.webp){kind=icon}
Proteklih nekoliko godina Bosna i Hercegovina, kao i mnoge zemlje regije i svijeta, suočava se s ozbiljnim izazovima klimatskih promjena. Svjedoci smo sve češćih izostanaka snježnih i kišnih padavina, kao i naglih promjena temperatura. Stručnjaci smatraju da bi se katastrofalni uzroci klimatskih promjena u većini mogli prevenirati, ali je neophodno djelovanje svih aktera, posebno u pogledu provedbe zakonskih regulativa.
Nažalost, klimatske promjene kao jedan od globalnih pritisaka u geobiosferi nemoguće je izbjeći, čak i u zemlji koja se ponosi izrazito visokim stepenom prirodnih vrijednosti.
S druge strane, Bosna i Hercegovina se u proteklih 25 godina suočava s velikim izazovima u upravljanju prirodom i prirodnim resursima. Ključni problemi uključuju djelovanje čovjeka (antropogene aktivnosti) kroz prekomjernu eksploataciju šuma, nedostatak adekvatnog zakona o šumama, eksploataciju šljunka i pijeska, neplanske šumske puteve, presijecanje riječnih korita, divlje deponije, invazivne vrste, konverziju staništa te nezakonitu gradnju.
Ove aktivnosti dovode do izraženog gubitka prirodnih staništa i prekomjerne eksploatacije resursa. Nažalost, intenzivno narušavanje prirode i ekosistema smanjuje koristi koje priroda pruža, a posebno ugrožava regulirajuću ulogu ekosistema u vodenom ciklusu, eroziji tla i klizištima.
Efekti klimatskih promjena u BiH posebno su izraženi u visokoplaninskim ekosistemima, koji su najviše pogođeni masovnom sječom šuma.
Klimatske promjene kao direktan pritisak na koristi od prirode (Stupar et al., 2022; Barudanović et al, 2024)
procjenaprirode.ba
Pritisci su nažalost prisutni i na poplavljenim područjima, uključujući regije poput Vranice, Zeca, Pogorelice i Bitovnje, gdje su klimatske promjene i prekomjerna sječa šume smanjile regulirajuće funkcije šuma (slika1 i slika 2).
BiH je brdsko-planinska zemlja s kompleksnom kraškom strukturom, a nepoznata struktura podzemnih voda dodatno otežava situaciju, posebno nakon prekida hidrološke mreže. Sječa šuma, koja je ključna za stabilnost terena, ima neprocjenjivu vrijednost u brdskim i planinskim područjima. Svaka sječa u ovim područjima dovodi do bujica uslijed velikih padavina, odrona tla, fragmentacije staništa i, nažalost, poplava.
Prekomjerno iskorištavanje resursa kao direktan pritisak na koristi od prirode (Stupar et al., 2022; Barudanović et al, 2024)
procjenaprirode.ba
Doktor bioloških nauka u oblasti ekologije Armin Macanović za Bloomberg Adriju je kazao da zaustavljanje ovog negativnog trenda zahtijeva hitnu i koordiniranu akciju, uključujući jačanje zakonske regulative, efikasnije upravljanje resursima i veće uključivanje lokalnih zajednica u zaštitu prirode.
"Samo tako se mogu osigurati održivost prirodnih resursa i očuvati ekosistemi za buduće generacije", kazao je.
Propusti u planiranjima
Macanović je, analizirajući posljedice urušavanja nelegalnog kamenoloma iznad Donje Jablanice, iz kojeg se, uslijed velikih padavina, kamenje odronilo i zatrpalo selo u podnožju, kazao da svaki oblik eksploatacije prirodnih resursa, kao što su šljunak, stijene, drvna sirovina, ljekovite biljke i šumski plodovi, zahtijeva jasne mehanizme kontrole i sankcija, kao i primjenu adekvatnih zakona.
Podsjećamo, društvo za eksploataciju i obradu kamena, trgovinu i usluge "Sani" d.o.o. nikada nije dobilo koncesiju za eksploataciju kamena u Donjoj Jablanici.
Kamenolom na području Donje Jablanice nalazi se na istočnim padinama Čvrsnice (Plasa planina, 1576 m). Ovo područje pripada dinarskoj karbonatnoj (krečnjačkoj) platformi i sadrži glaciofluvijalne terasne sedimente iz doba kvartara, sedimente pješčara, brečaste krečnjake i dolomite.
Područje kamenoloma i Donje Jablanice
Google Maps
Krečnjak kao geološka podloga pogodan je za razaranje pod utjecajem vode, što dovodi do formiranja prirodnih korita, kanjona, klanaca i pećina (špilja).
