Ruski stisak nad globalnom opskrbom hranom jača nakon što su dva najveća međunarodna trgovca rekla da će zaustaviti kupovinu žitarica za izvoz iz zemlje.
Izlazak Cargill Inc. i Viterra znači da će Rusija, najveći svjetski izvoznik pšenice, imati veću kontrolu nad isporukama hrane i ostvariti veći dio prihoda. Ruska dominacija na globalnom tržištu žitarica ogoljena je ratom u Ukrajini, a cijene su skočile prošle godine zbog poremećaja u opskrbi.
Archer-Daniels-Midland Co. također razmišlja o mogućnostima napuštanja svojih glavnih ruskih operacija, prema izvorima upoznatim s tim pitanjem. Louis Dreyfus razmatra smanjenje svoje prisutnosti u zemlji, izvijestio je list Kommersant.
Za Rusiju, "možemo pretpostaviti da će biti lakše kontrolirati izvozne tokove ako vlasti to žele učiniti, jer je lakše nositi se s lokalnim igračima", rekao je Andrey Sizov, direktor istraživačkog SovEcona.
1. Zašto kompanije poput Cargilla i Viterre napuštaju Rusiju?
Cargill i Viterra su pod pritiskom da se odreknu svoje imovine u Rusiji od decembra, kada je niz uticajnih osoba - uključujući guvernere glavnih regija u zemlji za proizvodnju žitarica - pozvalo Moskvu da ograniči uticaj stranaca na rusko tržište hrane.
Trgovci koje je finansirala vlada već su grabili veći dio tržišta kad je predsjednik Vladimir Putin prehrambenu suverenost učinio političkim prioritetom i kad je izvoz žitarica postao simbol geopolitičke moći. Banka VTB koju podupire država posljednjih je godina preuzela tržišni udio od Viterre i Cargilla. Državni OZK, također poznat kao United Grain Co., također je među pet najvećih pošiljatelja.
Vjerovatno su multinacionalne kompanije bile ohrabrene da donesu odluku uoči nove sezone izvoza pšenice, rekao je Sizov, jer će izvoznici početi prodavati novi urod u maju. U međuvremenu, Rusija sve više otežava stranim trgovcima dobivanje papirologije potrebne za izvoz žitarica, tvrde izvori upućeni u to pitanje.
Međunarodne trgovačke kompanije imale su koristi od toga što je Rusija postala glavni svjetski izvoznik žitarica tokom dvije do tri decenije koliko tamo posluju. Tokom tog vremena, ruski izvoz pšenice je peterostruko procvjetao, čime je pšenica u zemlji postala globalna referentna cijena za trgovinu.
2. Zašto je to važno za globalnu opskrbu hranom?
Odlazak Cargilla i Viterre ostavlja ruske zalihe žitarica uglavnom u rukama domaćih kompanija i kompanija koje finansira vlada, što znači da će Rusija kontrolirati više prijeko potrebnih prihoda dok joj rat desetkuje budžet.
To znači da bi Rusiji moglo biti lakše koristiti izvoz hrane kao oruđe geopolitičkog uticaja. Među glavnim kupcima ruskog žita su zemlje Bliskog istoka i Afrike koje su izbjegle oštre kritike invazije na Ukrajinu.
"Ako se ruska vlada više uključi, to donosi više rizika iz tržišne perspektive", rekao je Matt Ammermann, menadžer za robne rizike u StoneX-u. ''Dok se Rusija ne dokaže, ona je upitan dobavljač, iako će sve ići normalnim tokom''.
3. Šta to znači za cijene žitarica i trgovinske tokove?
Rusko ministarstvo poljoprivrede kaže da promjene neće uticati na nivoe izvoza zemlje, ali trgovci prate bilo kakve znakove kako bi Rusija mogla pokušati uticati na cijene ili uvjete trgovanja. Vjerovatno će se dogoditi još dogovora između vlada.
Državna kompanija OZK već je potpisala nekoliko ugovora o pšenici s turskim partnerima i rekla je prošle godine da se želi "u potpunosti osloboditi uplitanja međunarodnih trgovaca i raditi direktno sa zemljama uvoznicama".
Preoblikovanje ruskog tržišta žitarica također otežava praćenje načina na koji se žito iz okupirane Ukrajine miješa s ruskim usjevima i otprema na svjetska tržišta.
4. Kako će se rusko žito sada izvoziti?
Viterra i Cargill isporučili su oko 14 posto ruskih količina žitarica prošle sezone, tako da će se veliki dio izvoza nastaviti kao i prije. Viterrin lokalni tim osnovao je novi posao i nastavit će s radom, prema Ruskom sindikatu žitarica. Cargill je rekao da će od jula prestati izvoziti žitarice iz Rusije, ali će nastaviti kupovati robu od drugih kompanija.
Ipak, mnoga osiguravajuća i brodarska društva možda su opreznija u radu s ruskim kompanijama zbog rizika povezanih sa sankcijama. Hrana nije sankcionirana, ali neke državne banke uključene u poslovanje sa žitaricama jesu. Ruska državna kompanija Rosagroleasing ima za cilj izgraditi više od 60 najvećih brodova za rasuti teret za izvoz žitarica, ali to će trajati godinama.
5. Šta slijedi?
Ruski farmeri će vjerovatno biti najveći gubitnici kada međunarodni trgovci odu. Manji broj igrača smanjuje konkurenciju za njihovo žito, rekao je Dan Basse, osnivač konsultantske kompanije AgResource.
Nije jasno hoće li izvozne cijene zemlje i dalje služiti kao globalno mjerilo u trgovini pšenicom.
"Ako je više pod kontrolom države, smanjili smo povjerenje u te ponude i manje transparentnosti", rekao je Basse. ''Svjetska industrija žitarica ovdje je na neki način gubitnik''.