Sony prelazi na digitalni PlayStation. Je li ovo kraj gamerske slobode?

Prelazak na potpuno digitalni ekosistem donosi koristi Sonyju, ali otvara ozbiljna pitanja o vlasništvu, cijenama, tržištu polovnih igara i dugoročnoj kontroli korisnika nad kupljenim sadržajem.

Prvog jula 2026. godine Sony, vlasnik jedne od najvećih gaming platformi na svijetu - PlayStationa - objavio je kako od 2028. godine prekida proizvodnju i distribuciju igara na fizičkim diskovima i prelazi isključivo na digitalnu distribuciju. Reakcija korisnika je bila izuzetno burna - napisano je desetine novinskih članaka, stotine Reddit tema, a peticija da Sony promijeni mišljenje je do ovog trenutka sakupila više od 300.000 potpisa. 

Prelazak s optičkih diskova na digitalni sadržaj djeluje kao sasvim razuman potez. Softver se već decenijama tako distribuira, kao i igre na PC-u, a većina novih kompjutera se svakako prodaje bez Blu-ray ili drugih optičkih čitača. 

Zbog čega onda tako burna reakcija stotina hiljada korisnika, i imaju li oni zaista razloga za zabrinutost?

Sonyjevo zvanično obrazloženje

U zvaničnom saopćenju objavljenom na Sonyjevoj web stranici, kompanija je kazala da je odluka došla kao rezultat tržišnih trendova. 

"Ovo je prirodan smjer za Sony Interactive Entertainment kako bi se prilagodio trendovima među potrošačima, budući da opća sklonost digitalnim medijima znatno nadmašuje interes za fizičke diskove," stoji u obrazloženju. Zvanične statistike također potkrepljuju ovu konstataciju:

Digitalne igre se prodaju bolje od fizičkih diskova već nekih osam godina. Između 2018. i 2019. godine, dok je PlayStation 4 bio na vrhuncu popularnosti, prodaja igara u digitalnom formatu je prvi put premašila prodaju fizičkih, i od tada se ta razlika samo povećava. U četvrtom kvartalu 2025. godine, 85 posto svih igara prodanih za PlayStation 5 konzolu su bile u digitalnom formatu. 

Depositphotos

Naravno, postoje i drugi benefiti potpunog prelaska na digitalni format. Najočigledniji je niža cijena hardvera, jer bez Blu-ray čitača, konzola će biti relativno jeftinija za proizvodnju. Također će moći biti manja ili lakša - ili osloboditi prostor za veći hard disk, koji će u ovom slučaju svakako biti prijeko potreban.

Tu su još i veće marže na prodanim igrama, veća kontrola nad cijenom igara, jači PlayStation Store ekosistem, predvidljiviji prihod, brža distribucija i još mnogo, mnogo toga. 

Problem s ovim je što su ovo sve benefiti - uglavnom za Sony. Korisnici zapravo više gube nego što dobijaju ovim potezom. 

Reakcija korisnika

Iz ugla prosječnog korisnika - gamera - ovaj potez je bio očekivan, ali isto tako razočaravajući i porazan. Komentari na društvenim mrežama se kreću od "Nećemo nikada kupiti PlayStation 6", do "Znali smo da će do ovoga doći, ali smo se potajno nadali da Sony neće pokleknuti".

Da, pokleknuti. Ipak je Sony prije 13 godina javno ismijavao Microsoft zbog najave da će igre na Xboxu u budućnost biti isključivo digitalne, što će onemogućiti dijeljenje među prijateljima i prodaju na tržištu polovnih stvari:

Official PlayStation Used Game Instructional Video - YouTube 

(Komentari na ovaj video su istinska riznica tragikomedije).

Međutim nisu samo emocionalno involvirani igrači burno reagovali na Sonyjevu najavu. Tehnološki novinari i komentatori sa svih strana su jednoglasno opisali ovaj potez kao katastrofalan.

Keith Stuart iz Guardiana je potez opisao kao "jednu od najsavršenijih PR katastrofa u modernoj gaming historiji", jer je to nešto s "veoma malo benefita za korisnike". Možda njegov najupečatljiviji komentar je da je "kulturološki nepismeno" izbaciti fizičke diskove iz upotrebe.

Alan Martin iz Tom’s Guide je kratko rekao "završio sam sa Sonyjem", a novinarka Vikki Blake je za BBC kazala da je ovo "ozbiljan udarac na prava potrošača". Lista nezadovoljnih novinara i analitičara je ogromna.

Ali ako igrači mahom kupuju igre u digitalnom formatu, i ako su većinom mogli pretpostaviti da će do ovoga prije ili kasnije doći, zašto su onda tako burno reagovali?

Zato što ti brojevi ipak ne prikazuju cijelu priču.

Uprkos činjenici da je većina prodatih igara bila u digitalnom formatu, prošle godine je prodano i 70 miliona fizičkih kopija, što znači da je to tržište i dalje itekako veliko. Tu je onda i čitav niz potencijalnih problema i neriješenih pitanja koja među igračima stvaraju apsolutni osjećaj nesigurnosti. Potpuni prelazak na digitalni format zapravo treba posmatrati u kontekstu tih pitanja i tih problema - u zavisnosti od toga kako Sony odgovori na te izazove - znat ćemo je li prelazak zdrava evolucija ili gamerski armagedon.

