Na Wall Streetu vlada euforija, dok makroekonomski pokazatelji šalju sve slabije signale. Inflacija ostaje tvrdoglavo iznad cilja, nezaposlenost polako raste, a rast berzovnih indeksa počiva na uskom krugu tehnoloških giganata. Je li riječ o novoj eri produktivnosti koju predvodi umjetna inteligencija ili o još jednom ciklusu koji čeka svoj katalizator za korekciju?
Američka ekonomija nalazi se u neobičnom raskoraku. S jedne strane, Trumpova fiskalna politika i nove carine potiču inflacijske pritiske, dok se sama inflacija uporno zadržava iznad Fedovog ciljanog nivoa od dva posto. Paralelno, tržište rada pokazuje znakove slabosti.
Jerome Powell, guverner američkog Feda, poručio je kako su rizici za inflaciju nagnuti prema gore, a rizici za zaposlenost prema dolje, što čini vrlo izazovnu situaciju. Takav spoj otvara prostor za strah od stagflacije, scenarija koji centralne bankare drži budnima.
Posebno je zanimljivo američko tržište rada, budući da povijest sugerira kako rast nezaposlenosti često prethodi recesiji. Godine 2007. stopa je porasla za 0,5 posto, godinu dana prije globalne finansijske krize, a isto se dogodilo 2000., uoči recesije 2001. godine. Danas se od početka 2023. nezaposlenost u SAD-u također pomaknula naviše za pola postotnog boda.
Unatoč tim signalima, dioničko tržište piše sasvim drugačiju priču, a berzovni indeksi bilježe rekorde i nastavljaju rasti unatoč rastu nezaposlenosti i ostalim zabrinjavajućim makroekonomskim podacima.
Šta stoji iza kontinuiranog rasta tržišta?
Velike kompanije. Koncentracija 10 najvećih kompanija u S&P 500 indeksu iznosi oko 40 posto, što je najviše u posljednjih 25 godina, i više nego koncentracija koja je bila u 2000-ima kada je bio dot.com balon.
Pored izuzetne koncentracije, rast S&P 500 indeksa u posljednje tri godine, od oko 65 posto, može se raščlaniti na dva jasno odvojena trenda.
Magnificent 7 indeks, koji prati sedam najvećih kompanija u SAD-u, skočio je gotovo 200 posto u tom razdoblju i predstavlja ključnog pokretača ukupnog rasta. S druge strane, Equal Weight S&P 500 indeks, koji svim dionicama daje jednaku težinu i tako isključuje efekt koncentracije velikih, porastao je tek oko 30 posto.
Takva razlika jasno pokazuje da berzovni zamah nije široko raspoređen, već da počiva na uskom krugu tehnoloških giganata.
Bloomberg
Na tržištu se često može čuti izreka: "ovaj put je drugačije". Doista, situacija danas nije identična dot.com balonu s početka 2000-ih. Najveće američke kompanije ostvaruju snažnu dobit i imaju poslovne modele koji su globalno ukorijenjeni, dok su tada mnoge kompanije bilježile gubitke i funkcionirale na obećanjima. No, važno je naglasiti da se radi o izrazito cikličnim kompanijama. Njihova profitabilnost uvelike ovisi o investicijskim ciklusima i visokom nivou kapitalnih ulaganja, a upravo to ih čini ranjivima u slučaju jačeg usporavanja ekonomije ili pritiska na korporativne budžete.
Dodatni rizik leži u valu entuzijazma oko umjetne inteligencije, koji trenutno podupire valuacije. Dok se investitori nadaju da će AI dugoročno otvoriti novu eru produktivnosti i prihoda, kratkoročno se postavlja pitanje može li rast u cijelosti opravdati premije koje tržište već plaća. Povijest sugerira da tržišta rijetko toleriraju ovako snažnu koncentraciju bez korekcije.
Svaka korekcija treba katalizator
U povijesti su recesije često imale jasan katalizator. Nekad je to bila pandemija, poput 1920. i 2020. godine. Drug put pucanje balona, kao što se dogodilo s tehnologijom 2000-ih ili nekretninama 2008. godine. Često su okidač bile i naftne krize, primjerice sedamdesetih i 1990. Danas, barem zasad, takav jasan katalizator se još nije pojavio.
Ipak, postoje određeni tihi pokazatelji da se nešto događa u pozadini. Primjer je viša inflacija koja zadržava kamatne stope višima unatoč slabom tržištu rada. Ili pak carine za koje mnogi ekonomisti upozoravaju da bi mogle odigrati ulogu katalizatora. Iako one već pokazuju određen negativan utjecaj na makroekonomske pokazatelje, tržište i dalje stoji snažno zahvaljujući rastu zarada i investicijama u kapitalna ulaganja, osobito u velikim tehnološkim kompanijama.
Ono što je potencijalno alarmantno jeste međusobna isprepletenost tih kompanija. Primjerice, najveći izvori prihoda za Nvidiju upravo su Microsoft, Amazon, Alphabet, Meta, Oracle i OpenAI. Stvara se zatvoreni krug: Nvidia ulaže u OpenAI, OpenAI plaća Oracleu za cloud infrastrukturu, a Oracle potom kupuje Nvidijine grafičke kartice. Na taj se način novac konstantno vrti unutar istog ekosistema. Nvidia potom s tom dobiti koju ostvari kupuje svoje dionice i tako potiče njihov rast na tržištu.
Iako je umjetna inteligencija zasigurno tehnologija s ogromnim dugoročnim potencijalom, u kratkom roku ona još uvijek ne stvara opipljive povrate na ulaganja. Ogromni capexi za sada nemaju jasnu monetizaciju, a ključno pitanje za tržišta postaje šta će se dogoditi ako se ti investicijski ciklusi uspore? U tom bi slučaju usporili i prihodi, i zarade, a time i rast velikih tehnoloških kompanija. Možda bi upravo to mogao biti pravi okidač?
.webp){kind=icon}
