Evropska unija pristala je ograničiti cijenu ruske nafte na 60 dolara po barelu, otvarajući put za širi dogovor Grupe sedam, prema poljskom diplomatu.
Cijena je viša od one po kojoj Rusija već prodaje većinu svoje sirove nafte. To je zato što je jedan od glavnih ciljeva mjere pokušati zadržati dotok ruske nafte na globalna tržišta. Ali manje je velikodušan od prijašnjeg prijedloga nakon pritiska Poljske i baltičkih zemalja.
Nakon dugih pregovora, te su zemlje uspjele osigurati dodatne uvjete s ciljem kažnjavanja Moskve, uključujući mehanizam koji bi omogućio reviziju cijene svaka dva mjeseca. Postoji i plan da se osigura da svako ponovno postavljanje gornje granice bude najmanje pet posto ispod prosječnih tržišnih stopa.
Fokus je sada usmjeren na reakciju Kremlja.
Diplomati su pokušavali pronaći nivo koji je dovoljno privlačan Moskvi kako bi nastavila s prodajom. Ako je iznad tržišne stope - kao što je sada - Rusija i njeni kupci mogu tvrditi da je to jednostavno posao kao i obično. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naznačio je u četvrtak da je nivo gornje granice cijena irelevantna.
Rizik za naftna tržišta je taj da bi Moskva, ako se gornja granica postavi prenisko, mogla ispuniti prijetnju obustave proizvodnje - što će globalne cijene nafte povećati.
SAD je prvi predložio gornju granicu jer je u Washingtonu postojala zabrinutost da su sankcije EU toliko stroge da bi prekinule rusku opskrbu i izazvale golemi skok svjetskih cijena nafte.
G7 je tada u načelu usvojio američki plan -s detaljima koji se tek trebaju razjasniti.
Redovna revizija
Budući da Rusija već prodaje svoju sirovu naftu po sniženim cijenama, gornja granica je viša od cijene vodeće vrste nafte u zemlji -poznate kao Urals - koja je ove sedmice pala na samo 45,31 dolara po barelu u luci Primorsk na Baltičkom moru, prema podacima Argus Media, jedne od vodećih kompanija za određivanje cijena na tržištu. U srijedu je porastao na 48,04 dolara.
Rusija je rekla da neće prodavati nikome ko prihvati gornju cijenu. Ali kako G7 uglavnom zaustavlja ruski uvoz, ograničenje je usmjereno na kupce poput Indije, Kine i Turske. Te zemlje nisu potpisale, ali to ih ne sprečava da kupuju naftu ispod gornje granice i da imaju pristup ključnim uslugama prijevoza.
Ograničenje cijena uključuje mehanizam koji bi omogućio redovne procjene i potencijalne revizije cijena svaka dva mjeseca od sredine januara 2023., kao i odredbu da se buduće revizije praga obvežu na najmanje pet posto ispod prosječnih tržišnih stopa.
Također se uvodi grace period od 45 dana za brodove na moru koji su svoj teret ukrcali prije ponedjeljka, dajući im rok do 19. januara da iskrcaju naftu, kao i prijelazno razdoblje od 90 dana za svaku buduću promjenu nivoa cijena.
Diplomati su bili pod pritiskom da utvrde plan ograničenja prije nego što sankcije EU za pomorsku rusku naftu prestanu djelovati u ponedjeljak. Nakon što se sporazum s EU-om službeno usvoji, treba ga odobriti G7. Jedna osoba upoznata s ovim pitanjem rekla je da je 60 dolara unutar raspona G7.
Većina zemalja G7 prestat će uvoziti rusku sirovu naftu do kraja ove godine. EU zabrana drugih rafiniranih naftnih proizvoda porijeklom iz Rusije trebala bi biti uvedena u februaru sljedeće godine, zajedno s ograničenjem na tu robu.