.webp){kind=icon}
Kako se čini, zaoštravanje monetarnih politika najvećih svjetskih centralnih banaka počelo je davati rezultate. Inflacija je usporila kako u Sjedinjenim Američkim Državama tako i u eurozoni, a čak je i u Srbiji međugodišnji rast cijena u decembru stagnirao.
I dok tržišta nagađaju da li je ovo naznaka preokreta i izlaska iz perioda visokih cijena, mi smo se zapitali da li bi nešto bilo drugačije da su na čelnim pozicijama bili drugi ljudi. Pitanja su se nizala logičnim slijedom:
Da li su čelni ljudi Evropske centralne banke (ECB) i Federalnih rezervi zaista i najbolji ljudi za taj posao?
Ko danas najviše zna o monetarnoj politici?
Kakav nam to centralni bankar treba u današnjim okolnostima?
Lagarde prva po broju kritika
Sudeći prema stavovima većine naših sagovornika, predsjednica ECB-a Christine Lagarde nije najkompetentnija osoba po pitanju monetarne politike. Ovog mišljenja je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu i bivši guverner Narodne banke Srbije (NBS) Dejan Šoškić. U odgovoru na pitanja Bloomberg Adrije Šoškić ukazuje na činjenicu da je Lagarde, kao i predsjednik Feda Jerome Powell, po obrazovanju pravnica.
Christine Lagarde / Bloomberg Mercury
Svetlana Popović, također s Ekonomskog fakulteta u Beogradu, nastavlja na istom tragu. "ECB često optužuju da kasni u uvođenju mjera monetarne politike. Ona je ozbiljno kasnila kada je počela kriza 2008. i sada kasni u podizanju referentne stope", navela je naša sagovornica. "Meni je bila frapantna činjenica da Christine Lagarde čak i nije ekonomistica, ona je pravnica, ali je od diplomiranja forsirana na najviše pozicije u različitim institucijama, kao i u državi", dodala je.
Redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani Igor Masten, razmišlja na sličan način. "Trenutna čelnica ECB-a Christine Lagarde definitivno nije najbolje rješenje za ovakav inflacioni izazov", rekao je u odgovoru na pitanja Bloomberg Adrije.
Draghi i Lane osvjetlali obraz ECB-a, a Avramović NBS-a
Nije sporno da centralna monetarna institucija eurozone ima svoje svijetle primjere, a naši sagovornici izdvajaju glavnog ekonomistu Phillipa Lanea, kao i bivšeg predsjednika ECB-a i bivšeg italijanskog premijera Maria Draghija. Bivšeg čelnog čovjeka italijanske vlade kao vrhovni autoritet navodi i Dušan Mramor, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani i bivši ministar finansija Slovenije (u dva navrata).
Bivši ministar kao vodećeg stručnjaka po pitanju monetarne politike navodi i Janet Yellen, ministricu finansija SAD-a i bivšu guvernerku Feda. Bez udubljivanja u detalje, Mramor je kao primjer centralnih bankara čije politike nisu dale najbolje rezultate naveo Alana Greenspana, koji je na čelu Feda proveo dvije decenije, i prema mišljenju bivšeg ministra finansija vodio previše ekspanzivnu monetarnu politiku.
Alan Greenspan, Jean-Claude Trichet i Ben Bernarke u Washingtonu 2007. godine / Bloomberg Mercury
Na drugoj strani spektra nalazi se Jean-Claude Trichet, koji je predvodio ECB od 2003. do 2011. godine, a čija je monetarna politika, prema Mramorovom mišljenju, bila previše restriktivna za date okolnosti.
Profesor Šoškić kao vrhunski autoritet u Evropi spominje i Stefana Ingvesta, bivšeg guvernera centralne banke Švedske, koji je na toj poziciji proveo 17 godina, dok je prije toga bio angažovan u ministarstvu finansija i Međunarodnom monetarnom fondu (MMF). Od Fedovaca Šoškić izdvaja 12. guvernera Centralne banke SAD-a Paula Volckera i 14. guvernera Feda Bena Bernarkea.
Na spisku se našao i jedan centralni bankar iz Srbije. "U ovu grupu bi svojim antiinflacionim programom u uslovima hiperinflacije i međunarodne izolacije svakako spadao i Dragoslav Avramović, ali je on ostao na poziciji guvernera samo dvije godine", dodao je Šoškić.
