.webp){kind=icon}
Prema posljednjem izvještaju Makroekonomskih analiza i trendova (MAT), mjesečnog izdanja Ekonomskog instituta u Beogradu, svakako nas očekuje pad ekonomije na svjetskom nivou. Ni u jednom scenariju koji je razmatran ne postoji opcija da pada ekonomije neće biti, pitanje je jedino koliko će usporavanje svjetske privrede biti oštro ili mekše.
"Rizici su ekstremno naglašeni i neizvjesnost je podignuta do najvišeg nivoa u novijoj istoriji. Sukob u Ukrajini može dovesti do prestanka snabdijevanja Evrope gasom iz Rusije, inflacija bi se mogla oteti kontroli (ako bi, naprimjer, došlo do problema u snabdijevanju gasom), pooštreni monetarni uslovi mogli bi izazvati probleme sa servisiranjem duga rastućih ekonomija, a novi slučajevi koronavirusa u Kini do daljnjih poremećaja u lancima snabdijevanja. Uz to, geopolitičke nesuglasice i fragmentacije, kao i odsustvo konsenzusa i zajedničkog djelovanja, dodatno pojačavaju ekonomske tenzije i rizike", navodi se u MAT-u.
Kako ekonomisti iz instituta prognoziraju, svijet će najvjerovatnije u naredne dvije godine pretrpjeti najjači ekonomski kolaps u posljednjih 50 godina.
Recesija ili kriza
Najprije, treba napraviti distinkciju između pojmova globalna recesija, koji označava kontrakciju globalnog BDP-a po stanovniku u dva uzastopna kvartala, i globalna kriza – koji podrazumijeva usporavanje rasta globalnog BDP-a, ali ne i njegovu kontrakciju.
"Recesije su uglavnom korelisane s dešavanjima u SAD-u, kao najvećoj ekonomiji svijeta, i skoro uvijek im je prethodio zaokret u američkoj monetarno-fiskalnoj politici. Ono što je karakteristično za sve navedene recesione epizode je slabost globalne aktivnosti u brojnim ekonomskim segmentima, a što je ustvari karakterističan sinhronizovan karakter globalne recesije", kažu ekonomisti MAT-a.
Za razliku od recesionih epizoda, globalne krize (tj. usporavanje ekonomskog rasta) u posljednjih 50 godina su uglavnom bile u tijesnoj vezi s finansijskim stresom u određenoj grupi zemalja – naprimjer 1998. godine kriza je začeta u jugoistočnim dijelovima Azije, ubrzo je zahvatila i druge rastuće azijske ekonomije, ali se nije prelila na ostatak svijeta zahvaljujući rezistenciji razvijenih ekonomija.
Izgledi za novu recesiju
Na osnovu kretanja u prvih osam mjeseci ove godine Svjetska banka (SB) snizila je projekcije svjetskog rasta, čak i više nego MMF. Svjetski ekonomski rast bi, prema umjerenom scenariju, trebalo da bude 2,8 odsto u 2022, s najvećom korekcijom naniže za grupu razvijenih ekonomija – sa 3,8 odsto na 2,3 odsto, a u rastućim ekonomijama sa 4,5 odsto na 4,1 odsto.
"Imajući u vidu izuzetno nestabilne okolnosti još od 2020. godine - postpandemijski oporavak za kojim je uslijedila inflacija, geopolitičke sukobe i pooštravanje monetarne politike, smatra se da će u 2023. gotovo sasvim izvjesno uslijediti globalna recesija. Svjetska ekonomija je toliko slaba i fragilna da bi je i najmanji šok mogao izbaciti iz ravnoteže, a istorijski gledano, prethodne recesione epizode su pokazale da je svakoj kriznoj godini prethodila godina slabog rasta. Svi značajni indikatori koji su u prethodnim recesionim epizodama imali tendenciju opadanja prije krize – industrijska proizvodnja, trgovina i potrošnja nafte – i danas se ponašaju na isti način", objašnjavaju ekonomisti.
