Ekonomska slika Bosne i Hercegovine danas djeluje kao da ide u dva pravca istovremeno. Dok jedni upozoravaju na ozbiljne rizike po radna mjesta i proizvodnju, drugi bilježe rast i rekordne brojke. Negdje između, inflacija, energija i investicije postaju zajednička nit koja povezuje gotovo sve što se dešava.
Najglasnija upozorenja dolaze iz industrije. Nakon što Vijeće ministara nije podržalo ograničenje uvoza čelika, iz sektora stižu poruke da bi moglo biti ugroženo i do 11.000 radnih mjesta. To nije samo pitanje jedne fabrike ili jedne grane, već signal koliko je domaća ekonomija osjetljiva, posebno u trenutku kada vanjska potražnja slabi, a rast u regiji usporava.
Istovremeno, makro brojke ne izgledaju dramatično, ali ne ulijevaju ni potpuni mir. Inflacija trenutno usporava i iznosi 3,3 posto, ali rast cijena goriva već nagovještava da bi taj predah mogao biti kratkotrajan.
A kad gorivo poskupi, to se najbrže osjeti u svakodnevici. U Sarajevu su cijene taksi usluga gotovo udvostručene, što je možda i najplastičniji primjer kako globalni poremećaji završavaju na lokalnom računu. Energenti tako i dalje ostaju tihi pokretač svega, od cijena do poslovnih odluka.
Zato ne čudi da se energetska pitanja vraćaju u fokus. Južna interkonekcija se ponovo otvara kao strateška tema, ne samo zbog sigurnosti snabdijevanja, već i zbog šire slike - stabilan energetski sistem postaje preduslov za bilo kakvu ozbiljniju investicijsku priču.
I novac se već kreće, ali ne nužno tamo gdje bi ekonomija dugoročno najviše dobila.
Nekretnine bilježe snažan rast, milijarde se okreću kroz kupoprodaje, a kupci iz BiH sve su prisutniji i na tržištima poput Slovenije. Kapital očito traži sigurnost čak i kada to znači zaobilaženje proizvodnje i industrije. Također, zanimljivo je da se Republika Srpska zadužila za 500 miliona eura prodajom obveznica u Londonu.
Paralelno se mijenja i način poslovanja. Porodične firme ulaze u osjetljive faze tranzicije, sve češće se okreću profesionalnom menadžmentu, dok coworking i fleksibilni modeli rada postaju nova realnost. Ekonomija se transformira, ali bez jasnog pravca.
I tu dolazimo do ključnog pitanja - kako kapital usmjeriti tamo gdje može napraviti stvarnu razliku. Potencijal postoji, posebno u energetici, digitalnoj ekonomiji i prehrambenom sektoru, ali bez bržih reformi i stabilnijeg okruženja investitori i dalje ostaju oprezni.
U takvom ambijentu, čak i sport dobija ekonomsku težinu. Mogući plasman naše reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2026. ne bi bio samo sportski uspjeh, već i finansijski impuls koji bi se osjetio mnogo šire.
Šta se dešava u svijetu?
A dok se sve to dešava na domaćem terenu, globalna slika postaje još složenija.
Na svjetskim tržištima više gotovo da nema rizika. Čak i scenariji poput potencijalne eskalacije između SAD-a i Kube više se ne posmatraju kao teorija, već kao realan faktor koji može utjecati na kapital, energiju i sigurnost.
Istovremeno, administracija Donalda Trumpa pokušava ubrzati rješavanje sukoba s Iranom, svjesna da produženi konflikti imaju sve veću ekonomsku cijenu. I upravo tu leži nova neizvjesnost, ne samo kako završiti jednu krizu, nego šta ako ih bude više i ako traju duže nego što tržišta mogu izdržati.
To se već vidi na primjerima koji su donedavno bili nezamislivi. Evropski fudbal, recimo, prvi put ozbiljno osjeća koliko zavisi od kapitala iz Zaljeva. Ako se nestabilnost nastavi, taj model finansiranja mogao bi doći na test.
U takvom svijetu mijenja se i ponašanje investitora. Sve više njih pokušava "isključiti buku", ignorirati dnevne političke poruke i fokusirati se na ono što zaista pokreće tržišta. Jer informacija je danas više nego ikad, ali jasnoće sve manje.
Zajednička nit, i kod nas i globalno, ostaje ista - osjećaj da se pravila mijenjaju. I tako, geopolitika više nije samo pozadina ekonomije, ona je postala njen ključni pokretač.
.webp){kind=icon}