Krečnjaci u ovom području doprinose razvoju kršnog reljefa, koji se odlikuje ponorima, jamama i izvorima. Ovi oblici su rezultat hemijske erozije, koja nastaje kada kiselina u kišnici rastvara kalcit (dio krečnjaka).
"U ovom slučaju, postojanje kamenoloma iznad naseljenog područja, uz vertikalni profil Plasa planine (Donja Jablanica) i odlaganje otpada drobljenja stijena neposredno iznad naselja, kao i magistralnog puta i željeznice, ukazuje na propuste u planiranju prostora i mehanizmima kontrole eksploatacije", pojašnjava Macanović.
Pošumljavanje kao preventiva
Ono što se često ne uzima u obzir jeste pošumljavanje, koje kao jedan vid restauracije staništa predstavlja ključni korak nakon masovnog gubitka ili sječe šume.
Međutim, pošumljavanje nije neophodno samo nakon sječe šume, ovaj proces je potreban i na staništima pogođenim masovnim požarima, konverzijom tla, klizištima i svim oblicima narušavanja kopnenih staništa, kao što su izmjene riječnog korita. Učestala praksa divlje gradnje i formiranje trajno narušenih površina, na kojima se ne može provesti pošumljavanje, predstavlja posebnu problematiku u restauraciji staništa u BiH.
Uloga pošumljavanja u bujicama i poplavama je veoma značajna s nekoliko ključnih aspekata:
- Smanjenje erozije tla: Drveće i vegetacija pomažu u stabilizaciji tla, čime se smanjuje erozija, posebno u područjima sklonim bujičnim poplavama.
- Povećanje upijanja vode: Korijenje drveća i biljaka poboljšava infiltraciju vode u tlo, što smanjuje površinski odvod i pomaže u smanjenju intenziteta poplava.
- Regulacija vodenog ciklusa: Pošumljavanje može pomoći u regulaciji lokalnog vodenog ciklusa, čime se smanjuje učestalost i intenzitet bujičnih poplava.
- Stvaranje staništa: Šume pružaju staništa za brojne biljne i životinjske vrste, što doprinosi bioraznolikosti i jačanju ekosistema.
- Smanjenje brzine oticanja vode: Drveće usporava kretanje vode, čime se smanjuje rizik od naglih poplava.
Macanović kaže da ove mjere doprinose dugoročnoj otpornosti zajednica na klimatske promjene i ekstremne vremenske uvjete.
Gluhi na mišljenje struke
Jedan od vodećih problema u upravljanju prirodom i prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini jeste slaba i neefikasna komunikacija i razmjena informacija na horizontalnom, između sektora, i vertikalnom profilu, između vlada različitih nivoa.
Priroda i resursi ne poznaju entitetske, kantonalne niti općinske granice, a svako upravljanje po tim principima dovodi do nesrazmjernog korištenja i upravljanja. Ovo se posebno odnosi na riječne slivove, koji su prostorno veoma raznoliki, i šume koje grade pojaseve na planinskim masivima, a koje se nalaze u više općina ili kantona.
"Zakazivanje pravovremenog upozoravanja stanovništva na moguće prirodne katastrofe može se postići samo kada postoji jasan mehanizam koordinacije između odgovornih institucija. Također, važno je da oglašavanje bude realizovano na način koji je vidljiv i razumljiv stanovništvu. Iako su internet i mobilna komunikacija dostupni svima, dosta stanovništva se i dalje informiše putem televizije, vijesti i specijalnih programa koji se emituju u medijima", pojašnjava Macanović, te dodaje da sve ovo naglašava potrebu da upozoravanje stanovništva na moguće prirodne katastrofe bude efikasnije i prodornije, što se, nažalost, u ovom slučaju pokazalo kao nedovoljno.
Posljedice razornih poplava i bujica na području općina Jablanica, Konjic, Kreševo, Kiseljak i Fojnica će se zbrajati tek u narednom periodu. Zbog nestabilnog terena i otežane uspostave putne komunikacije, veoma je teško izvršiti procjenu uništenja cjelokupnog područja.
Pored gubitka ljudskih života, koji su nenadoknadivi, veliki izazov predstavlja obnova i restauracija uništenih naselja, prirode i staništa.
Ovo se posebno odnosi na prostorno-reljefne cjeline koje su se potpuno izmijenile tokom bujica i odrona kamenoloma na području pomenutih općina.
Ulaz u Buturović Polje sa sjeverne strane, izmijenjeno korito rijeke Seončice
Foto: Armin Macanović, 2024
Na pogođenom području, gubitak staništa podrazumijeva nekoliko ključnih komponenti, uključujući gubitak plodnog zemljišta, izvornog korita rijeke i priobalne vegetacije koja ima regulirajuću funkciju.
