Politička razjedinjenost često prikriva njenu ekonomsku veličinu. Drugi je najveći izvoznik na svijetu, nakon Kine, i drugi najveći uvoznik, nakon SAD-a. Istodobno okuplja najveće područje slobodne trgovine na svijetu, uz 31 potpisan ugovor o slobodnoj trgovini s 39 država na svijetu, isključujući same članice.
Prije nekoliko dana se dogodilo novo proširenje, ratifikacijom sporazuma o slobodnoj trgovini s Južnim zajedničkim tržištem, tj. državama Mercosur. Time se područje slobodne trgovine EU širi na skoro cijelu Južnu Ameriku, jer je Mercosur sporazum o slobodnoj trgovini između Argentine, Bolivije, Brazila, Paragvaja i Urugvaja.
EU već ima potpisane ugovore o slobodnoj trgovini sa Čileom, Paragvajem, Kolumbijom i Ekvadorom, pa je nakon potpisivanja s državama Mercosur uspostavljena zona slobodne trgovine s cijelom Južnom Amerikom, osim Venezuelom, Gvajanom i Surinamom.
Kanada i Meksiko također imaju sporazume o slobodnoj trgovini s EU, pa je nakon potpisivanja ugovora s Mercosur državama stvorena zona slobodne trgovine između Europe i cijele Zapadne hemisfere, s bitnim izuzetkom SAD-a i nekoliko manjih država.
Ursula von der Leyen i Ignacio Lula da Silva | Bloomberg
Iako je teško parirati razini međusobne trgovinske razmjene i investicija između SAD-a i EU, slobodna trgovina s Mercosur državama otvara ogroman potencijal. To je tržište od 273 milijuna ljudi, u koje je iz EU već uloženo 310 milijardi eura (podatak za 2021.), i ukupno gledajući je šesta najveća ekonomija na svijetu izuzevši EU s ukupnim BDP-om od 2,2 bilijuna eura.
EU želi uvoziti sirovine i izvoziti automobile
Teško je točno kvantificirati utjecaj u budućnosti, ali procjenjuje se da već sad izvoz u Mercosur države podržava 855 tisuća radnih mjesta u EU, a da u tom izvozu sudjeluje preko 30 tisuća malih i srednjih kompanija iz EU.
EU je Mercosur državama drugi najveći trgovinski partner, nakon Kine. Strane direktne investicije u Mercosur su najviše dolazile iz država EU.
Tradicionalno se radi o relativno trgovinski zatvorenim državama, koje imaju visoke carine na uvoz. Potpisivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini se ruše te barijere.
Bloomberg
Za EU je posebno bitno poništavanje carina na uvoz automobila (trenutačno iznose 35 posto), strojeva (trenutačno 20 posto), kemijskih proizvoda (trenutačno 18 posto) i farmaceutskih proizvoda (14 posto). To su proizvodi koje EU najviše izvozi u Mercosur, a ukupna vrijednost izvoza iznosi 55,7 milijardi eura.
Preko četiri milijarde eura carina godišnje plate kompanije iz EU na svoj izvoz u Mercosur, a prema sporazumu će se kompanije iz EU moći ravnopravno prijavljivati na javne natječaje.
Dodatno, EU će imati preferencijalni tretman kod kupnje sirovina. To je jako važno s obzirom na to da za razliku od SAD-a i Kine oskudijeva s domaćim nalazištima nafte, plina, rijetkih metala itd.
Poljoprivrednici u EU strahuju
S druge strane EU iz Mercosura uvozi primarno sirovine i prehrambene proizvode. Prilično kompleksan sustav kvota, carina i ostalih trgovinskih barijera jako poskupljuje uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU, koja ima dugu povijest štićenja svojih poljoprivrednika od inozemne konkurencije. To se sada ukida s državama Mercosura, koje su jedne od najvećih poljoprivrednih proizvođača na svijetu.
Primjerice, Argentina je jedan od najvećih svjetskih izvoznika pšenice, treći najveći izvoznik soje i veliki izvoznik goveđeg mesa. Brazil je najveći svjetski izvoznik šećera. Te dvije države su zajednički odgovorne za više od trećine svjetskog izvoza kukuruza.
Europski farmeri, naviknuti na izdašne poticaje i zatvoreno domaće tržište, žestoko se protive sporazumu. Razlog je jednostavan, a to je strah od konkurencije iz Mercosur država, unatoč tome što EU mnogo više subvencionira svoje poljoprivrednike od Brazila i Argentine.
Europski farmeri se žestoko protive sporazumu | Bloomberg Mercury
Poljoprivrednici iz Francuske i Španjolske su već izjasnili svoj stav prosvjedima. Upravo su njihovi pritisci velikim dijelom razlog zbog kojega se čak 25 godina pregovaralo o samom sporazumu, kojim se sada stvara tržište od preko 800 milijuna ljudi (Mercosur plus EU).
