Govoreći o pripadnicima privatnih vojnih organizacija, Niccolò Machiavelli je još u 16. vijeku istakao: "Plaćenici su u velikoj mjeri posvećeni vlastitom očuvanju, a imali su i uznemirujuću sklonost da se okrenu protiv svog bivšeg gospodara kada ponestane sredstava".
Kada ovo stavimo u današnji kontekst i uporedimo s pokušajem pobune privatne vojne kompanije Wagner, zapravo dolazimo do zaključka da privatne vojne kompanije mogu napraviti ogromne probleme onima koji ih osnuju, upotrebljavaju ili podržavaju.
Historijat nastanka i međunarodnopravna regulativa
Angažovanje plaćenika je zabilježeno još u antičko doba u cilju ostvarenja ratnih ciljeva tadašnjih vladara, što je u pojedinim historijskim periodima dovelo i do pljačkanja većih dijelova evropskog prostora, naročito u 17. vijeku. Iz tog perioda se formiralo mišljenje da se plaćenici ustvari bore samo za platu te da nemaju interesa da dovedu rat ili drugu zadatu misiju do kraja.
Bloomberg
Kolonijalne sile su često koristile plaćenike u gušenju pobuna naroda u kolonijama da steknu nezavisnost, oslobođenje od ropstva i političku slobodu, te se plaćenici i danas doživljavaju u negativnom kontekstu, naročito u Africi.
Kompleksnost i razvitak ekonomskih odnosa u svijetu, naročito tokom 1920-ih godina, doveli su do nastanka multinacionalnih kompanija, što je proizvelo i nastanak novog poslovnog trenda u oblasti sigurnosti. Jer širenjem svojih poslova diljem svijeta multinacionalne kompanije su često bile u potrazi i za zaštitom u drugim državama, gdje su poslovale, čak i u državama koje su kolonizirane ili su izrabljivane.
Do tada su vojni i sigurnosni sektori bili isključivo u nadležnosti države, da bi se od tog vremena u poslovnom smislu na svjetskom tržištu pojavio novi poslovni subjekt poznat kao privatne vojne kompanije. Privatne vojne ili sigurnosne kompanije su postale prepoznate u domenu sigurnosti na međunarodnom nivou, te su se po potrebi transformisale shodno zahtjevima tržišta i geopolitičkim i sigurnosnim prilikama u svijetu.
Regrutovanje i upotreba plaćenika zakonski su definisani u međunarodnom pravu, u Dodatnom protokolu Ženevskih konvencija iz 1949. godine, kao i Međunarodnoj konvenciji protiv regrutovanja, upotrebe, finansiranja i obuke plaćenika iz 1989. godine.
Bloomberg
Kriteriji za plaćenika su direktno učešće u neprijateljstvima, motivisano prvenstveno željom za privatnom dobiti, plaćeno znatno više od onoga što je obećano ili plaćeno borcima sličnih činova i funkcija u oružanim snagama strane u sukobu, i nije državljanin strane u sukobu ili stanovnik teritorije pod kontrolom strane u sukobu.
Regrutovanje i korištenje plaćenika zabranjeno je međunarodnim pravom. Prema tome, ova Konvencija ne zabranjuje angažovanje plaćenika u zvaničnim oružanim snagama pojedinih država ni u privatnim vojnim kompanijama.
Privatne vojne kompanije su moderni poslovni subjekti
Danas su privatne vojne kompanije u potpunosti nezavisne poslovne organizacije koje pružaju niz usluga uglavnom, ali ne i isključivo, povezanih s raznim sukobima i ratovima. Te kompanije su osposobljene za pružanje svih vrsta vojnih vještina, ali i za logističku i tehničku podršku, obavještajni rad, planiranje akcija, zaštitu osoblja i ključne infrastrukture (resursa), te sve druge vrste sigurnosnih operacija.
Privatne vojne kompanije imaju jasnu unutrašnju strukturu i prilagodljive su svim promjenama na zahtjevnom svjetskom slobodnom tržištu u borbi za korporativni profit.
