Svjetska trgovina je prethodnih nekoliko godina prošla kroz brojne promjene, šokove i previranja. Neki od njih su trgovinski ratovi i carine, koje je uglavnom inicirao predsjednik SAD-a Donald Trump u prvom mandatu i nastavljene su u mandatu Joea Bidena.
Ali ono što je Donald Trump počeo raditi u drugom mandatu je neviđeno još od kraja 2. svjetskog rata. Veliki povratak carina kao državne ekonomske politike raskida sistem relativno slobodne svjetske trgovine razvijan od sredine 20. stoljeća i vraća svijet unazad skoro sto godina.
Jedan od najkontroverznijih alata u arsenalu Donalda Trumpa su tzv. sekundarne carine. One se razlikuju od tradicionalnih carina jer se uvode zbog trgovinske razmjene s drugim državama koje ne provode politike kakve od njih zahtijeva SAD. Namijenjene su nametanju pritiska na strane države koje ne posluju u skladu s navodnim američkim ekonomskim interesima, ne vode vanjsku politiku s američkim geopolitičkim interesima i ne vode unutrašnju politiku u skladu s američkim zahtjevima.
Trumpov pristup ekonomiji kombinirao je zaštitu domaće industrije s globalnim političkim pritiscima, koristeći ekonomsku snagu SAD-a kao najvećeg tržišta na svijetu da bi ekonomskim pritiskom (uvođenjem carina) natjerao ostatak svijeta na određene geopolitičke i ekonomske ustupke.
Sekundarne carine su specifičan oblik ekonomskog pritiska - umjesto da se direktno oporezuju proizvodi iz određene zemlje, ove mjere ciljaju na zemlje koje uvoze te proizvode.
Time se ostvaruje da SAD ne mora biti direktan uvoznik iz država od kojih zahtijeva nešto nego može prijetiti trećim državama koje uvoze iz država od kojih SAD traži nešto zatvaranjem tržišta SAD-a za njihov izvoz.
Cilj ove strategije je izolirati države koje krše određene političke i ekonomske norme te prisiliti međunarodne partnere na preispitivanje svojih trgovačkih i političkih odnosa s državama koje se percipiraju kao neprijateljske američkim interesima.
U praksi to znači da zemlja koja uvozi određene proizvode, kao naftu i plin, iz sankcionirane države, onda može postati meta sekundarnih carina čak ako sama nije izravno sankcionirana. Ova taktika je osmišljena kako bi se povećao broj država koje su prisiljene birati između trgovinske suradnje sa SAD-om ili s onima koji su meta sankcija. Kako je SAD najveći uvoznik na svijetu, ekonomski udarac je potencijalno jako velik.
Kriminalci i bande iz Venezuele
Do sada je Trump zaprijetio tzv. sekundarnim carinama tri puta. Carinama od 25 posto na uvoz u SAD je zapriječeno svim državama koje uvoze naftu iz Venezuele. Kao razlog je navedeno da Venezuela "namjerno i prijetvorno" u SAD šalje kriminalce, članove bandi i nasilnike.
Ekonomija Venezuele je potpuno ovisna o izvozu sirove nafte. Sretna okolnost joj je to što se u njoj nalaze najveće zalihe na svijetu. Nekada je Venezuela bila veliki izvoznik i sirovine i prerađene nafte, ali nakon što je nacionalizirala naftnu industriju, situacija se brzo pogoršala pa je danas uvoznik naftnih prerađevina kao što je gorivo. Zbog propadanja infrastrukture i postrojenja za preradu nakon nacionalizacije, Venezuela danas izvozi sirovu naftu, a uvozi gorivo i sirovine.
Tokom 2024. je samo SAD kupovao sirovu naftu iz Venezuele, i to još čini. Kompanija Chevronu unatoč sankcijama ima licencu izvoziti iz Venezuele u SAD, ali to će pravo prestati 3. aprila. Ironično, upravo je SAD jedan od najvećih uvoznika sirove nafte iz Venezuele i najveći izvoznik naftnih prerađevina u Venezuelu.
Najveći uvoznik je ipak Kina, pa se prijetnja sekundarnim carinama odnosi primarno na nju. Posljednjih godina je oštro narastao izvoz sirovine nafte iz Venezuele u Indiju, jednu od rijetkih država kojima Trump još nije direktno prijetio carinama. Iz Evrope je veliki uvoznik Španija, čime se na EU stavlja meta za uvođenje sekundarnih carina. Posljednji veliki uvoznik je Kuba, koja u Venezuelu šalje liječnike u zamjenu za redovne isporuke nafte.
