Prošla je decenija otkako je Grupa sedam izbacila Rusiju. Sada se klub predvođen SAD-om, koji čini 44 posto globalne ekonomije, pomirio sa svojim ograničenjima, istovremeno prihvatajući svoju otpornost.
I Kina i Rusija imaju uspjeha u privlačenju novih ekonomija na labavo definiranom Globalnom Jugu i gledaju na SAD i njegove saveznike kao na agresore koji potiču rat i koriste sankcije za postizanje svojih geopolitičkih ciljeva. G7 se udvara istim zemljama i na summitu ove sedmice u južnoj Italiji pronašao je kreativno rješenje kako iskoristiti kamate od ruske zamrznute imovine za podršku Ukrajini.
Problem je u tome što je nekoliko lidera koji stižu u Apuliju u teškoj situaciji kod kuće. Američki predsjednik Joe Biden je iza Donalda Trumpa u mnogim anketama uoči izbora u novembru. Britanski premijer Rishi Sunak na putu prema porazu u julu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron negira glasine da će odustati na prijevremenim parlamentarnim izborima koje nije morao raspisati sljedeći mjesec.
Suočen s dva brutalna rata, može li G7 prikupiti dovoljno ekonomske i vojne moći da otkloni najveće prijetnje demokratskom globalnom poretku od Drugog svjetskog rata? Bojne linije ove nove ere geoekonomske fragmentacije su iscrtane.
Potrošnja za odbranu
Nijedno pitanje ne ilustrira izolaciju G7 bolje od Ukrajine. Grupa i Evropska unija pružili su veliku većinu pomoći i vojne podrške - dok je gotovo svaka druga nacija uglavnom izbjegla sukob ili se čak pridružila Rusiji.
Sukob u Ukrajini u kombinaciji s kineskim vojnim jačanjem izazvao je sumnje u vojnu dominaciju G7, uključujući i to hoće li SAD moći pomoći u odbrani Ukrajine, a istovremeno odgovoriti na bilo kakvu invaziju na Tajvan.
Dok je ruska odbrambena potrošnja naglo porasla, G7 ostaje stabilan - uključujući nekoliko zemalja koje su ispod cilja od dva posto BDP-a postavljenog za članice NATO-a, što je ključna Trumpova zamjerka.
Naravno, manja ruska ekonomija znači da je čak i udvostručenje potrošnje kao udjela u BDP-u zbog rata otprilike isti iznos kao mnogo skromnije povećanje koje je Njemačka planirala, prema Bloomberg Economicsu.
Za G7, odbrana Ukrajine je pitanje principa i odbrana same demokratije. Za mnoge druge nacije to je samo još jedan znak multipolarnog svijeta i slabljenja dosega Zapada.
Sankcije su u početku ujedinile G7 oko prekida njihove bilateralne trgovine s Rusijom, ali preusmjeravanje robe kroz treće zemlje još uvijek omogućava Moskvi da vodi rat. Njemački izvoz u Kazahstan, naprimjer, skočio je od ruske invazije u februaru 2022. Također, Kina je popunila praznine koje su Rusiji potrebne jačanjem njihove bilateralne trgovine. SAD je ove sedmice krenuo u obuzdavanje preprodaje robe u Rusiju, proširujući mjere za čipove proizvedene i prodane u inozemstvu.
"U oba razloga - Kina i preusmjeravanje trgovine preko trećih zemalja - postoji veliki problem", rekao je Robin Brooks, viši saradnik na Brookings institutu u Washingtonu. ''Rusija nije ekonomski izolirana''.
Ekonomska vitalnost
Tokom proteklih 10 godina, središte svjetske ekonomske gravitacije se dodatno udaljilo od Zapada i vjerovatno će se okrenuti prije kraja sljedeće decenije. Ekonomije G7 na putu su da budu zasjenjene ostatkom G20 u smislu bruto domaćeg proizvoda do 2030., prema analizi Bloomberga temeljenoj na analizi Svjetske banke.
Dio problema G7: bolest od globalne finansijske krize, obilježena stagnacijom životnog standarda, lošim porastom produktivnosti i smanjenjem stopa rasta usljed ogromnog javnog duga.
Istovremeno, njihova populacija stari brže nego u G20: polovica od 1,4 milijarde indijskog stanovništva mlađa je od 30 godina, dok je oko jedne petine ljudi u G7 trenutno starije od 65 godina.
Radna snaga koja stari zamagljuje dugoročne fiskalne izglede i ostavlja najbogatije svjetske ekonomije s malim kapacitetom da apsorbiraju sljedeći šok. Od njih sedam, samo Njemačka ima niži nivo duga nego prije 10 godina, a očekuje se da će većina u predstojećim godinama nastaviti gomilati zaduživanje, a ne stvarati rezerve.
U međuvremenu, azijske ekonomije bilježe brzi rast, potaknut sve većim brojem stanovnika, globalizacijom i pojavom srednje klase.
"Posebno za Kinu, i za druga velika, brzorastuća tržišta u nastajanju kao što je Indija, ova rastuća ekonomska moć nužan je preduvjet za njihov sve veći geopolitički uticaj", rekao je Ben Bland, direktor azijsko-pacifičkog programa u Chathamu House.
Trgovina
Po izlasku iz Drugog svjetskog rata slobodna trgovina smatrana je putem koji vodi do prosperiteta. Sada je fokus na ekonomskoj državnosti. To uključuje intervenciju na tržištima i protekcionističke industrijske politike koje sve više nalikuju ratu drugim sredstvima.
Industrijske politike – bilo da se sastoje od državnih subvencija, poreznih olakšica ili drugih poticaja – prešle su iz statusa kritiziranih na Zapadu do postajanja mainstreamom u Washingtonu, a sve zanimljivije su i u Bruxellesu.
Nekoć glasni kritičar američkog Zakona o smanjenju inflacije, Evropska unija raspravlja o vlastitoj industrijskoj zaštiti jer, kako je bivši italijanski premijer Mario Draghi rekao ove godine, ''druge regije više ne igraju po pravilima''. Unija planira podići namete na kineska električna vozila od sljedećeg mjeseca, dodatno eskalirajući trgovinske napetosti.
Možda, ujedinjeni oko takvih briga, šefovi finansija G7 koji se pripremaju za ovosedmični summit čelnika istaknu promjenu strategije izdvajanjem Kine u svom saopćenju i obećanjem da će razmotriti mjere za osiguranje jednakih uvjeta.
Mnogi su koraci već poduzeti jednostrano, sa sastankom G7 ubrzo nakon što je Bidenova administracija najavila ponovno uvođenje carina na stotine vrsta robe uvezene iz Kine. EU je u međuvremenu objavila rezultate istrage o kineskim subvencijama za električna vozila koje bi također mogle dovesti do carina.
Usprkos svim svojim izazovima, blok ostaje jedna od rijetkih međunarodnih grupacija koje mogu pokrenuti onu vrstu golemog finansijskog odgovora koji je pomogao Ukrajini u borbi protiv ruske invazije ili težnji da odredi dnevni red o glavnim globalnim pitanjima.
''Nema multilateralne grupe koja je bila učinkovita kao G7 na više frontova'', rekla je Caitlin Welsh, bivša američka dužnosnica i sadašnja saradnica Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.