Bloomberg
Status privredne pravne osobe omogućava ovim kompanijama sklapanje poslova ne samo s drugim poslovnim organizacijama nego i s vladama drugih država, mogu da posluju s dionicama, da se udruže s drugim finansijskim institucijama i imaju mogućnost kreditiranja. Privatne vojne kompanije su nekada pružale samo taktičku vojnu i sigurnosnu podršku, u moderno doba pružaju i mnoge druge usluge iz spektra sigurnosnih operacija koje se u nekim slučajevima kose s poštivanjem ljudskih prava.
Ako pogledamo kartu angažovanja privatnih vojnih kompanija, vidljiva je činjenica da se u više od 90 posto slučajeva radi o angažovanju u konfliktnim područjima, odnosno u ratnim zonama i zonama sukoba. Procjene o broju pripadnika privatnih vojnih kompanija u svijetu su različite, kreću se od 200.000 pa čak do milion pripadnika, vrhunac njihovog angažovanja je bio tokom rata u Iraku. SAD je tada angažovao oko 20.000 pripadnika ovih kompanija, dok je u isto vrijeme bilo raspoređeno 130.000 američkih vojnika.
Gledajući na rat i sukobe kao na priliku za zaradu (jer određene velike svjetske kompanije to tako posmatraju), takva stanja su ustvari za njih samo velika poslovna prilika. Pošto globalne kompanije ne mogu angažovati vojsku svoje ili države domaćina za zaštitu svojih interesa, tu se pojavljuju privatne vojne kompanije koje žele ostvariti profit te nude svoje usluge koje postaju sve raznovrsnije kako se razvijaju i vrste sukoba.
Globalizacija, promjene svjetskog ekonomskog poretka i povećanje trgovinske razmjene doveli su do angažmana privatnih vojnih kompanija u raznim vrstama poslova. Česti su primjeri da multinacionalne kompanije angažuju privatne vojne kompanije za osiguranje rudnika i rudarskih postrojenja u Africi. Mediji često navode DR Kongo kao najočitiji primjer angažovanja raznih privatnih vojnih kompanija, kao i druge nestabilne afričke države, ali također ima primjera i u Aziji (Indonezija i druge države).
Bloomberg
Privatne vojne kompanije su angažovane i na osiguranju međunarodnih brodskih linija u područjima gdje su česti napadi gusara, kao što su Adenski zaljev, Malački tjesnac i Gvinejski zaljev.
Naftne kompanije također u nekim slučajevima angažuju privatne vojne kompanije u cilju zaštite naftnih postrojenja i naftovoda, a s druge strane neke energetske kompanije ih angažuju u cilju zaštite energetskih objekata i dalekovoda. Takvi primjeri angažovanja privatnih vojnih kompanija su zabilježeni posljednjih godina u Siriji i Libiji, gdje su angažovane kompanije sa zapada, ali i ruska privatna vojna kompanija Wagner.
Privatne vojne kompanije ulaze i na tržište cyber zaštite, gdje služe kao sredstvo odvraćanja sa svojim tehnološkim potencijalom i IT stručnjacima. Zbog osjetljivosti i ranjivosti u cyber prostoru, djelovanje ovakvih privatnih sigurnosnih kompanija još nije legalizovano u većini država.
Zasigurno je da nas u budućnosti očekuje transformacija u oblasti privatne sigurnosti na globalnom nivou, gdje će privatne vojne kompanije biti suočene s nizom izazova. Smanjivat će se potrebe za klasičnim taktičkim i vojnim angažmanom, a rast će potrebe za sofisticiranim i naprednim tehnološkim oblicima angažovanja.
Moguće je da će se pojaviti višak personala zbog smanjenog obima angažovanja velikog broja ovih kompanija, što može dovesti i do novih globalnih sigurnosnih rizika i prijetnji. Jer zapravo je taj potencijalno otpušteni personal uglavnom s velikim vojnim i ratnim iskustvom navikao na visoke plate te je upitno kako bi se ponašale desetine hiljada otpuštenih bivših vojnika ili plaćenika.
Safet Mušić je ekspert za sigurnosna pitanja. Bavi se naučnim istraživanjem modernih sigurnosnih izazova.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
