Starije generacije troše penzioni fond kako bi pomogle unucima

Roditelji kao banka ostaju otvoreni i za unuke, dok troškovi podizanja djeteta u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) ove godine prvi put premašuju 300.000 dolara - a u tu sumu nije uračunata školarina za fakultet.

Skoro dvoje od petoro roditelja male djece očekuje da će u narednih godinu dana dobiti finansijsku pomoć od svojih roditelja ili baka i deka - ili da će je od njih zatražiti. Među njima, 47 odsto reklo je da će od rodbine dobijati novac za svakodnevne osnovne potrebe, pokazalo je istraživanje BMO Real Financial Progress Index. Četvrtina je rekla da očekuje da će rođaci uplaćivati novac na 529 račune (štedne račune namijenjene finansiranju školovanja, prim. prev.) njihove djece ili druge štedne račune.

"Porodice koje pokušavaju da pronađu način da pokriju ove povećane troškove sve više se oslanjaju na širu porodicu", rekla je Robin Growley, direktorka BMO-a za poslovanje sa potrošačima u SAD. Roditelji koji dobijaju podršku porodice rekli su da su godišnje uštedjeli 1.915 dolara na čuvanju djece i 1.443 dolara na namirnicama.

Gisele Ayora, 36-godišnja stručnjakinja za marketing i majka troje dece, rekla je da je najveću finansijsku pomoć od svekra i svekrve dobila za stanovanje i čuvanje dece. Oni su njenoj porodici kupili kuću sa šest spavaćih soba u Manahawkinu u New Jerseyu vrijednu 600.000 dolara. Od bračnog para su tražili da plaća oko 1.700 dolara mjesečno - približno koliko su ranije plaćali za iznajmljivanje dvosobnog stana i otprilike polovinu iznosa koji bi plaćali za hipoteku. Njena svekrva je takođe preuzimala brigu o djeci kada je Ayora morala da radi do kasno ili da putuje zbog posla.

Ayora sada još više cijeni tu pomoć, nakon što se razdvojila od supruga i više nema toliku finansijsku podršku. Sada živi sa majkom kako bi uštedjela na troškovima stanovanja.

"Ovako ljudi uspijevaju da izađu na kraj", rekla je.

Za neke mlade porodice, ova pomoć može da djeluje kao da dio nasljedstva dobijaju unaprijed, u trenutku kada im je najpotrebniji, rekla je Lindsey Stanberry, osnivačica web-site o ličnim finansijama The Purse. Bumeri raspolažu velikim bogatstvom, dok se njihova odrasla djeca suočavaju sa visokim troškovima stanovanja i čuvanja djece. Ali za bake i deke koji nemaju toliko novca na raspolaganju, takva podrška može da ugrozi njihove planove za penziju.

Haron Marlee procjenjuje da je tokom jedne godine potrošila 24.000 dolara pokrivajući sve, od pelena i goriva do osiguranja automobila, za svoju 36-godišnju kćerku Melissu i unuke. Od terapeuta koji je radio skraćeno pred penziju postala je redovna dadilja, a čak je počela da radi i smhene za šankom kako bi im pomogla.

"Ti tereti su iz temelja promijenili moje finansije i planove za penziju", rekla je Marlee, 59-godišnjakinja koja sada živi u okrugu Ocean u New Jerseyu. Preselila se iz New Jerseya u okrug  St. Johns na Floridi i planirala da dane provodi radeći sa skraćenim radnim vremenom, posvećujući se zdravlju i blagostanju i igrajući tenis vrlo često.

Njena kćerka, koja je završila pravni fakultet, rekla je da joj je situacija u početku bila neprijatna. Ali kada se njen brak završio, teško je pronalazila posao i to je bila najbolja opcija da ostane finansijski iznad vode.

Finansijski savjetnici upozoravaju roditelje da ne žrtvuju sopstvenu štednju za penziju kako bi finansijski održali odraslu djecu. Lorie Jones, vlasnica kompanije Fearless Financial Advisors u Coloradu, rekla je da između 20 i 25 odsto njenih klijenata pokriva značajan dio troškova svoje odrasle djece sve do njihovih kasnih dvadesetih i ranih tridesetih godina.

"Moram nekim od tih roditelja da kažem: 'Prvo morate da brinete o sebi'", rekla je. "'Morate da stavite sopstvenu penziju na prvo mjesto'."

Barb Green iz prve ruke zna koliko to može da bude teško. Njen 29-godišnji sin vratio se kući 2017. godine nakon jednog semestra na fakultetu i od tada tamo živi bez plaćanja kirije. Green je rekla da su tržište rada i šira privreda otežali njegov odlazak iz roditeljskog doma. On još nema djecu, ali je njegovo izdržavanje ozbiljno umanjilo planove Green i njenog supruga za penziju.

"Novac koji smo planirali da odvajamo za penziju, da putujemo i radimo zabavne stvari kada odemo u penziju - pošto smo cijeli život radili - imam osjećaj da više ne možemo ni da planiramo ni da ostvarimo to, jer je situacija takva kao da ga i dalje odgajamo pošto on i dalje živi ovdje."

Ovu dinamiku vidi i kroz svoj posao. Green je savjetnica u organizaciji Community Connections for Children u Pensilvaniji, koja pomaže porodicama da pronađu odgovarajuću brigu o deci i podnesu zahtev za subvencije. Kaže da je u poslednjih pet godina videla povećanje od oko 60 odsto broja baka i deka koji brinu o svojim unucima.

Pennsylvaniji je među državama koje nude subvencije rođacima, uključujući bake i deke koji čuvaju djecu. Ali Green kaže da pomoć često nije dovoljna ni za više od nedjelju dana ručkova, dok većina baka i deka to radi besplatno.

Za Marlee, terapeutkinju koja je radila skraćeno pred penziju, teret nije bio samo finansijski. "To je na mene ostavilo posljedice koje nisam očekivala", rekla je. Od tada je pokrenula grupu na Facebooku i napisala knjigu sa savjetima za roditelje odrasle djece pod naslovom "Stop Raising Adult-Children: Break the Cycle of Blame and Take Your Life Back" (Prestanite da odgajate odraslu djecu: prekinite krug okrivljavanja i vratite kontrolu nad svojim životom).

Marlee savjetuje roditeljima koji finansijski podržavaju odraslu djecu da postave jasna pravila i granice - i, što je najvažnije, rok do kada će pružati pomoć. Takođe im savjetuje da zaštite svoju štednju za penziju.

Na kraju su ona i njena kćerka napravile formalniji dogovor. Melissa bi svojim radom doprinosila domaćinstvu tako što bi kuhala i čistila. Kada pronađe posao, mogla je da živi kod majke još godinu dana bez plaćanja. Od tada je morala da počne da učestvuje u troškovima domaćinstva i plaća kiriju.

"Ne možete sa svojom dhecom skočiti u vrtlog", rekla je Marlee. "Možete im samo pružiti ruku."