Čelnici Evropske unije neprestano govore da žele pojednostaviti pretjerano opterećujuće propise kako bi potaknuli konkurentnost i oživjeli slabašan ekonomski rast bloka. Skroman prijedlog Evropske centralne banke, usmjeren na raspetljavanje pravila o kapitalu, bio bi dobar početak.
Ako EU želi dinamičan i otporan bankarski sistem, nema jednostavnijeg jamca od vlasničkog kapitala - finansiranja od investitora koji automatski učestvuju u dobicima i gubicima. Što ga banke imaju više, to su sposobnije preuzimati rizike bez opasnosti od propasti. Evropski regulatori povećali su kapitalne zahtjeve nakon finansijske krize 2008. godine. No morali su postići kompromis s bankarskim menadžerima, koji radije posluju s manje vlastitog kapitala i više duga, odnosno poluge, koja ima porezne prednosti i povećava određene pokazatelje profitabilnosti.
Rezultat je složen oblik kapitala poznat kao dodatni osnovni kapital, odnosno AT1 instrumenti. U dobrim vremenima oni djeluju poput duga, povećavajući povrat na kapital i isplaćujući kamate koje se mogu odbiti od porezne osnovice. U lošim vremenima trebali bi djelovati poput kapitala: iznad unaprijed određenih pragova ili na zahtjev regulatora banke mogu obustaviti isplate ili u potpunosti otpisati te instrumente.
Razvilo se i tržište. Banke u EU-u danas imaju više od 140 milijardi eura AT1 instrumenata u optjecaju, koji u nekim slučajevima čine više od deset posto njihova temeljnog "tier one" kapitala.
Ipak, AT1 instrumenti nisu ispunili svoju svrhu. Zapravo nagrizaju kapital upravo onda kada je najpotrebniji, jer banke obično nastavljaju isplate iz straha da ne naljute investitore. Pragovi za preuzimanje gubitaka aktiviraju se prekasno da bi spriječili propasti. Neizvjesnost u vezi s tim kako i kada će se aktivirati pridonijela je problemima. Vlasti se teško njima koriste: švicarski su regulatori upali u opsežne pravne sporove zbog odluke da otpišu AT1 instrumente tokom sloma Credit Suissea 2023. godine.
U sklopu šire revizije bankarske regulative, Evropska centralna banka ponudila je niz mogućih rješenja. Iako postoje načini da se AT1 instrumenti unaprijede, najbolji je prijedlog ujedno i najjednostavniji: zamijeniti ih klasičnim vlasničkim kapitalom, koji apsorbira gubitke bez okidača i nepotrebne složenosti. To bi se odnosilo na kapital za "kontinuitet poslovanja", čija je svrha osigurati da banke ostanu solventne.
Bankari se protive. U pravu su kada kažu da bi dodatni kapital mogao povećati njihov trošak kapitala (ponajprije zato što bi manje koristili porezno povoljniji dug). No bi li to, kako tvrde, oslabilo njihovu sposobnost natjecanja s konkurentima koji koriste veću polugu? Istraživanja Evropske centralne banke snažno upućuju na suprotno; krhkost teško može biti dugoročna prednost. Istina, zamjena više od 140 milijardi eura AT1 instrumenata morala bi se provoditi postupno. No svaki dodatni euro kapitala učinio bi bankarski sistem EU-a snažnijim, u geopolitičkom trenutku u kojem je otpornost ključna.
Evropska centralna banka ne može djelovati sama. Čelnici EU-a moraju donijeti odgovarajuće zakonodavstvo - što neće biti lako, s obzirom na protivljenje industrije i izazov usklađivanja brojnih država članica. No trebali bi iznijeti jednostavan argument: snažniji bankarski sistem u interesu je svih.
.webp){kind=icon}
