Dok Europa postavlja ambiciozne klimatske ciljeve, ključni izazov ostaje gdje smjestiti solarne i vjetroelektrane bez sukoba s prirodom, lokalnim zajednicama i sporom administracijom. U jeku energetske tranzicije, mnoge zemlje suočavaju se s dugotrajnim procedurama za izdavanje dozvola i otporom lokalnih zajednica, što usporava brzu implementaciju obnovljivih tehnologija. Novi pristup, poznat kao Renewables Acceleration Areas (RAAs), donosi rješenje u vidu preciznog mapiranja područja gdje se obnovljivi izvori mogu razvijati brzo i uz minimalne prepreke.
Prema Operativnom planu Energetske zajednice, kako bi se ispunili ciljevi za 2030. godinu, kapacitet obnovljivih izvora u regiji mora se povećati čak četverostruko. Nažalost, oko 50 posto postojećih vjetroelektrana i solarnih elektrana u Europi izgrađeno je na područjima visokog ekološkog konflikta, što znači da se nalaze na osjetljivim prirodnim staništima ili poljoprivrednim površinama. U zapadnobalkanskoj regiji, na primjer, trenutno postoji tek oko 1,5 gigavata obnovljivih izvora, što je svega sedam posto ukupnog energetskog kapaciteta, dok je cijeli energetski potencijal znatno ispod potrebnog za ostvarenje ambicioznih ciljeva.
Utrka s vremenom i potreba za preciznim mapiranjem
Kako bi se ubrzala energetska tranzicija i osigurala održiva budućnost, potrebno je unaprijed odrediti idealne lokacije za postavljanje solarnih i vjetroelektrana. Novi pristup temelji se na detaljnom prostornom planiranju, koje ne samo da identificira ekonomski isplative lokacije, već i one na kojima će se minimizirati negativan utjecaj na okoliš i društvene konflikte. Takav pristup omogućava brže izdavanje dozvola i smanjuje financijske rizike investitora.
Osim administrativnih prepreka, jedan od ključnih izazova ostaje ograničeni kapacitet elektroenergetske mreže, koja u većini zemalja regije nije adekvatno prilagođena velikom priljevu energije iz novih obnovljivih izvora. Bez paralelnih ulaganja u mrežnu infrastrukturu, čak i najbolje lokacije za solare i vjetroelektrane mogle bi ostati neiskorištene.
Kako bi se postigli ciljevi za 2030. godinu, kapacitet obnovljivih izvora mora se učetverostručiti | Depositphotos
Jedan od ključnih elemenata u planiranju obnovljivih izvora energije je i procjena vremenskih rizika, posebno u regijama gdje su ekstremni vremenski uvjeti česti.
Nedavni primjer u Hrvatskoj dodatno je istaknuo važnost takvih analiza. Naime, krajem 2024. godine snažna bura pogodila je podvelebitsko područje, pri čemu je teško oštećena Solarna elektrana Bukovica. Oluja je razbacala stotine solarnih panela i iskrivila konstrukciju, zaustavljajući proizvodnju električne energije. Taj incident pokrenuo je rasprave o tome koliko su međunarodni standardi prilagođeni specifičnim vremenskim uvjetima pojedinih lokacija te koliko je važno unaprijediti analize mikrolokacija kako bi se izbjegli slični problemi u budućnosti.
TNC-ov pametni pristup mapiranju
The Nature Conservancy (TNC) razvio je metodu koja se razlikuje od tradicionalnih modela odabira lokacija jer se ne oslanja isključivo na ekonomske pokazatelje, već i na detaljnu analizu potencijalnih ekoloških i društvenih sukoba. Taj pristup podrazumijeva da se najprije analiziraju dostupni podaci o zaštiti prirode, migracijskim rutama ptica, statusu zaštićenih područja te vlasništvu zemljišta.
Na temelju tih podataka, stručnjaci ocjenjuju blizinu elektroenergetske mreže i prometnih koridora, što je ključno za ekonomsku isplativost projekata. Nakon toga se svi ti podaci kombiniraju u interaktivne karte, koje vlastima i investitorima omogućavaju odrediti zone s minimalnim ekološkim i društvenim konfliktima. Također, proces uključuje aktivno uključivanje lokalnih zajednica, čime se povećava transparentnost i smanjuje otpor prema projektima.
Precizno mapiranje pomaže u bržem i održivom razvoju solarnih i vjetroelektrana | Depositphotos
Primjer uspješne primjene tog pristupa je projekt u Zadarskoj županiji u Hrvatskoj, gdje je između 2018. i 2020. godine identificirano više od 1,1 gigavat potencijalne solarne i vjetroenergije na područjima s najmanjim ekološkim konfliktima. Taj potencijal predstavlja približno polovicu hrvatskog cilja za 2030. godinu.
Sličan pristup primijenjen je u Nikšiću u Crnoj Gori, gdje su analizirana područja pokazala da postoji oko četiri kilometara kvadratnih pogodnih za vjetroelektrane i 50 kilometara kvadratnih za solarne elektrane, što bi moglo rezultirati kapacitetom od oko 40 megavata za vjetroenergiju i 2,7 gigavata za solarnu energiju.
U Sjevernoj Makedoniji, detaljna analiza degradiranih zemljišta i brownfield lokacija pokazala je da postoji čak 64 tisuće hektara pogodno za instalaciju solarnih panela, čak i nakon što su isključena osjetljiva područja za ptice i biljke.
Srbija je također provela detaljnu studiju o solarnim potencijalima na nacionalnoj razini. Izrađena je karta sa 100 najboljih lokacija za solarne elektrane veće od 10 megavata, a procjene pokazuju da bi na 25 kilometara kvadratnih mogao biti instaliran čak gigavat solarne energije.
Upravo zbog tih izazova, Zajednica za energiju (Energy Community) pokrenula je inicijativu za suradnju s vladama u regiji, kako bi se ubrzao proces izdavanja dozvola i standardizirale procedure za određivanje niskokonfliktnih zona.
Izazov i prilika
S obzirom na ambiciozne ciljeve EU-a, regija si više ne može priuštiti odgađanje. Ako se ključni problemi ne riješe do 2025. godine, energetska tranzicija mogla bi značajno usporiti, ugrožavajući investicije i dovodeći zemlje regije u rizik propuštanja ključnih prilika za financiranje kroz europske fondove.
Taj izazov nije samo tehničke prirode; on je i društven, ekonomski i politički. Ulaganje u modernizaciju elektroenergetske mreže, unapređenje pravnih okvira i aktivno uključivanje lokalnih zajednica moglo bi donijeti višestruke koristi, od smanjenja emisija stakleničkih plinova do poticanja novih investicija i otvaranja radnih mjesta.
Regija ima ogroman potencijal za razvoj obnovljivih izvora energije, no njegovu realizaciju usporavaju birokratske prepreke, nedovoljna mrežna infrastruktura i dugotrajni postupci izdavanja dozvola. Kako bi se iskoristile najbolje lokacije za solarnu i vjetroenergiju te osigurala stabilna energetska tranzicija, ključno je ulagati u precizno mapiranje resursa, ubrzavanje administrativnih procedura i prilagodbu elektroenergetske mreže.
Hoće li regija iskoristiti tu priliku ili će i dalje nailaziti na iste prepreke, ovisit će o brzini i odlučnosti u provođenju nužnih reformi. Bez konkretnih promjena, zelena tranzicija neće postići potrebnu dinamiku. Međutim, uz bolje planiranje i efikasniju provedbu projekata, regija može značajno povećati kapacitete obnovljivih izvora energije i osigurati dugoročnu energetsku sigurnost.
.webp){kind=icon}
