U svijetu trgovinskih ratova, gdje ni povijesni saveznici nisu pouzdani partneri, a carine, kvote i ograničenja izvoza služe kao geopolitičko oružje, svaka vijest o popuštanju barijera međunarodne trgovine je dobrodošla. Posebno kada se radi o ekonomijama koje zajednički čine tržište od dvije milijarde ljudi i otprilike petinu svjetske ekonomije. Potpisivanje trgovinskog sporazuma između EU i Indije je takva vijest, koja pruža nadu u to da svijet nije potpuno krenuo u smjeru protekcionizma, izolacije i blokovskih podjela.
I za EU i za Indiju je sporazum od golemog značaja i duboko transformativan, samo s različitih aspekata. Ekonomija EU je već nekoliko godina pod silnim udarima makroekonomskih šokova, od sukobljavanja sa SAD-om i Kinom po pitanju carina i subvencija do nastojanja da prekine ovisnost o energentima iz Rusije, zbog čega su se kompanije suočavale s većim izazovima nego u drugim ekonomijama. Ali, tradicionalno njeguje slobodne trgovine s ostatkom svijeta te ima 44 trgovinska sporazuma sa 76 država. Zanimljivo je da sama EU čini 16,3 posto svjetske trgovine proizvodima i uslugama, više i od Kine i od SAD-a.
S druge strane, Indija je trgovinski jako zatvorena ekonomija koja je raznim barijerama zatvarala svoje tržište konkurenciji iz inozemstva, pa je ovako veliki sporazum prekid s povijesnom praksom i "novi teren". Ali zbog balansiranja između globalnog Istoka i globalnog Zapada, njena ekonomija bila je dobrim dijelom izuzeta od globalnih makroekonomskih šokova.
Spoj dva jako različita svijeta
Ovaj trgovinski sporazum je spoj dvije jako različite, ali komplementarne ekonomije. S jedne strane bogata, ali sporo rastuća (gotovo stagnirajuća) EU, s druge strane relativno siromašna, ali brzorastuća Indija. Ekonomija bazirana na proizvodnji visokotehnoloških proizvoda visoke dodane vrijednosti (EU) nasuprot ekonomiji u kojoj u izvozu visokotehnološki proizvodi čine relativno mali dio (Indija).
Trgovinski otvorena ekonomija s visokim uvozom i izvozom po stanovniku (EU) nasuprot tradicionalno zatvorenoj ekonomiji koja slabo trguje s ostatkom svijeta (Indija). Demografski stara EU, a mlada Indija, dominacija zaposlenja u uslužnom sektoru za EU - a primarnog sektora (poljoprivrede) u Indiji, razvijen finansijski sektor EU i nerazvijen u Indiji, bogato stanovništvo EU i horde siromašnih u Indiji... razlika je puno i jako su izražene. Ali baš zbog toga sporazum ima smisla, jer se prednosti jedne nadopunjuju prednostima druge.
Ukupno gledajući radi se o spoju druge i četvrte najveće ekonomije na svijetu, četvrtini ukupnog svjetskog stanovništva i dvije najveće demokracije na svijetu. BDP po stanovniku EU je 15-ak puta veći, a unatoč tome što Indija ima 3,2 puta više stanovnika, vrijednost njenog izvoza proizvoda je 6,5 puta manja.
Indija u EU više izvozi nego što iz nje uvozi, 71,3 milijarde eura vrijednosti izvoza robe iz Indije u EU, a 48,8 milijardi eura uvoza Indije iz EU. U uslugama EU također ostvaruje trgovinski deficit s Indijom od 7,9 milijardi eura (2023.). Uz to što je drugo najveće tržište za ekonomiju Indije (nakon SAD-a), iz EU je u tu zemlju investirano 140 milijardi eura. Oko šest hiljada kompanija iz EU prisutno je na tržištu Indije.
Od proizvoda u izvozu EU prema Indiji dominiraju "Strojevi i elektrooprema" (33 posto), "Avioni, svemirska industrija" (13 posto), "Optički, medicinski i hirurški instrumenti" (sedam posto), "Hemikalije" (6,56 posto), "Plastika i proizvodi od plastike" (4,5 posto), "Biseri, drago kamenje i plemeniti metali" (4,3 posto), "Automobili, kamioni i sl." (3,3 posto), "Željezo i čelik" (3,1 posto) te "Farmaceutski proizvodi" (2,25 posto).
