Giannis Moschos prisjeća se loših dana. Ekonomija u ruševinama, poslovni odnosi u rasulu, njegova zemlja predmet ismijavanja.
Bila je to Grčka 2012., iste godine kada su Moschos i njegov brat osnovali svoj porodični maslinarski biznis. Sada, nakon što je izgradio kompaniju, želi biti dio budućnosti Evrope; proizvoditi kvalitetne proizvode i to čistom energijom, štedeći novac i istovremeno pomažući visokim klimatskim ambicijama kontinenta.
Slične priče događaju se diljem južne Evrope dok se Grčka, Španija i Portugal, zemlje koje su nekoć smatrane ekonomskim slučajevima, počinju pomalo razmetati nakon godina borbe kroz brutalne krize i duboke recesije.
Postali su bolji od regije, rastući po stopama dvostruko većim od prosjeka eurozone i znatno brže od mnogih svojih susjeda. Rast u Španiji i Grčkoj ove bi godine trebao premašiti dva posto, u poređenju sa samo 0,8 posto za eurozonu. Njemačka, najveća ekonomija u regiji, jedva da će rasti.
Razdoblje krize ukorijenilo je percepciju da je južna Evropa neodgovorna, lijena, neproduktivna, držeći se za euro samo zahvaljujući milostinjama iz bogatijih sjevernoevropskih zemalja.
Ta je perspektiva pretvorila geografsku podjelu u duboki raskol sumnje, nepovjerenja i antagonizma. Od Atine do Madrida i Lisabona nastavlja se naporan rad da se to promijeni.
Kada su grčke kompanije na početku krize počele izvoziti, pogreške ili čak prijevare u nekim slučajevima donijele su im loš glas, navodi Moschos.
"Najveći izazov s kojim smo se suočili tokom krize bio je nedostatak povjerenja u Grčku s drugih tržišta", rekao je. "Morali smo ići malim koracima. Prodavali smo, zarađivali i reinvestirali nekoliko godina".
Sada su se stvari promijenile. Za vlade, kao i za poduzeća i domaćinstva, nada je da se nova dinamika neće pokazati kao prolazna pojava.
Ali također moraju osigurati da dobrobiti snažnijeg rasta dopru do svih dijelova ekonomije i poboljšaju životni standard. I Portugal i Grčka imaju minimalnu platu manju od 1.000 eura mjesečno, pokazuju brojke Eurostata.
Neuspjeh u rješavanju toga mogao bi potaknuti nezadovoljstvo glasača koje je već vidljivo u velikim dijelovima Evrope.
Na posljednjim izborima za Evropski parlament došlo je do jačanja populističkih i krajnje desničarskih stranaka u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji — tri najveće ekonomije. Ako to dovede do šire neizvjesnosti o politikama, to je prijetnja stabilnosti koju investitori i poduzeća trebaju vidjeti u regiji.
U Španiji je ekstremno desničarski VOX dobio mjesta, dok je portugalska Chega također ostvarila dobitke nakon snažnog rezultata na nacionalnim izborima ranije ove godine.
Ekonomski rast diljem južne Evrope djelomično je potaknut turizmom i porastom broja posjetitelja nakon pandemije, ali to nije jedini faktor. Višegodišnja operacija čišćenja također je postavila ove ekonomije na čvršće temelje.
"Neizvjesnost za Grčku i ostale južne zemlje sada je nestala", rekao je Nikos Vettas, glavni direktor Fondacije za ekonomska i industrijska istraživanja u Atini. "To ne znači da još nema puno toga za učiniti. Odsutnost neizvjesnosti je, međutim, najvažniji faktor jer je u prošlosti tjerao kapital i radnu snagu".
Grčka je, na primjer, tokom decenije duge krize izgubila četvrtinu svoje proizvodnje, a teret duga joj je porastao.
No prošle godine zemlja je ponovo stekla svoju investicijsku ocjenu, a njen omjer duga i BDP-a pao je na najniži nivo u više od decenije. Kao znak toga kako su se smjerovi promijenili, S&P Global Ratings prošlog je mjeseca smanjio rejting Francuske.
Omjer zaduženosti Portugala također je bio na silaznoj putanji posljednjih godina, isključujući uticaj pandemije, nakon što je narastao na neodržive nivoe.
"Kada sam stigla u Portugal, ništa se nije događalo", rekla je modna dizajnerica Ana Penha e Costa, koja se vratila iz Brazila 2014. godine, nakon što je radila za trgovinu odjećom u Rio de Janeiru.
Unatoč činjenici da se Portugal oporavljao od duboke recesije i borio da smanji rekordnu nezaposlenost, odlučila je pokrenuti vlastiti online posao s odjećom. Dvije godine kasnije Penha e Costa otvorila je svoju prvu fizičku trgovinu u centru Lisabona.
"Danas su 80 posto naših klijenata stranci", rekla je 36-godišnjakinja. "Dobro nam ide".
U Grčkoj, Moschos Olives se širi jer je njegov trenutni pogon na maksimalnom kapacitetu. Prijavili su se za sredstva iz postpandemijskog EU fonda, poznatog kao RRF, kako bi postali zeleniji, instalirali solarne panele i zamijenili viličare električnim modelima ovog ljeta.
Fiskalne pozicije također su još uvijek rizik, ali rad u protekloj deceniji se isplati. Čak i kad je Evropska centralna banka smanjila svoje programe kupovine obveznica, koji su nekada bili veliki spas, marže na obveznice ostale su uglavnom pod kontrolom.
Brige ulagača koje su dominirale tržištem obveznica prije deset godina su nestale.
Italija je i dalje izuzetak u ovoj priči, veća ekonomija koja zaostaje za svojim južnoevropskim susjedima i koja je ostvarila manji fiskalni napredak.
"Za ove četiri zemlje - Italiju, Grčku, Španiju, Portugal - postoje određene stvari koje su stvarne, kao što su obnovljeni osjećaj finansijske stabilnosti i stabilizacija razlika u prinosima na obveznice", rekla je Valentina Meliciani, profesorica primijenjene ekonomije na Univerzitetu Luiss u Rimu. "Ali kada je riječ o ekonomskom rastu, postoje neke razlike. Italija nije uspjela stabilizirati svoj dug".
Iako su masovni turizam i jeftinija proizvodnja još uvijek veliki dio ekonomija južne Evrope, postoji i želja za prodorom u područja veće vrijednosti, kao što su biotehnološke usluge. To odražava spoznaju da nema koristi od mirnog sjedenja.
Monica Sada je nekoliko godina savjetovala bogate Latinoamerikance u New Yorku kako da ulože svoj novac u JPMorgan i Deutsche Bank. Zbog problema s kožom i frustrirana dostupnim tretmanima, vratila se u Španiju kako bi pokrenula vlastiti posao.
Kompanija za uljepšavanje Unicskin prodaje kreme za njegu kože i tehnološke uređaje kao što je LED maska za lice bogatim klijentima na Bliskom istoku.
Prihod se udvostručuje godišnje, a izvoz čini najveći dio prodaje, prema podacima kompanije,
Sadin pristup poslu je slika koju Španija, zajedno s Grčkom i Portugalom, želi projicirati.
"Godine rada u bankarstvu naučile su me disciplini, a život u New Yorku mi je otvorio um", rekla je Sada. "Svojom kompanijom upravljam razborito, s ciljem stabilnog rasta i na vrlo profitabilan način".