Kredibilitet, obrazovanje i riješenost da se radi tokom krize
Kako navode naši sagovornici, krilatica da se "na muci poznaju junaci" važi i za monetarnu politiku i centralne banke. Popović navodi da je u uobičajeno vrijeme lakše biti za kormilom centralne banke jer je tada po pravilu teže praviti greške s ozbiljnijim posljedicama. "U periodima normalne ekonomske situacije uglavnom se slijede neka formalna pravila u vođenju monetarne politike, pa je u tom smislu jednostavnije voditi ovu politiku", rekla je Popović i dodala da je "pravi izazov spremiti se za krizu" i "prebroditi krizu".
Za ovo je, kažu, prvenstveno potrebno široko akademsko znanje i duboko shvatanje principa monetarne politike. "Potreban je doktorat s najširim mogućim domaćim i svjetskim fokusom (bez predrasuda zasnovanih na neoklasičnoj teoriji)", rekao je Mramor, dodajući da je još bolje ako je kandidat prethodne nivoe studija završio u institucijama s različitim teorijskim osnovama.
S ovim zahtjevima je saglasan i član savjeta Narodne banke Republike Sjeverne Makedonije i redovni profesor ekonomije na univerzitetu UACS u Skoplju Marjan Petreski.
Philip Lane je 1995. doktorirao na Harvardu / Bloomberg Mercury
"Idealan profil centralnog bankara je kandidat koji je stekao detaljan uvid u funkcionisanje makroekonomskih i finansijskih sistema", rekao je Petreski u odgovorima na pitanja Bloomberg Adrije. "Za male i manje razvijene zemlje, plus je i direktno ili indirektno iskustvo na međunarodnoj sceni", dodao je.
Obrazovanje i iskustvo nisu tu samo kao ukras, već služe kako bi čelna osoba centralne banke uživala kredibilitet. Kako objašnjava Šoškić, odlučnost i kredibilitet pomažu da se pošalje "snažna poruka" i spriječi da zbog psihološkog faktora inflacija pogorša više nego što je potrebno.
"Čist nedostatak poznavanja monetarne ekonomije je glavni razlog zašto predstavnici manjih zemalja (pretežno iz Istočne evrope) unutar ECB-a ne mogu da postavljaju prava pitanja tokom donošenja odluka Savjeta guvernera, gdje zbog toga dominiraju predstavnici malog broja zemalja koje imaju svoje planove", rekao je Masten.
Ne zavisi sve od centralnih banaka
Iako imaju široke ovlasti i bitnu ulogu, ne možemo tvrditi da čitav finansijski sistem, pa ni cjelokupni monetarni sistem, zavisi samo od centralnih bankara. Kao što vidimo i sami, nekada je problem eksterni i na njega se ne može efikasno utjecati samo mjerama monetarne politike.
Kako je u ranijoj izjavi za Bloomberg Adriju rekao ekonomista u Bečkom institutu za međunarodnu ekonomiju Branimir Jovanović, ako za primjer uzmemo Srbiju i njenu centralnu banku, vidimo da je većinski dio inflacije uvezen.
"Ova trenutna inflacija dolazi sa strane ponude, a ne sa strane potražnje, a kamatne stope centralnih banaka ne utječu na ponudu – čak i da NBS poveća svoju kamatu na 20 posto, to neće smanjiti cijenu nafte ili gasa na svjetskim tržištima", rekao je Jovanović tom prilikom.
Isto je i s ekstremnim slučajevima iz prošlosti, gdje se krivica svakako dijeli između više organa. "Za ekstremne epizode (kao što je hiperinflacija) ne može se kriviti samo centralna banka, već vodstvo države u cjelini", objašnjava Petreski.
Elvira Nabiullina / Bloomberg Mercury
Na ovo se nadovezuje Šoškićeva ocjena da se guvernerka Centralne banke Ruske Federacije Elvira Nabiullina dobro snašla u odnosu na okolnosti u kojima se zemlja našla od početka sukoba u Ukrajini.
Zbog složenosti sistema i bivši ministar Mramor ne vidi traganje za "savršenim centralnim bankarom" kao rješenje problema. On navodi da je bolje imati jednu figuru koja oličava stalnost politike nego tražiti monetarni "sveti gral".
"Centralni bankar sa sviješću o potrebi da se monetarna politika uskladi s ekonomskim okolnostima je bolje rešenje od stalnog mijenjanja centralnih bankara kako bi se našla savršena osoba", zaključuje Mramor.
