Evropska tržišta obveznica teturaju u četvrtom tromjesečju, nakon što su nakratko dosegnula najviše desetogodišnje prinose u deceniji. Ali bez očitog domaćeg okidača, ovaj porast prinosa vjerovatnije je rezultat loših vjetrova koji dolaze s druge strane Atlantika i razbijaju sve što im se nađe na putu.
Iako su Italija i Francuska objavile neke zabrinjavajuće procjene budžetskog deficita, nema ničeg novog u evropskoj ekonomskoj pozadini. Ono što je sada drugačije je neumorni uspon prinosa američkih državnih obveznica i snaga dolara. Indeks dolara dobio je šest posto u odnosu na košaricu svjetskih valuta od sredine jula, pri čemu su prinosi na 10-godišnje američke obveznice porasli za 75 baznih bodova u isto vrijeme. Evropa je nemoćna oduprijeti se tim silama, pogotovo kada je sirova nafta neugodno blizu 100 dolara. Unatoč nekim obećavajućim podacima o inflaciji, s osnovnim cijenama koje rastu na najnižem nivou u godini dana, ima manje uvjerljivih razloga za ulaganje u imovinu u eurima ili funti dok je dolar ovako jak.
U igri su neki veliki pomaci raspodjele imovine izvan sila fiksnog dohotka; unatoč sve većim prinosima, ne postoji dovoljna potražnja za sve većom ponudom državnog duga. Kraj trećeg tromjesečja (i japanskog finansijskog polugodišta) bio je buran, a septembar je bio težak za većinu klasa imovine. Kit Juckes, glavni valutni strateg u Societe Generale SA, to je sažeto rekao u utorak u svom dnevnom brifingu: ''Svijet mora preraspodijeliti više svog kapitala u američke obveznice, a veći prinosi obavljaju posao, to zatim rezultira jačim dolarom, što više, novac ili ostaje u SAD-u ili se privlači iz inozemstva''.
Italijanski prinosi odgovarali su porastu američkih državnih obveznica tokom ljeta, iako su francuski i njemački ekvivalenti porasli za više izmjerenih 50 baznih bodova. Postoji razumljiva zabrinutost ulagača da su ciljevi italijanskog fiskalnog deficita povećani u isto vrijeme kada su smanjene procjene rasta. Ovi su još uvijek previše optimistični.
Ali ono što je u Evropskoj uniji bitno jeste je li to u granicama političke prihvatljivosti. Italijanska premijerka Giorgia Meloni sigurno testira te granice u Briselu, ali zasad nema stvarnog znaka da ih je prekoračila na nekontroliran način. Pouka krize eura je da je jedino rješenje držati se zajedno i rješavati probleme.
Francuska, koja sada ima još veću gomilu dugova od Italije, također će prekršiti fiskalna pravila EU-a ove i 2024. godine. Unatoč tome, budžetski deficiti u EU-u smanjuju se s ekstremnih nivoa pandemije — upravo ledenom brzinom. Desetogodišnja premija prinosa koja se zahtijeva za italijanski dug u odnosu na referentnu njemačku porasla je od jula za 30 baznih bodova na trenutnih 190 baznih bodova, ali to samo odgovara nivoima ranije ove godine. Neke loše primljene aukcije možda su pogoršale raspoloženje i pogoršale pad prinosa u Evropi - ali pravi krivac potražite u Sjedinjenim Državama.