U eri skupog goriva, javni prevoz ostaje neiskorišten potencijal

Svijet mjesecima prati razvoj situacije oko Hormuškog moreuza, a u posljednjim sedmicama smiruju se povišene tenzije. Ipak cijene goriva i dalje ostaju podložne naglim promjenama. Svaka nova geopolitička napetost u ovom ključnom pravcu za transport nafte brzo se odrazi na svjetska tržišta, a potom na troškove života građana i poslovanja i u Bosni i Hercegovini.

U takvim okolnostima često se postavlja pitanje da li skuplje gorivo može podstaći veće korištenje javnog prevoza. Na prvi pogled odgovor djeluje logično. Manje automobila na cestama značilo bi manje saobraćajnih gužvi, nižu potrošnju goriva, manje emisije štetnih gasova i kvalitetniji zrak u gradovima.

Ipak, stvarnost je nešto složenija.

Iako se vozači svakodnevno suočavaju sa kolonama na gradskim saobraćajnicama, mnogi građani ni u javnom prevozu ne vide dovoljno privlačnu alternativu. Gužve u vozilima tokom špice, duže vrijeme putovanja i nedovoljna povezanost pojedinih dijelova gradova često ostaju prepreka za značajniji prelazak sa automobila na autobus, tramvaj ili trolejbus.

Upravo zbog toga rast cijena goriva u našoj državi nije doveo do značajnijeg povećanja broja korisnika javnog prevoza, iako su takvi trendovi zabilježeni u nekim zemljama regiona.

Iz Centrotransa za Bloomberg Adriju kažu da poskupljenje goriva nije rezultiralo značajnijim rastom broja putnika.

"Iako se u pojedinim zemljama regiona bilježi prelazak dijela putnika sa privatnih automobila na javni prijevoz usljed rasta cijena goriva, takav trend u Bosni i Hercegovini nije izražen u značajnijoj mjeri. Na osnovu naših iskustava i praćenja tržišta, poskupljenje goriva nije rezultiralo značajnim povećanjem broja putnika u javnom prijevozu“, navode iz ove kompanije.

Izvor:Centrotrans

Prema njima, odluka građana o korištenju javnog prevoza zavisi od mnogo više faktora od same cijene goriva. Dostupnost linija, učestalost polazaka, trajanje putovanja i svakodnevne navike često imaju veći uticaj od cijena na benzinskim pumpama.

Dodatni razlog leži i u činjenici da značajan dio putnika javni prevoz koristi bez obzira na cijene goriva. U Kantonu Sarajevo, gdje su na snazi subvencionirane cijene karata, a određene kategorije stanovništva imaju pravo na besplatan prevoz, javni prevoz uglavnom koriste građani kojima je on osnovni oblik kretanja.

Modernizacija javnog prevoza

Posljednjih godina Kanton Sarajevo ulaže značajna sredstva u modernizaciju javnog prevoza. Obnovljen  je dio voznog parka, a putnicima su na raspolaganju modernija i energetski efikasnija vozila.

Takva ulaganja predstavljaju važan korak i sa ekološkog aspekta. Veći broj putnika u tramvajima, trolejbusima i autobusima znači manji broj automobila na cestama, manje zagađenje i niže emisije ugljen-dioksida.

Međutim, i pored modernizacije voznog parka, izazovi ostaju prisutni. Građani se i dalje susreću sa gužvama u vozilima tokom najopterećenijih termina, dok pojedina naselja još čekaju bolju povezanost sa ostatkom grada. Zbog toga novi tramvaji i trolejbusi sami po sebi nisu dovoljni da značajnije promijene navike stanovništva.

 

 

Kako dodaju iz Centrotransa, cijena goriva predstavlja jedan od najznačajnijih troškova u autobuskom prijevozu i njene promjene direktno utiču na poslovanje prijevoznika. Za razliku od mnogih drugih djelatnosti, u prevozničkoj industriji gorivo čini značajan udio u ukupnim operativnim troškovima, zbog čega rast cijena energenata ima neposredan uticaj na poslovnu održivost.

"Nismo zabilježili značajnije promjene u navikama putnika koje bi se mogle direktno povezati sa rastom cijena goriva. Iako pojedinačni slučajevi svakako postoje, na nivou ukupnog sistema javnog prijevoza nije došlo do značajnijeg povećanja potražnje koje bi zahtijevalo veće kapacitete ili značajnije izmjene u organizaciji linija", navode.

Gorivo najveći izazov za prevoznike

Dok rast cijena goriva nije donio značajniji priliv novih putnika, za prevoznike predstavlja jedan od najvećih poslovnih izazova.

Iz Centrotransa ističu da gorivo čini značajan dio ukupnih opertivnih troškova i da svaka veća promjena cijena energenata direktno utiče na poslovanje.

"Rast cijena goriva imao je znatno veći uticaj na troškovnu stranu poslovanja nego na povećanje broja putnika. To predstavlja dodatni izazov za prijevoznike, jer rast operativnih troškova nije bio praćen proporcionalnim rastom prihoda kroz povećan broj korisnika javnog prijevoza", navode iz kompanije.

U Kantonu Sarajevo za sada cijene javnog prevoza ostaju pod kontrolom zahvaljujući subvencijama Vlade KS. Pojedinačna karta košta 2,50 KM, dok korisnici plaćaju 2,20 KM, a ostatak subvencionira kanton. Mjesečni radnički kupon za A zonu iznosi 60 KM, dok godišnja karta za sve linije košta 550 KM, odnosno oko 1,50 KM dnevno.

Novi tramvaji

S druge strane, međugradski i međunarodni prevoznici već su korigovali cijene karata. Na pojedinim linijama poskupljenja su iznosila između 15 i 25 posto, upravo zbog rasta troškova poslovanja. Također i taksi vozila su povisili svoje cijene.

Svaka energetska kriza ponovo otvara pitanje održive mobilnosti. Iako iskustvo BiH, pokazuje da više cijene goriva same po sebi ne dovode do masovnijeg korištenja javnog prevoza, one podsjećaju na važnost ulaganja u alternativne oblike prevoza.

U gradovima koji uspijevaju privući veći broj građana u javni prevoz smanjuju se saobraćajne gužve, zagađenje zraka i potrošnja fosilnih goriva. Zbog toga budućnost javnog prevoza ne zavisi samo od cijena goriva, već prije svega od toga koliko će sistem biti pouzdan, dostupan i dovoljno kvalitetan da građanima predstavlja stvarnu alternativu automobilu.