Ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu reputacija je okrnjena. Možda je preživio pobunu Yevgenyja Prigozhina i njegove Wagnerove grupe plaćenika ovog vikenda. Međutim, reagujući tako, Putin ne samo da je sebe oslabio, već je usadio ideju o svojoj nemoći u umove Rusa i svijeta.
Naravno, Putin je morao da se pokaže i kaže nešto naciji dok su Prigozhinovi plaćenici zauzimali južni ruski grad Rostov i kretali na sjever prema Moskvi. Ali šta tačno? Pobunjenici su "izdali" naciju u njenoj borbi protiv "neonacista" i Zapada, mlitavo je izjavio Putin. Toliko se očekivalo. Sljedeće na red su došle greške.
Prva greška je što je upoređivao Prigozhinov pokušaj puča s pobunom ruskih vojnika početkom 1917. To je postavilo tri paralele u ruske umove koje će biti teško izbrisati. Prvo, tu je slab i nepopularan car - Nikolaj II, kasnije pogubljen sa svojom porodicom, zatim Putin danas. Drugo, u toku je rat koji Rusija gubi - Prvi svjetski rat tada, ruska invazija na Ukrajinu sada. Treće, uskoro će doći do revolucije i građanskog rata, pa počnite da razmišljate na čijoj strani ćete da budete.
Druga greška je bila još teža. Putin je obećao da će njegov odgovor "biti oštar". Pobunjenici će "neizbježno biti kažnjeni", rekao je on. Izdajnici će "odgovarati".
Ovom mačo pričom on je kanalisao svoju staru moćnu ličnost, zaboravljajući da zastane i razmisli da li još uvijek ima moć da ispravi svoje prijetnje. Očigledno, tek kasnije mu je palo na pamet da nije, jer je umjesto toga odlučio da sklopi dogovor koji je posredovao bjeloruski predsjednik Alexander Lukashenko. To dozvoljava Prigozhinu, a vjerovatno i nekim od njegovih plaćenika, da se presele u Bjelorusiju, dok Rusija formalno odbacuje sve optužbe protiv njega. Oštra kazna izgleda drugačije.
Kognitivna disonanca Lukashenkovog telefonskog razgovora učinila je Putinov pad još više ponižavajućim. Posljednjih godina diktator u Moskvi je bio taj koji je morao da spašava onog u Minsku od revolucionarne energije svojih podanika. Na njihovim sastancima Putin je uvijek pazio da pokaže moćni govor tijela zbog kojeg je fizički visoki Lukašenko izgledao kao sluga Kremlja. Sada su se uloge zamijenile.
Koliko dugo bilo koji od ovih moćnika, ili bolje rečeno slabića - još može da ima vlast?
Realnost, kao što svi znaju, ne samo u Moskvi i Sankt Peterburgu, već i u Pekingu, Kijevu, Washingtonu i drugdje, jeste da, iako je pucnjava možda bila spriječena u subotu, apsolutno ništa nije riješeno. Prigozhin, koji vodi privatnu vojsku koja ubija i sakati radi profita, od Afrike do Sirije i Ukrajine, nije tip koji bi se povukao i igrao Bingo. Uskoro će nešto smisliti. Na kraju krajeva, njega već predstavljaju kao meme svinju na društvenim medijima.
Upravo u toj ulozi Prigozhin je u Putinovu priču ubacio još jedan molotovljev koktel. U nizu videosnimaka Telegrama koje je objavio uoči zauzimanja Rostova, šef Wagnera je ležerno i profano uništio čitav propagandni narativ koji je Putin prodavao svom stanovništvu. U toj preokrenutoj stvarnosti, zapamtite, Rusija nije agresor već žrtva koja se brani od nacističkih satanista u Ukrajini i njihovih NATO gospodara marioneta na Zapadu. Ustvari, rekao je Prigozhin, ta priča je potpuna glupost, a "takozvana specijalna operacija pokrenuta je iz sasvim drugih razloga", uglavnom pljačke. Od tada, dodao je, to se pretvorilo u "monstruoznu emisiju srama" koju vodi "mentalno bolesni ološ".
Ovaj uvid teško da predstavlja šok za bilo koju lucidnu osobu, u Rusiji ili bilo gdje. Ali važno je čuti to od nekoga ko je donedavno bio proglašen za najkompetentnijeg (ili jedinog) ruskog vojskovođu u toj pomenutoj emisiji srama. Propaganda Kremlja nikada više neće biti ista. U tom smislu, Prigozhin je kao Toto koji povlači zavjesu da bi otkrio da je zastrašujući Čarobnjak iz Oza luđak.
Na sve ove načine Putin nastavlja, šesnaest mjeseci nakon svoje ničim izazvane invazije na Ukrajinu, da bude suprotnost svom ukrajinskom kolegi i imenjaku Volodymyrom Zelenskom. Tamo gdje Putin širi laži, Zelenski govori istinu gdje god je to moguće (ovo je ipak rat). Čovjek u Moskvi je u duši kukavica, a onaj u Kijevu je našao svog unutrašnjeg heroja.
"Treba mi municija, a ne prevoz", uzvratio je Zelenski kada su Amerikanci u ranim satima ruskog napada ponudili da ga izvuku iz zemlje. Dok su Prigozhinovi ratnici uperili oružje u Moskvu, Twitter je preokrenuo naglavačke taj mem i pripisao ga Putinu: "Treba mi prevoz, a ne municija". Bilo da se vozi ili odlazi na neki drugi način, ovaj car u pokušaju je, izgleda, mnogo bliže penziji.
.webp){kind=icon}
