Da biste shvatili situaciju u kojoj se nalazi OPEC+, započnimo posjetom Ikei.
Da je prije deset godina švedski div namještaja prihvatio sirovu naftu kao sredstvo plaćanja, naftni kartel bi mogao opremiti dobar dio konferencijske sobe u kojoj će se njegovi ministri sastati 4. lipnja u Beču - njihov prvi sastanak licem u lice od početka pandemije - jednim barelom nafte. Danas za taj iznos ne bi mogli kupiti ni skromnu stalažu za knjige.
Nije samo da su cijene nafte pale za 25 posto od kraja prošle godine, dosegnuvši 75 dolara po barelu, već je, u odnosu na cijenu industrijskih proizvoda, nafta čak jeftinija.
U globalnoj utrci protiv inflacije kartel gubi bitku. Možda je to slučaj poetske pravde. Na kraju krajeva, OPEC+ je bio saučesnik u poskupljenju svega. No, sada grupa predvođena Saudijskom Arabijom i Rusijom otkriva da kupovna moć barela nafte ne može pratiti globalne cijene. Iskušan sam da se poslužim biblijskom izrekom: "Jer su oni posijali vjetar, i žet će oluju."
Broj Billy regala koje je moguće kupiti za jedan barel nafte pruža otprilike mjeru kupovne moći barela. Na vrhuncu, 2012. godine, jednim barelom nafte mogla su se kupiti dva regala. Danas ne može pokriti ni jedan / Bloomberg
Tipično, proizvođači sirovina vode bitku poznatu kao Prebisch-Singerova hipoteza, nazvana po dvojici ekonomista za razvoj koji su je predložili 1950-ih. Jednostavno rečeno, ona tvrdi da se dugoročno cijena primarnih proizvoda, poput sirovina, smanjuje u odnosu na cijenu industrijskih proizvoda. Bez obzira na to koliko proizvođači podižu cijene, troškovi svega ostalog na kraju rastu brže. Zbog toga su Raul Prebisch i Hans Singer tvrdili da zemlje koje proizvode sirovine moraju diversificirati svoja gospodarstva i industrijalizirati se ako žele zdraviju budućnost.
Točno, tijekom kraćih razdoblja cijene sirovina mogu nadmašiti cijene industrijskih proizvoda, poboljšavajući uvjete trgovine za zemlje bogate resursima. To se upravo događalo veći dio 2000-ih godina. Godine 2010. Glenn Stevens, tada guverner Reserve Bank of Australia, koristio je slikovitu metaforu kako bi ilustrirao tu točku - i zašto Australija, bogata mineralima, prirodnim plinom i žitaricama, ima koristi.
"Prije pet godina brodski teret željezne rude vrijedio je otprilike kao 2.200 televizora. Danas vrijedi otprilike kao 22.000 televizora", rekao je.
Stevens je govorio tijekom vrhunca super-ciklusa sirovina, kada su cijene željezne rude, nafte, bakra i drugih prirodnih resursa porasle zahvaljujući ogromnoj potražnji Kine. Međutim, u posljednje vrijeme su se uvjeti trgovine dramatično promijenili: Cijene sirovina još uvijek su visoke prema povijesnim mjerilima, ali ne prate globalnu inflaciju.
Umjesto korištenja televizora s ravnim ekranom kao mjerne jedinice, čija se cijena mijenja ovisno o napretku tehnologije, radije biram drugu mjeru: Ikein "Billy" regal. Taj jednostavni regal proizvodi se od 1979. godine i može se naći posvuda - a zahvaljujući Ikeinom muzeju, koji održava online zbirku godišnjih kataloga, njegova cijena može se pratiti posljednje 44 godine.
Nominalna cijena nafte ne prati rast cijena nordijskog namještaja / Bloomberg
Broj Billy regala koje je moguće kupiti za jedan barel nafte pruža otprilike mjeru kupovne moći barela. Na vrhuncu, 2012. godine, jednim barelom nafte mogla su se kupiti dva regala. Danas ne može pokriti ni jedan. Na blagajni Ikeae cijena nafte vratila se na razinu iz 2005. godine. Da bi povratio kupovnu moć koju je uživao prije deset godina, kartelu bi bilo potrebno podići godišnju prosječnu cijenu nafte na otprilike 155 dolara po barelu. Prevedeno na Ikea izraze, to je otprilike dva Billy regala po barelu. Godine 2013., kada je cijena nafte iznosila prosječno oko 108 dolara po barelu, Billy regal je koštao 395 švedskih kruna prema katalogu tvrtke. Danas ta cijena iznosi gotovo dvostruko više: 799 kruna.
Za zemlje članice OPEC+ koje uvoze većinu svojih industrijskih proizvoda inflacija je postala veliki problem. Kada se uzme u obzir inflacija, 75 dolara po barelu nafte u 2023. ima istu kupovnu moć kao 55 dolara po barelu prije deset godina. Tada su nominalne cijene nafte bile iznad 100 dolara po barelu.
Da budemo sigurni, OPEC+ nije jedini razlog zbog kojeg je inflacija visoka. Možda čak nije ni najveći razlog. Možda su to bili oprezni potezi zapadnih centralnih banaka prije nego što su povećale kamatne stope; ili utjecaj pandemije COVID-19 na globalne lance opskrbe; ili ruska invazija na Ukrajinu, zajedno s američko-europskim sankcijama, koje su sve pridonijele daljnjem rastu cijena.
Ipak, OPEC+ se nalazi na brzoj traci. Razdoblje od 2000. do 2020. godine donijelo je OPEC+ povećanje kupovne moći. Sljedeće desetljeće može biti suprotno. Kao što je otkrio i američki Federalni rezervni sustav, inflacija je složen i odlučan neprijatelj.
.webp){kind=icon}
