Duhovi prošlosti iz 70-ih godina prošlog vijeka ponovno su počeli proganjati svjetsku ekonomiju. Nakon dva naftna šoka, pada ekonomske aktivnosti i pojave stagflacije prvi put, smatralo se da do slične ekonomske pojave u budućnosti više ne može doći. Mehanizmi korištenja fiskalne i monetarne politike su poslužili mnogim državama da djeluju u trenutku kada dolazi do pada ekonomske aktivnosti ili kada se ekonomija pregrijava.
Međutim, lekcije iz prošlosti su zaboravljene, a opomena je stigla tokom 2021. godine. Na prve znake rasta cijena i vraćanje inflacije tokom ljeta 2021. godine, te upozorenje ekonomista da ona ne smije biti zanemarena, uz navođenje da treba imati spremljene mehanizme djelovanja, centralne banke iz te perspektive su smatrale da je inflacija privremenog karaktera, da će se sama vratiti u normalne tokove nakon nekoliko mjeseci i da bi svako preuranjeno korištenje mehanizama za suzbijanje inflatornih efekata samo naštetilo mnogim ekonomijama, koje su se počele oporavljati nakon pandemije Covid-19.
Korijeni su ipak bilo nešto dublji. Ogroman fiskalni paket pomoći vlada širom svijeta tokom trajanja pandemije Covid-19 doveo je do snažne potražnje za dobrima čija je ponuda u kratkom roku bila ograničena. Lanci distribucije su prvo bili razvučeni, da bi kasnije došlo i do njihovog pucanja, što je bio i prvi okidač spiralnog rasta cijena širom svijeta. Friedmanova čuvena izreka da je "inflacija uvijek i svuda monetarni fenomen" sada je mogla biti dorađena i malo drugačije prezentovana da je "inflacija uvijek i svuda fiskalni fenomen". Upravo je preveliki fiskalni stimulus bio okidač za rast cijena i vraćanje zaboravljenog neprijatelja – inflacije.
Faruk Hadžić/Facebook
Svjesno zanemarivanje ovog ekonomskog fenomena uz nadanje da će tržište samo po sebi riješiti problem, bez većih posljedica, pokazalo se pogrešnim. Kada je situacija izmakla kontroli, relativno kasno su pokrenuti mehanizmi za borbu protiv inflacije, koji su pomogli do sada više puta, a to je podizanje kamatnih stopa. Oklijevanje za primjenu ovog ekonomskog lijeka se moglo objasniti tim što vrlo izvjesno dovodi do pada ekonomske aktivnosti.
Dodatni pritisak je nastao početkom ove godine invazijom Rusije na Ukrajinu, što je dalo dodatni gas na rast cijena. U situaciji kada su se ekonomije tek počele oporavljati, podizanje kamatnih stopa bi samo produžilo ekonomsku krizu. Pokušaj primjene tzv. "soft landinga", što znači postepeno podizanje kamatnih stopa, nije uspio, što se vidi posljednjih mjeseci u SAD-u kroz četiri uzastopna povećanja kamatnih stopa za 75 baznih poena. Već sada je nivo kamatnih stopa prestigao nivo koji je planiran za kraj 2024. godine.
Svijet se sada nalazi pred novim problemom. Podizanje kamatnih stopa će u svakom slučaju usporiti ekonomije mnogih zemalja širom svijeta do kraja ove godine, s velikim izgledima da će doći do recesije tokom naredne godine, prije svega u Njemačkoj i Italiji, koji su najznačajniji vanjskotrgovinski partneri za zemlje Zapadnog Balkana.
Veći nivo kamatnih stopa, pored usporavanja, a onda i pada ekonomske aktivnosti, dovest će i do većih izdataka za finansiranje kreditnih zaduženja, čime će dodatno biti ugrožena ekonomska stabilnost, prije svega Italije. Međutim, uz sve podizanje kamatnih stopa, inflacija ne pokazuje znake slabosti i smanjenja, pogotovo u eurozoni, gdje je Evropska centralna banka također dva puta zaredom povećala nivo kamatnih stopa za 75 baznih poena.
.webp){kind=icon}
