.webp){kind=icon}
Možda zvuči neozbiljno tvrditi da je zima gotova uostalom, vrijeme upravo je zahladilo u Europi i tek je sredina siječnja, a pred nama su još veljača i ožujak. Međutim za europsko tržište prirodnog plina sezona je završena.
Ovog tjedna za Europu je polovica tromjesečja sezone grijanja je gotova. U prosjeku, predstojeći dani su obično najhladniji u godini. Gotovo kao po švicarskom satu, vraća se zimsko vrijeme i snijeg prekriva godišnji sastanak Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) u alpskom ljetovalištu Davos. Doista, od Londona do Berlina, temperature su se približili nuli na živici. No i u slučaju scenarija da ostatak zime bude i hladniji od uobičajenih temperatura, regija bi imala dovoljno plina u skladištu da spriječi najgori mogući scenarij nestašice plina zbog ruskog smanjenja izvoza kao dijela strategije protiv ukrajinskih saveznika.
To je pozitivan znak za trgovce plinom. Veleprodajna cijena prirodnog plina u Europi pala je početkom ovog tjedna na najnižu razinu u 17 mjeseci od 55 eura po megavat satu, što je pad od više od 80 posto u odnosu na vrhunac s kraja kolovoza kada je cijena iznosila gotovo 350 eura po MWh. Njemačke veleprodajne terminske cijene električne energije za jednogodišnji period, koje su regionalna referentna vrijednost, također su pale, trgujući ovaj tjedan po cijeni na oko 150 eura, što je pad u odnosu na vrhunac od prije šest mjeseci od gotovo 1000 eura.
Da budemo načisto, ako se neuobičajeno hladnije temperature od sljedećih nekoliko dana zadrže u veljači i ožujku, cijene plina i struje ponovno će porasti, ali ne drastično. Budući da je polovica sezone grijanja već za nama, a zalihe plina u skladištima su dovoljne, skok cijene plina sličan onom kojem smo svjedočili prošlog kolovoza gotovo je nemoguć.
Europske vlade potrošile su gotovo bilijun eura na subvencioniranje opskrbe energijom. Unatoč tome, veleprodajne i maloprodajne cijene prirodnog plina i struje i dalje su znatno više nego u vrijeme prije krize. Zbog učinaka kašnjenja, cijene maloprodajnih dobavljača plina neće padati prije druge polovice godine. A budući da su vlade zaštitile kućanstva od najvećeg opterećenja skoka cijena na veleprodajnom tržištu, ne očekuje se skoro značajno smanjenja cijena.
Je li kriza s plinom završena
Ništa ne ukazuje na povratak cijene koje su bile prije 2022. godine na primjer, Cornwall Insight, konzultantska tvrtka, predviđa da bi se godišnji račun za plin i struju za prosječnu britansku obitelj kretao oko 2800 funti u drugoj polovici 2023. Do kraja 2021. godine britanska kućanstva su plaćala manje od 1500 funti za plin u četiri godine. To je i dalje puno bolje od straha da će računi ove godine premašiti 5000 funti.
U nedostatku boljeg opisa, može se reći da je regija imala veliku sreću što se tiče ovosezonskih temperatura, jer to je čimbenik na koji se ne može utjecati i rezultat je širih katastrofalnih klimatskih promjena. Proljetne temperature u novogodišnjoj noći bile su razlog za slavlje svih zabrinutih za cijena plina, ali trebali bi biti zabrinuti svi koji mare za okoliš.
U periodu od 19. prosinca do 16. siječnja ključna regija sjeverozapadne Europe koja troši plin imala je 29 uzastopnih dana s temperaturama iznad prosjeka. To je uslijedilo nakon 37 uzastopnih dana toplog vremena od sredine listopada do sredine studenog. Uzimajući u obzir stupanj dana grijanja (HDD), mjere za potražnjom plina u usporedbi sa srednjim lokalnim temperaturama, zime su do sada bile oko 12 posto toplije od 30-godišnjeg prosjeka. Što se tiče potrošnje plina, to čini veliku razliku. Do sada je Sjeverozapadna Europa trebala imati najmanje 1250 dana grijanja, ali umjesto toga bilo ih je svega 1100.
Osjetljivost Europe na temperaturne promjene opipljiva je kada se osvrne na hladne dane s početka prosinca. Dovoljno je samo nekoliko hladnih dana bez vjetra da cijene plina porastu. Cijena struje koja nije dogovorena jednogodišnjim terminskim ugovorima skočila je na rekordne razine. Ali hladno zimsko vrijeme nestalo je gotovo istom brzinom kao što je i došlo.
Kumulativni stupanj dana grijanja u sjeverozapadnoj Europi
Drugo, Europa je znatno smanjila industrijsku potražnju za plinom, pri čemu su neke tvornice obustavile rad, dok su druge su prešle na dizelski pogon. Na primjer, proizvodnja kemikalija u Njemačkoj je propala. Povećana je i potrošnja ugljena. Konkretno, njemačke elektrane sagorijevaju fosilna goriva koja najviše zagađuju okoliš kako bi uštedjela na plinu.
Sve u svemu, europska potražnja za plinom bila je čak 20 posto ispod petogodišnjeg prosjeka. U Njemačkoj je potrošnja plina početkom siječnja bila je i niža za 38 posto ispod prosjeka. S oštrim padom potražnje, Europa nije iscrpila svoje zalihe plina onoliko brzo koliko se očekivalo ili onoliko koliko se pribojavalo. Trenutačno su skladišta napunjena na razine od 82 posto, u usporedbi s petogodišnjim prosjekom za sredinu siječnja od 62 posto. Čak i u slučaju da se ponovi zima iz 2013. i 2014. godine kada su se smanjile značajne zalihe plina u Europi u drugoj polovici sezone grijanja, došlo bi do pada zaliha na svega 45 posto do početka travnja. To je znatno iznad petogodišnjeg prosjeka od 33 posto i daleko od praga za paničarenje.
Uz više plina u zalihama trenutno, europska komunalna poduzeća i vlade trebale bi kupovati manje tijekom proljeća i ljeta kako bi se pripremile za sezonu 2023. i 2024. godine. Što prije završi sadašnja zima, to će kasnije početi sljedeća sezona grijanja.