Bloomberg

Kada bih svaki taj problem detaljno razradio, članak bi bio predug. Stoga ću se ovih tema dotaći relativno površno no, idemo redom:

Nema više tržišta polovnih igara

Za razliku od PC igrača, među "konzolašima" postoji kultura preprodaje igara na eBayu i sličnim platformama. Igre u prosjeku koštaju 120-150 KM, što je, čak i za igrače u zemljama s visokim standardom, puno novca. Igrači su navikli da ih kupe, igraju, prodaju, te tako finansiraju kupovinu naredne igre. Ako pritom opet kupuju korištenu igru, velike su šanse da zapravo neće ništa ni platiti.

Kada igre postanu isključivo digitalne, tržište polovnih igara nestaje. Samim tim, Sony će imati apsolutni monopol da diktira cijene igara - čak i igre koje su deset godina stare mogu koštati kao novi blockbuster naslovi, ako postoji potražnja. 

Igra na Blu-rayu je vaše vlasništvo. Digitalna igra nije. 

Kada kupite digitalnu igru, ne kupujete je u smislu vlasništva nad kopijom, već kupujete licencu za njeno korištenje. To znači da je igra vezana za jedan određeni PlayStation nalog i da se može preuzeti samo dok nalog ispunjava uslove licence. Samo iz ovoga se rađa nekoliko rizika i pitanja: 

 

• Sonyju može, u bilo kojem trenutku, isteći licenca za distribuciju starijih igara, što direktno znači da ih igrači, iako su ih kupili, više ne mogu igrati. Zamislite da kupite igru od 150 KM i nakon pet, šest ili deset godina, ona više jednostavno ne radi. Ovo se nedavno desilo s filmovima i serijama - Sony je izgubio licencu za neke sadržaje te ih korisnici, koji su ih uredno platili, nisu mogli konzumirati.

• PlayStationovi Uslovi korištenja kažu da Sony zadržava pravo da briše digitalne igre s korisničkih naloga nakon 36 mjeseci neaktivnosti. Bez obzira na to što ste nešto platili - ako ga ne koristite onako kako Sony to želi - možete izgubiti pristup svojoj virtuelnoj imovini.

• Šta ako dođe do hakerskog napada i izgubite pristup svom nalogu? Kolike su šanse da ćete izgubiti i arhiv s desetinama igara, potencijalno vrijednih stotine, ako ne i hiljade KM?

• Šta ako Sony odluči da vaš nalog više ne ispunjava uslove licence i prosto vas "banuje"? Legitimno ili ne, šta će se desiti s igrama vezanim za taj nalog? 

• Tu je i pitanje nepodržanih regija - Bosna i Hercegovina, naprimjer, nema službeno podržanu PlayStation Store regiju. PlayStation Network i PlayStation Store nisu dostupni u svim državama, a dostupni sadržaji i usluge zavise od odabrane regije naloga. Prelaskom na ekskluzivno digitalni ekosistem, postoji šansa da mnogi igrači širom svijeta više neće imati nikakav pristup PlayStation igrama.

Postoji li puno razloga za brigu?

Ukratko, rekao bih da itekako ima razloga za brigu. Često kao kontra-argument čujem usporedbu s industrijom PC igara. Ta industrija je prešla na ekskluzivno digitalni ekosistem prije nekih 20 godina, a PC igre su i dalje ogromno tržište. Međutim, smatram da to i nije baš precizno poređenje iz dva ključna razloga:

• PC gaming zajednica nikada nije imala toliko razvijenu kulturu dijeljena i preprodaje polovnih igara

• Ne postoji jedna kompanija koja bi držala monopol nad distribucijom i prodajom igara.

U PC svijetu postoji nekoliko platformi koje se takmiče za svoje mušterije: Steam, Epic Game Store, GOG i nekoliko drugih. Oni privlače igrače kompetitivnim cijenama igara, čestim popustima i akcijama, mogućnošću kupovine poklon bonova, dobrom podrškom korisnicima, brzim downloadom i tako dalje. U PlayStation svijetu postoji samo jedna platforma - PlayStation Store - što znači da Sony ima apsolutni monopol, a monopol nikada nije dobar za krajnjeg korisnika. 

PC je modularan. Igrači mogu kupiti eksterni Blu-ray čitač, te opet kupiti igru na fizičkom disku, ako proizvođač to omogući (neki izdaju kolekcionarske ili premium ograničene verzije), što i dalje omogućava razvoj sekundarnog tržišta, te kolekcionarstvo. 

Za Sony nema povratka. Ta kompanija će za dvije godine prestati izdavati fizičke kopije i sve igre koje se budu pravile za PlayStation 6 i kasnije će biti ekskluzivno digitalne. Gledajući u PC industriju, to ne mora nužno značiti i katastrofu. Međutim, vrijedi pratiti kako će Sony odgovoriti na druge izazove i neriješena pitanja koja se sada postavljaju. 

To će, na kraju krajeva, u dobroj mjeri odrediti smjer i uspjeh jedne čitave multimilionske industrije.