.webp){kind=icon}
U nedjelju bi se u Egiptu trebao održati globalni klimatski summit COP27. Na egipatskoj konvenciji glavna tema bit će globalno zagrijavanje za tri stupnja Celzijeva.
Svaka COP konvencija od velike je važnosti za dekarbonizaciju svijeta, kao i za isticanje kriterija koji se pod hitno trebaju zadovoljiti. Za to je 2022. važna godina, razgovori započinju u trenutku kada energetski analitičari tvrde da ćemo uskoro dosegnuti vrhunac potrošnje fosilnih goriva.
Najnoviji World Energy Outlook Međunarodne agencije za energiju pokazuje da smo trenutno u prvoj globalnoj energetskoj krizi koja je prouzročila velike šokove za svjetski energetski sustav. Ruski rat u Ukrajini, stresovi u opskrbi i iznimno visoke cijene znače da su potrošači diljem svijeta pod alarmantnim pritiskom.
Istodobno, taj pritisak ubrzava temeljne promjene energetskog sustava. IEA-in scenarij navedenih politika, koji prenosi današnju politiku i tehnološke uvjete u budućnost, inherentno je konzervativan. No ovogodišnji scenarij još uvijek sadrži revolucionarni zaključak koji, čak i uz prevladavajuće političke postavke, "vidi definitivan vrhunac u korištenju fosilnih goriva". Potražnja za ugljenom dosegnut će vrhunac u ovom desetljeću, prirodni plin do kraja desetljeća, a nafta do sredine 2030-ih.
Kada tome pridodamo zemlje koje su nedavno objavile svoja obećanja o klimi, potražnja će padati još brže. Unutar energetskog sektora emisije fosilnih goriva vjerojatno su već dosegle vrhunac. Očekuje se kako će potrošnja pasti s više od 14 milijardi tona godišnje 2022. na manje od 10 milijardi tona do 2050. godine.
Teško je procijeniti implikacije. Čak i povećana potražnja za fosilnim gorivima stvara nesigurno investicijsko okruženje, pri čemu kapitalna ulaganja ne potiču rast, već igru nulte sume u kojoj ekspanzija korištenja ugljena i plina nužno dovodi do kontrakcije druge.
U istom scenariju IEA-e, obnovljiva energija zadovoljava gotovo sav rast globalne potražnje za energijom do 2030. Podaci agencije i projekcije iz Bloomberg NEF-a pokazuju koliko je blizu taj trenutak u sektoru električne energije, u kojem prednjače vjetar i sunce.
Bloomberg
Ovogodišnji očekivani skok u proizvodnji energije iz vjetra i sunca veći je od bilo koje godine rasta u proizvodnji električne energije iz plina te peti najveći ikada i za proizvodnju iz ugljena. Te tehnologije reagiraju na nekoliko čimbenika: vlastitu cijenu goriva, cijenu električne energije u usporedbi s drugim resursima i gospodarsku aktivnost (što objašnjava kako je ugljen zabilježio rekordan pad 2020, a potom rekordan dobitak 2021. godine). S druge strane, proizvodnja energije od vjetra i sunca postepeno raste.
Ovogodišnja proizvedena energija vjetra i sunca jednaka je 1,6 posto ukupne potrošnje električne energije u 2021. godini. Očekivana nova proizvodnja u 2023. bliža je 2,3 posto globalne potrošnje električne energije u 2021. Sam rast energije proizvedene od vjetra i sunca nije daleko od godišnjih stopa rasta potražnje za električnom energijom od 2015. do 2019, a blizu je i petogodišnjoj stopi rasta prije Covid-19.
Postoje dva načina razmišljanja o ovim prilično jednostavnim projekcijama. Prvi je u slučaju da rast proizvodnje od vjetra i sunca premaši rast globalne potrošnje energije. To je ono što IEA očekuje tek u sljedećem desetljeću, ali taj rast je već i danas primjetan u energetskom sektoru. Solarna energija i vjetar sudjeluju u sve većem udjelu u cjelokupnom rastu globalne proizvodnje električne energije. To, međutim, ne znači da drugi resursi bilježe strukturni pad. Prošlo ljeto bilo je prilično poučno, s prisilnim prekidima koji su znatno smanjili proizvodnju francuske nuklearne energije i sušom koja je utjecala na hidroenergiju diljem svijeta. Te se tehnologije ponovno vraćaju, ali rast energije od vjetra i sunca znači još veći pritisak na proizvodnju energije iz ugljena, plina i nafte.
Drugi način razmišljanja o ovome, koji je važan za COP27 i svaku konvenciju o klimi nakon toga, je dodana vrijednost. U definiciji Međuvladinog odbora za klimatske promjene, dodana vrijednost se odnosi na smanjenje emisija povrh onih koji bi se inače dogodile. Na isti način možemo razmišljati o daljnjim dobicima u tehnologiji bez ugljika. Ako današnja konzervativna perspektiva već očekuje kako će potrošnja fosilnih goriva dosegnuti vrhunac, onda sve što ide iznad toga ima prevelik utjecaj na emisije. Više obnovljive energije i više električnog prijevoza ne samo da će ublažiti rast fosilnih goriva; oni aktivno nagrizaju njihovu dominaciju.
Dosadašnji napredak u pogledu dekarbonizacije već je daleko odmaknuo svijet od prethodnih najgorih scenarija za porast globalne temperature. Ali to ne znači kako klimatski stručnjaci mogu odmarati, nego im treba dati povjerenje za još veći napredak.
Bloomberg
