Kampanja zapadnih zemalja da se Kremlju uskrati finansiranje i prisili predsjednika Vladimira Putina da odustane od rata u Ukrajini doseže delikatnu fazu. Od 5. februara, Evropska unija pridružit će se Velikoj Britaniji i SAD-u u zabrani pomorskog uvoza ruskog dizela i drugih naftnih proizvoda. Ova bi mjera, zajedno s ograničenjem cijena ruskog izvoza goriva, mogla probiti znatnu rupu u energetskim prihodima Moskve. Druga strana: ako evropski kupci ne mogu pronaći alternativne zalihe, sankcije bi mogle nagomilati nove troškove industrijama koje se oslanjaju na dizel kao što su poljoprivreda i cestovni prijevoz i otežati vladama obuzdavanje inflacije .
1. Nije li ruska nafta već pod evropskim sankcijama?
Da, ali to se odnosi na nerafiniranu sirovu naftu, koja podliježe evropskim zabranama i gornjoj cijeni od 60 dolara po barelu koja je nametnuta subjektima koji još uvijek kupuju iz Rusije. Nove sankcije uticat će na morska ruska rafinirana goriva. Zemlja je također veliki izvoznik nafte — koja se može koristiti za proizvodnju benzina i plastike — i loživog ulja, koje se često koristi u proizvodnji električne energije i brodarstvu. Također isporučuje mlazno gorivo, vakuumski plin i druge naftne derivate. Sve u svemu, Rusija je činila 9,3 posto globalnog tereta naftnih derivata po volumenu 2022., oko 0,5 postotnih bodova više od njezinog udjela na tržištu sirove nafte, tako da su ove posljednje sankcije EU jednako značajne.
Rusija je i dalje najveći dobavljač dizela u EU/Otprilike polovica uvoza dizela u EU i UK 2022. bila je iz Rusije/ Bloomberg
2. Kako će funkcionirati ograničenje cijene?
Na isti način kao i ograničenje na sirovu naftu koje su nametnule zemlje uključujući Grupu sedam i EU. Svako ko plaća iznad gornje granice za proizvode isporučene iz Rusije neće moći dobiti osiguranje i finansiranje od ključnih zemalja učesnica. To je velika stvar, s obzirom da je više od 95 posto svjetskih prekookeanskih tankera osigurano preko Londona. Ideja je da, čak i ako su kupci u Africi i drugdje voljni kupiti ruski dizel iznad gornje cijene, većina svjetskih tankera neće ga moći isporučiti. Cijene naftnih derivata variraju i G7 cilja na dvije gornje granice cijena, pri čemu se o nivoima tek treba odlučiti. Moguće je da će nešto ruskog goriva biti isporučeno po neograničenim cijenama putem flote tankera u "sjeni" koja nije ovisna o zapadnim uslugama.
3. Kako će kupci iz EU zamijeniti rusko gorivo?
Jedan od njihovih najtežih izazova bit će zamjena proizvoda tipa dizela koji pokreću automobile, kamione, poljoprivredne strojeve, brodove, proizvodnu i građevinsku opremu. Oko 220 miliona barela isporučeno je u blok iz ruskih luka 2022. — dovoljno da se napuni oko 14.000 olimpijskih bazena. Dobavljači na Bliskom istoku, gdje se razvijaju nove rafinerije, očita su alternativa. Indija i SAD također bi mogle pomoći popuniti prazninu.
4. Hoće li biti dovoljno?
Djelomično ovisi o tome hoće li kompanije u Kini koristiti povećane izvozne kvote kako bi više naftnih proizvoda učinile dostupnima globalnom tržištu. To bi trebalo osloboditi dodatne bačve za isporuku u EU. Viša kvota ne znači nužno da će se ostvariti sav mogući izvoz, posebno s otvaranjem kineske ekonomije nakon što je Peking napustio svoju strogu politiku Covid Zero. Tu je i pitanje hoće li Rusija nastaviti izvoziti dizel. Ako se to dogodi, globalni trgovinski tokovi će se u biti ponovo ispremiješati. U svijetu bi i dalje bilo iste količine ruskog goriva, samo bi se ono slalo na druga mjesta. Međutim, ako Rusija ne može pronaći dovoljno kupaca i na kraju bude prisiljena smanjiti proizvodnju, to bi moglo iscrpiti globalnu dostupnost. Štrajkovi u francuskom naftnom sektoru dodatno kompliciraju sliku.
5. Koji je idealan ishod za EU?
Čelnici EU nadaju se da će nove kazne uticati na ruske finansije, a da ne izazovu šok u opskrbi energijom koji će poremetiti ključne industrije i otežati vladama da inflaciju stave pod kontrolu. Ako je gornja granica cijene preniska, ruske bi kompanije mogle odbiti prodaju ili više raditi na pronalaženju načina da je zaobiđu. Ako je previsok, samo će pretrpjeti neugodnost traženja novih kupaca. Potencijalni zamjenski kupci za ruska goriva uključuju Tursku, kao i zemlje Afrike i Latinske Amerike.
6. Može li doći do neželjenih posljedica?
Neke nacije mogu biti na redu za iznenadni dobitak ako zapravo kupuju ruski dizel po ograničenim cijenama kako bi pokrile svoje domaće potrebe i prodaju gorivo iz vlastitih rafinerija kupcima iz EU po mnogo višoj cijeni. Također malo toga može spriječiti kupce izvan EU, poput Indije, da kupuju rusku sirovu naftu, prerađuju je u vlastitim rafinerijama za proizvodnju goriva, a zatim legitimno prodaju te barele kupcima u EU. Trgovci koji su spremni u potpunosti prekršiti pravila mogli bi otpremiti rusko gorivo u jednu zemlju, pomiješati ga s drugim gorivom (ili ga jednostavno preoznačiti) i poslati u EU. Može biti vrlo teško dokazati pravo porijeklo takvog tereta.
.webp){kind=icon}