Nuklearni program Irana
Pregovori između SAD-a i Irana o razvoju nuklearnih sposobnosti te države, za koje SAD tvrdi da kao rezultat imaju stvaranje nuklearne bombe, a Iran tvrdi da su ciljevi nuklearnog programa isključivo civilni, vode se već desetljećima.
Pregovori o nuklearnom programu Irana, potpisivanje sporazuma i kontrola izvršavanja je jedna od većih geopolitičkih preokupacija administracije u Washingtonu bar od početka ovog stoljeća. Trump je odlučio presjeći taj Gordijev čvor. Zaprijetio je bombardiranjem i uvođenjem sekundarnih carina državama koje uvoze naftu i plin iz Irana ako ne pristanu na novi nuklearni sporazum, nakon što je Iran odbio direktno pregovarati sa SAD-om bez učešća međunarodne zajednice.
Glavni uvoznik sirove nafte iz Irana je Kina, a drugi Indija. I jedna i druga država kompleksnom mrežom finansijskih posrednika, prekrcajnih luka u trećim zemljama i "flote u sjeni" krše međunarodne sankcije, a zauzvrat kupuju sirovu naftu po nižoj cijeni od tržišne. Prema nekim izvorima, dio izvoza završava i u Evropi. Iako geopolitički rivali u regiji Bliskog Istoka, Turska je uvoznik nafte iz Irana zbog niže cijene.
Primirje u Ukrajini
Jedno od Trumpovih predizbornih obećanja je zaustavljanje rata u Ukrajini, i to unutar 24 sata. Naravno, takvo nešto je bilo moguće samo u glavi nekog zaluđenog MAGA Trump fanboya. Trump se kasnije branio da nije bio ozbiljan kada je to rekao.
Očito frustriran sporošću pregovora o primirju, Trump je zaprijetio Rusiji sekundarnim carinama, tj. uvođenjem carina državama koje iz Rusije uvoze naftu i plin. Klasične carine bi bile besmislene jer SAD ne uvozi ni naftu ni plin iz Rusije još od 2022. godine, a i prije rata u Ukrajini je taj uvoz bio simboličan. Ali državama koje uvoze velike količine nafte iz Rusije je SAD važno tržište za izvoz. Uvođenjem carina tim državama Trump ih želi prisiliti da prestanu uvoziti naftu i plin iz Rusije. Time bi Rusija ostala bez glavnih prihoda za vođenje rata.
Najveći uvoznici sirove nafte iz Rusije su Kina i Indija, koje su 2023. skupa činile oko 90 posto izvoza te sirovine iz Rusije ukupne vrijednosti 122 milijarde dolara. Prerađene nafte (gorivo, kerozin, ulje za podmazivanje itd.) je izvezeno 52 milijarde dolara, najviše je izvezeno u Tursku (23 posto), Kinu (14 posto), Brazil (11 posto) i Indiju ( 9 posto).
Veliki dio izvoza Rusije čini i prirodni plin. Godine 2023. ga se najviše izvozilo u Kinu (30 posto), Japan (11 posto), Mađarsku (9 posto), Slovačku (9 posto), Španiju (6 posto) i Francusku (6 posto). Veliki uvoznik ovog energenta iz Rusije u Adria regiji je Srbija, ukupno 1,19 milijardi dolara prema podacima Opservatorija ekonomske kompleksnosti (OEC).
Popis država
Popis država koje bi mogle biti kolateralne žrtve Trumpovih pritisaka na Venezuelu, Iran i Rusiju je dug. Kina, Indija, Brazil, Španija, Kuba, Turska, Japan, Mađarska, Slovačka, Francuska itd. Puno ovisi o tome smatra li Trump bilo koju količinu uvoza iz Venezuele, Irana i Rusije opravdanim razlogom za uvođenje sekundarnih carina ili će ciljati sami najveće kupce.
Sama EU još nije potpuno izbacila Rusiju iz svog uvoza energenata, pa je 2024. oko šestine potreba za plinom dolazilo iz Rusije. Razlog su države poput Mađarske, Slovačke i Češke, koje još uvijek uvelike ovise o dobavi plina iz Rusije. Ipak, EU ukupno uvozi nekoliko puta manje plina iz Rusije nego prije rata u Ukrajini. Od država Adria regije značajan uvoz energenata iz Rusije imaju Srbija i Sjeverna Makedonija.
Donald Trump je nepredvidiv pa su mogući svi scenariji, od toga da odustane od sekundarnih carina do toga da ih uvede svima koji uvoze makar i "kap" nafte i plina iz Venezuele, Irana i Rusije. Ali kao sredstvo prisile su sekundarne carine nedvojbeno moćno oruđe jer se njihova moć temelji na činjenici da je SAD najveći svjetski uvoznik i najveće tržište na svijetu.
.webp){kind=icon}