Pored nepovoljnih kretanja visokofrekventnih indikatora, postoje i drugi signali predstojeće krize, smatraju stručnjaci. Jedan od najvažnijih je kontrakcija rasta u najvažnijim svjetskim ekonomijama, budući da su dosadašnje globalne krize koincidirale s kontrakcijom, usporavanjem ili recesijom u nekoliko vodećih ekonomija.
U SAD-u je u drugom kvartalu ove godine zabilježen pad BDP-a od 0,6 odsto u odnosu na prethodni kvartal, nakon pada od -1,6 odsto u prvom kvartalu (u odnosu na četvrti kvartal 2021. godine). Evrozona takođe pokazuje usporavanje aktivnosti, rast je u posljednja tri kvartala bio niži od jedan odsto, kao i Kina, za koju SB predviđa rast od svega 2,8 odsto u ovoj godini.
U doba pandemije mnoge ekonomije u posljednje dvije godine iskusile su do tada neviđen nivo monetarne i fiskalne ekspanzije, plasiran s ciljem da se podstakne ekonomska aktivnost oslabljena kovidom. Kamatne stope su bile spuštene na rekordno niske nivoe, državna potrošnja usmjerena na razne vidove pomoći privredi i stanovništvu, a da bi se ona finansirala, emitovane su enormne količine duga.
"Premda su ovi potezi doprinijeli oporavku u godini poslije korone (5,7 odsto rast globalnog BDP-a u prošloj godini), svjetska ekonomija je postala 'pregrijana' – opterećena visokom inflacijom, viškom tražnje, prezaduženošću i s istrošenim kapacitetima i očiglednim odsustvom fiskalnog prostora – dakle, nespremna za izazove koji su uslijedili na geopolitičkom planu i prelili se u sferu ekonomije. Slično ranijim recesionim epizodama, stvoreni su svi uslovi za nastanak nove recesije - prisutni problemi na strani ponude (višak tražnje, nestašice, problemi u snabdijevanju), finansijska previranja (prezaduženost, rast kamatnih stopa) i jaki zaokreti u ekonomskoj politici", kažu eksperti.
Slijedi nam neizbježan rast cijena nafte u narednim mjesecima, smatraju ekonomisti. Za razliku od cijene električne energije i cijene prirodnog gasa, cijena nafte ove godine je umjereno oscilovala - čak je krajem ljeta cijena sirove nafte izražena u američkim dolarima vraćena na nivo s početka godine.
Tri moguća scenarija svjetskog rasta. Prvi – "osnovni" scenarij podrazumijeva oporavak lanaca snabdijevanja i da će globalne nominalne kamatne stope porasti na 3,8 odsto u 2023, dok će svjetski ekonomski rast u tom slučaju usporiti na 2,4 odsto u narednoj godini. Drugi scenarij "nagli pad" – pretpostavka je da će inflatorna očekivanja doprinijeti višoj i upornijoj inflaciji, za čije saniranje će biti neophodne restriktivnije monetarne mjere. Treći scenarij "globalna recesija" – u vodećim svjetskim ekonomijama doći će do eskalacije inflatornih očekivanja i donosioci odluka će morati da preduzmu jake restriktivne mjere za obuzdavanje inflacije, što bi izazvalo povećanje kamatnih stopa na 5,8 odsto u sljedećoj godini.
''U svakom od ovih scenarija očekuje se pad ekonomske aktivnosti i ništa ne ide u prilog optimizmu i nadama da se on može izbjeći. Ako ništa drugo, samo pooštravanje monetarnih uslova vodi u recesiju, ne uzimajući u obzir ostale pokazatelje", kažu članovi MAT-a.
Kako ekonomisti smatraju, posljedice recesije se mogu ublažiti vođenjem mudrih ekonomskih politika: obnavljanjem deviznih rezervi, adekvatnim makroprudencijalnim mjerama koje će biti priprema za finansijski stres, pažljivim praćenjem kreditne aktivnosti radi izbjegavanja eventualnih nenaplativih kredita, fiskalnom politikom usmjerenom ka održivosti javnog duga, poboljšanom korištenju raspoloživih sredstava i obuzdavanju potrošnje.