Koje se carine ruše?
Iznenađuje relativno nizak udio kategorije "Automobili, kamioni i sl.", od samo 3,3 posto. Razlog za to je jako velika carina Indije na uvoz takvih proizvoda, od čak 110 posto, kojom se štitila domaća automobilska industrija. Upravo je drastično smanjenje tih carina, na 10 posto (ali s kvotom od 250 hiljada godišnje), jedna od glavnih koristi novog trgovinskog sporazuma. Evropski proizvođači automobila, koji se već godinama suočavaju s krizom i padom/stagnacijom proizvodnje, u Indiji vide spas i nadu da mogu pobijediti globalnu konkurenciju izvan domaćeg tržišta (pri čemu se primarno misli na kinesku konkurenciju).
S obzirom na ukupan promet u izvozu, vjerovatno je važnije gotovo potpuno ukidanje carina na uvoz mašina, hemikalija, aviona, plastike te optičkih i medicinskih instrumenata, koje su prije bile između 11 i 44 posto. Smanjivanje se neće provesti odjednom nego u prijelaznom razdoblju od sedam do 10 godina, ovisno o industriji.
Sporazumom su i Indija i EU osigurale da poljoprivredni sektori ostanu zaštićeni od konkurencije iz druge, s obzirom na to da obje imaju povijesnu fiksaciju na zaštitu i subvencioniranje poljoprivrednog sektora. Ali, neka smanjenja su i u tom sektoru ispregovarana, npr. smanjenje carina na izvoz vina iz EU sa 150 na 20 posto, žestokih alkoholnih pića sa 150 na 40 posto te potpuno ukidanje carine na sokove, bezalkoholno pivo, maslinovo ulje i pekarske proizvode. Carine EU na uvoz govedine, šećera, riže, piletine, meda, banana, pšenice i luka su zadržane.
Procjenjuje se da će do 2032. sporazum povećati izvoz iz EU u Indiju od 107,6 posto, uštedjeti do četiri milijarde eura evropskim kompanijama i ojačati nabavne lance proizvođača.
Kako će sporazum djelovati na Hrvatsku?
Sama Hrvatska s Indijom ostvaruje duboki trgovinski deficit, a vrijednosti uvoza i izvoza su jako male i nestabilne, 28 miliona eura izvoza i 194 miliona eura uvoza (2024.). Struktura je dosta promjenjiva iz godine u godinu, ali u izvozu dominiraju mašine i elektrooprema, kemijski proizvodi i drvni proizvodi, a u uvozu hemijski proizvodi, tekstilni proizvodi te željezo, čelik i aluminij. S izuzetkom šačice hrvatskih kompanija, kao što su Altpro, Končar, Infobip i Telegra, domaće kompanije u Indiji nemaju direktnu prisutnost.
Iluzorno je očekivati jako veliki rast direktnog izvoza hrvatskih kompanija u Indiju, ali to ne znači da trgovinski sporazum ne nudi prilike hrvatskoj ekonomiji. Taj utjecaj će biti primarno indirektan, kroz izvoz velikih kompanija iz EU (npr. Siemens, Volkswagen..) koji u sebi sačinjava komponente proizvedene u Hrvatskoj. Za primjer, Volkswagen kupuje plastične branike automobila od hrvatskog AD Plastika (hipotetski), ugrađuje ih u automobile namijenjene izvozu u Indiju i time je indirektno proizvod iz Hrvatske izvezen u Indiju. Taj izvoz će se u izvoznim statistikama pokazati kao izvoz u Njemačku, bez rasta izvoza u Indiju, iako je to krajnje odredište korištenja proizvoda.
Svakako bi hrvatske kompanije trebale pokušavati iskoristiti novi sporazum, ako ne direktno same, onda indirektno s poslovnom partnerima iz ostatka EU. Indija je golemo, mlado, propulzivno tržište na kojem ima prostora za sve.