Američke Savezne rezerve u srijedu su, prema očekivanjima, podigle referentnu kamatnu stopu za četvrtinu postotka, a očekuje se da će u četvrtak isti potez povući i Europska središnja banka (ECB). Najutjecajnije svjetske središnje banke nastavljaju restriktivnu monetarnu politiku usred mješavine pokazatelja među kojima se stopa temeljne inflacije ipak čini najdominantnijom za odluke središnjih bankara.
Dok dio makroekonomskih pokazatelja signalizira usporavanje velikih svjetskih ekonomija, drugi indikatori ukazuju na njihovu otpornost usprkos već duljem razdoblju visokih kamatnih stopa koje uobičajeno djeluju kao prilično efikasna kočnica ekonomskoj aktivnosti. Tržište očekuje da će ECB i po peti put ove godine podići kamatne stope.
Na tom tragu su i očekivanja Marine Petrov, više analitičarke makroekonomije i tržišta kapitala u analitičkom timu Bloomberg Adrije. Petrov kaže da i oni očekuju "još jedno podizanje kamatnih stopa (…), što bi stopu na glavne operacije refinanciranja podiglo na 4,25 posto". Ona sada iznosi četiri posto.
"Upornost u restriktivnosti monetarne politike zapravo oslikava upornost temeljne inflacije", objašnjava Petrov referirajući se na stopu inflacije u čiji izračun ne ulaze volatilne cijene energije, hrane, alkohola i duhana. U lipnju je temeljna inflacija u eurozoni iznosila 5,5 posto.
Optimalnom inflacijom središnje banke smatraju onu koja ne prelazi dva posto. "Upravo zbog toga vidimo veliku vjerojatnost za još jedno povećanje u rujnu, pogotovo zato što je narativ ECB-a sve vrijeme dosta jasan – kamate će se podizati i ostati visoke koliko god je potrebno da se inflacija obuzda", tumači Petrov.
Središnja banka eurozone je lani krajem srpnja prvi put u posljednjih 11 godina počela podizati referentne kamatne stope. U manje od godinu dana one su povišene za četiri postotka.
"Efekti dosadašnjih mjera monetarne politike pokazuju rezultate u pooštrenim uvjetima kreditiranja, a posljedično i smanjenoj potražnji za kreditima i od (…) poduzeća i od (…) stanovništva, što pokazuje anketa o kreditnoj aktivnosti. Ovakav trend vodi u pravcu smanjenja agregatne potražnje i spuštanja cjenovnih pritisaka, a (ako) se intenzivira, može sniziti očekivanja za rujansku odluku ECB-a", komentira Petrov.
U tom slučaju, ECB bi skrenuo fokus na pitanje je li još jedan korak povisivanja kamata zapravo previše. Odgovor na to pitanje važan je zbog rasta zabrinutosti oko ekonomija velikih država eurozone – Njemačke, Italije i Francuske, gdje indeksi ekonomskih očekivanja i raspoloženja tonu sve dublje u zonu kontrakcije.
Dodatna restriktivna struja dolazi i putem tzv. kvantitativnog stezanja (QT, engl. quantitative tightening), pojašnjava analitičarka Bloomberg Adrije, "što pruža mogućnost ECB-u da i na taj način podesi tempo svoje monetarne politike, odnosno da se umjesto daljnjeg podizanja kamatnih stopa odluči pojačati QT".