liniju slučajno".
Ako je vaša prva pomisao na ovo da je Sorianu bilo lako pametovati uz arapsku naftu, Messija i sudije, bojim se da vas niko ne može uvjeriti koliko je genijalnosti u planiranju puteva na kojima su City i Messijeva Barcelona obarali rekorde koji vjerovatno nikad neće biti srušeni. I da se bez barem približne doze genijalnosti nijedan veliki projekt ne može napraviti.
Omar Tipura je sportski novinari i nogometni analitičar, trenutno zaposlen u NK Rudar Velenje.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
