Prije 230 godina na klupi ispod drveta platana stvorena je danas najznačajnija i najveća svjetska berza - New York Stock Exchange. Razlog nastanka je bio taj da se nekolicini tadašnjih trgovaca olakša trgovanje, a ukupno je u ponudi bilo samo pet vrijednosnih papira. Da, dobro ste pročitali, najveća svjetska berza je startala sa samo pet instrumenata trgovanja. Danas New York Stock Exchange nudi više od 8.000 vrijednosnih papira, a njegova tržišna kapitalizacija je 12 puta veća od tržišne kapitalizacije berze u Frankfurtu, koja je najznačajnija i najveća berza u Njemačkoj.
Istovremeno, javnost u Bosni i Hercegovini je ostala zatečena julskim vijestima da je dnevni promet na Sarajevskoj berzi iznosio nekoliko stotina KM. Naravno da nije moguće porediti ove dvije berze, ali uvod ovog teksta može ukazati na neke razloge zbog čega domaća berza nikada nije uspjela zauzeti značajnije mjesto u okviru ukupnog finansijskog sistema.
Za razliku od nastanka berze u New Yorku, ali i drugih ranih berzi, koji je bio prirodna evolutivna potreba i potpora rastućoj kapitalističkoj ekonomiji, razvoj tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Zapadnog Balkana započeo je kroz proces privatizacije i transformacije društvenog (državnog) vlasništva u privatno. To je uslovilo da su ova tržišta kapitala, uglavnom, bila vezana za dionice kompanija čija je privatizacija započela još u mandatu posljednjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića.
Problematična privatizacija
Uništena industrija u ratovima 90-ih godina, nakon kojih je slijedio katastrofalni model "certifikatske privatizacije" kreirali su ponudu vrijednosnih papira kompanija koje su imale zastarjelu tehnologiju, nedostatak kadra, a mnoge su bile opljačkane i predstavljale su gomilu starog željeza. Ako se podsjetimo da je trgovanje takvim vrijednosnim papirima bilo uglavnom špekulativnog karaktera, onda je jasno gdje su korijeni toga da 22 godine nakon osnivanja Sarajevske berze još uvijek nije vraćen izgubljeni kredibilitet tržišta dionica i ne postoji razvijeno povjerenje u investiranje na domaćem tržištu kapitala.
Damir Bećirović
A povjerenje i sigurnost su dva osnovna principa na kojima se zasniva funkcionisanje svake berze. Izostanak povjerenja da se investira u vrijednosne papire uslovljava nisku likvidnosti domaćeg tržišta kapitala (tj. nerazvijenost sekundarnog tržišta). Likvidnost na tržištu kapitala pojednostavljeno se može posmatrati kao lakoća prodaje vrijednosnih papira, odnosno kao lakoća trgovanja vrijednosnim papirima. Osnovni preduslov svakog likvidnog tržišta je da u svakom trenutku postoji značajan broj kupaca i prodavaca, odnosno da funkcioniše kako ponuda tako i potražnja.
Ilustracije radi, američko tržište kapitala zamislite kao veliki tržni centar sa bezbroj prodavnica koje nude različite proizvode, u kojima se nalaze hiljade kupaca. Domaće tržište bi bilo zgrada u kojoj se nalazi jedna prodavnica koja nudi nekoliko artikala, a kupaca skoro da nema. Ako tome dodamo da domaće tržište kapitala karakterišu i mala tržišna kapitalizacija, asinhrono trgovanje, otežana identifikacija pravih tržišnih indeksa, ali i apsurdna situacija da je tržište kapitala organizovano na entitetskom nivou sa dva regulatora, iako je Bosna i Hercegovina faktički jedinstven ekonomski prostor, onda je jasno da ono ne može ispuniti svoju osnovnu funkciju posrednika u transferu novčanih sredstava od suficitnih ka deficitnim subjektima.
Bankocentričan sistem
Stoga, ne treba čuditi da je finansijski sistem u našoj zemlji izrazito bankocentričan i da bankarski kredit ostaje dominantan izvor finansiranja kompanija. Dok je krajnji cilj većine kompanija u SAD-u inicijalna javna ponuda dionica, kod nas ne postoji značajnija privatna kompanija koja planira primarnu emisiju dionica ili obveznica. Razlozi za to su brojni, neki su eksterni i odnose se na blokade i nerad regulatora te nedostatak pravne sigurnosti, ali postoje i interni razlozi koji se tiču nespremnosti domaćih kompanija na veću transparentnost i uvođenje viših principa korporativnog upravljanja. Domaće tržište kapitala danas služi uglavnom kao servis entitetskih vlada za emisiju obveznica i trezorskih zapisa koje većinom kupuju banke s finansijskim potencijalom u vidu depozita čiji iznos je skoro dostigao vrijednost BDP-a.
Očito da ovakvo tržište kapitala zadovoljava samo formu bez ispunjavanja njegove suštinske uloge. Šta promijeniti? Tržište kapitala se mora učiniti konkurentnijim i atraktivnijim kako za investitore tako i za emitente. Prvi korak je stvaranje jedinstvenog tržišta kapitala u BiH, ali i na području Zapadnog Balkana po uzoru na projekt Evropske komisije Unija tržišta kapitala. Drugi korak je uvođenje tržišnog segmenta za mala i srednja preduzeća kakvih je i najveći broj, što je posebno važno s obzirom na pristup kreditiranju i cijenu kreditiranja ovih preduzeća u odnosu na velike kompanije. Treća stvar se odnosi na zaštitu investitora i kreiranje povoljnijeg poslovnog ekosistema, jer bez privatnog poduzetništva i stvarne tržišne ekonomije iluzorno je govoriti o tržištu kapitala i njegovoj značajnijoj ulozi u ukupnom finansijskom sistemu.
Ako ste se nekada upitali zašto se fenom Silicon Valley desio u SAD-u, a ne u nekoj njemačkoj regiji, možda se odgovor krije na početku ovog teksta, gdje se navodi da je veličina tržišne kapitalizacije na New York Stock Exchange 12 puta veća od tržišne kapitalizacije berze u Frankfurtu.
Damir Bećirović je ekonomski analitičar i profesor na Internacionalnoj poslovno-informacionoj akademiji u Tuzli.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