Brazil i Argentina su također odugovlačili s pregovorima, jer se radi o povijesno jako zatvorenim i protekcionističkim državama. Praksa da se domaće industrije šire od inozemne konkurencije je stara u Južnoj Americi, a politike slobodne trgovine nisu bile popularne. Iznimka je Čile, ali on nije dio Mercosura i s njim EU ima sporazum o slobodnoj trgovini već dvadeset godina.
Sumnje u zdravstvenu ispravnost hrane
Carine i uvozne kvote nisu jedini način na koji države štite svoje proizvođače. Postoje indirektne trgovinske barijere, što mogu biti visoki zdravstveni standardi, birokratiziranost, licenciranje, zakonska nedorečenost itd.
Posljednjih nekoliko desetljeća, dok su se ukidale i smanjivale direktne trgovinske barijere poput carina i kvota, sve su više rasle indirektne barijere. Koriste ih svi, uključujući Kinu, SAD i EU.
Visoki zdravstveni standardi mogu biti trgovinska barijera | Depositphotos
Stroga zdravstvena kontrola i visoki standardi u vezi s hranom su segment u kojem je EU globalno poznata. Iako te regulacije često kritiziraju sami poljoprivrednici unutar EU, jedan od njihovih (ne)namjernih učinaka je da njih štite od uvoza.
Zabrinutost oko zdravstvene ispravnosti, posebice upotrebe pesticida i ostalih nedopuštenih kemijskih preparata, dugo je bio jedan od glavnih argumenata protiv potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini.
Sporazum ni na koji način ne ukida ili smanjuje visoke zdravstvene standarde koje EU traži od prehrambenih proizvoda, domaćih ili uvoznih. I do sada je hrana iz Mercosura dolazila u EU, uz zdravstvene kontrole. Te kontrole će se nastaviti kao i prije, samo što više neće biti carina i kvota.
Političke i geopolitičke promjene ubrzale potpisivanje sporazuma
Moguće je da su dvije političke promjene ubrzale konačnu ratifikaciju sporazuma, koji je "na ledu" još od 2019. Pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u je oglasila zvono na uzbunu zbog toga što najavljuje uvođenje carina na uvoz u SAD, što je prijetnja i EU i Mercosuru.
Donald Trump je bio katalizator sporazuma | Bloomberg
Političke promjene u Brazilu i Argentini su također pomogle, iako s različitih političko-ideoloških točaka. Godine 2023. je u Brazilu predsjednik postao ljevičar (član Radničke Stranke) Luiz Inácio Lula da Silva, a u Argentini libertarijanac Javier Milei, oba veliki zagovaratelji sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Mercosur država.
Geopolitički aspekt je bitan. EU godinama već zaostaje za SAD-om, a Kina ju sustiže. Iako neto izvoznik (više izvozi nego uvozi), EU se suočava s bar tri prijetnje. Prva je činjenica da ovisi o uvozu sirovina, kao što su nafta, plin i rijetki metali, puno više od SAD-a i Kine. Jednostavno nema vlastitih izvora, pa ovisi o uvozu. Sporazum s Mercosurom je jedan od načina da se taj problem umanji.
Druga geopolitička prijetnja je da EU puno više ekonomski ovisi o SAD-u nego SAD o njoj. U trgovini s njim ostvaruje veliki višak, tj. puno više izvozi nego uvozi, a o izvozu direktno ovisi svako sedmo mjesto u EU. Trgovinski je EU SAD-u direktno izložena u vrijednosti 556 milijardi eura.
Prijetnja EU je i jeftin uvoz iz Kine | Bloomberg
Problem s Kinom je suprotan. Jeftin uvoz iz Kine, s kojom ostvaruje veliki trgovinski deficit, EU vidi kao prijetnju. Preplavljivanje tržišta jeftinim proizvodima iz Kine može ozbiljno narušiti profitabilnost europskim kompanijama.
Poljoprivredni lobi u EU još može zaustaviti sporazum
Još nije gotovo. Argentina, Bolivija, Brazil, Paragvaj i Urugvaj još moraju u nacionalnim parlamentima izglasati sporazum. Proces će se odvijati puno sporije u EU.
Prvo se sporazum službeno mora prevesti na sve jezike EU i pravno pregledati, a zatim ga moraju ratificirati članice EU. Minimalno je potrebno da ga prihvati 15 država koje čine 65 posto stanovništva EU.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron imat će težak zadatak | Bloomberg
Države sa snažnim poljoprivrednim lobijem, poput Francuske, Poljske i Nizozemske, mogle bi blokirati konačnu ratifikaciju. Njemačka, Španjolska i Italija, veliki izvoznici proizvoda u Mercosur, učinit će sve da se sporazum ratificira.
Nakon što se potvrdi (i ako), sporazum ne stupa na snagu odjednom. Uvodi se u fazama, a cijeli proces ratifikacija i uvođenja elemenata sporazuma će potrajati nekoliko godina. Općenito se radi o sporazumu od kojeg će imati koristi i jedna i druga strana, ali interesne skupine koje gube relativnu moć u ovakvim situacijama uvijek postoje.
.webp){kind=icon}