S obzirom na dužinu riječnih slivova i velike prodorne moći bujica, Macanović kaže da je priobalna vegetacija na pojedinim mjestima trajno uništena, kao primjer navodi dolinu Seončice, što će zahtijevati zasađivanje adekvatne vegetacije. Oštećena i narušena šuma također zahtijeva procjenu stanja.
"Trenutna slika, naročito u općinama Konjic, Kreševo, Kiseljak i Fojnica, pokazuje površine aluvijalnog riječnog nanosa nakon bujica, koje sadrže velike količine otpada, drvne mase i građevinskog materijala. Početni korak u obnovi staništa i prostora zahtijeva njihovo hitno uklanjanje. Pored čišćenja, potrebno je izvršiti i procjenu izljeva kanalizacionih i otpadnih voda duž riječnih slivova, kao i popis uništenih septičkih jama koje je voda razorila", govori Macanović.
Čišćenje korita rijeke Seončice, uklanjanje bujičnih ostataka
Foto: Armin Macanović, 2024
Otpad kamenoloma u Jablanici i dalje predstavlja značajnu opasnost, s obzirom na nepoznatu količinu koja je deponovana na obroncima planine, što može dovesti do daljnjeg urušavanja.
Ekonomske posljedice ove prirodne katastrofe trenutno su teško procjenjive.
Budući da je područje povezano magistralnim putem M17 (Donja Jablanica), prekid putne komunikacije i transporta prema Mostaru i Prozoru neizbježno rezultira velikim ekonomskim gubicima za općine i regiju.
Uništena poljoprivredna dobra i autohtone biljne vrste
Gubici infrastrukture, uključujući struju, vodu, telefon i kanalizacione sisteme, zajedno s uništenim naseljima i površinama za život i poljoprivredu, mogu se mjeriti u višemilionskim štetama.
Osim gubitka ljudskih života, lokalne zajednice suočavaju se i s teškim gubicima svog okruženja, naselja i plodnog zemljišta, što će posebno negativno utjecati na manje porodične i lokalne kompanije i trgovine i njihovu opću sigurnost.
Foto: Armin Macanović, 2024
Područje Buturović Polja (dolina Klisa), poznato po uzgoju autohtonih sorti voća i povrća, sada se suočava s izazovima očuvanja poljoprivredne proizvodnje zbog gubitka znatnih površina plodnog zemljišta.
Također, postojeći voćnjaci u visokoplaninskim i brdskim oblastima, koji nisu direktno pogođeni poplavama, suočavaju se s fragmentacijom staništa, klizištima i prekidima putne komunikacije, što dodatno otežava situaciju.
Uništene površine obradivog zemljišta u Trusini
Foto: Armin Macanović, 2024
Jačanje saradnje između akademske zajednice i donosilaca odluka
Macanović smatra da je jačanje saradnje između akademske/naučne zajednice i donosilaca odluka ključno za efektivno rješavanje društvenih, ekonomskih i ekoloških izazova.
U cilju ublažavanja gubitka staništa i prirodnih resursa, kao i procjene stanja prirode u Bosni i Hercegovini, realizovan je projekt pod nazivom "Podržavanje donošenja odluka i jačanje kapaciteta za podršku IPBES-u kroz nacionalnu procjenu ekosistema".
Projekt je implementiran kroz Centar za ekologiju i prirodne resurse "Akademik Sulejman Redžić" na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, u partnerstvu s Federalnim ministarstvom za okoliš i turizam, koje je od ključne važnosti za implementaciju IPBES-a (UN Međuvladine platforme za biodiverzitet i ekosistemske usluge) u Bosni i Hercegovini. Koordinatori projekta su bili UNEP-WCMC, UNDP i UNESCO, s ciljem uspostavljanja validne i kontinuirane naučno-tehničke podrške procesu donošenja odluka za održivi razvoj i očuvanje prirodnih resursa.
Konačan rezultat projekta predstavlja monografija koju je kreirao tim od 105 eksperata iz cijele Bosne i Hercegovine, koji su analizirali društveno značajne naučne informacije i tradicionalno znanje o prirodi i resursima. Pored monografije, predstavljen je i Sažetak za donosioce odluka, koji na sažet i koncizan način prikazuje stanje prirode i poboljšava donošenje odluka o upravljanju resursima.
Daljnji plan je, kako Macanović kaže, Sažetak putem Federalnog ministarstva okoliša i turizma, uputiti na usvajanje Vijeću ministara BiH i omogućiti dostupnim drugim relevantnim institucijama.
Poplavljena područja predstavljaju ozbiljan izazov za lokalne zajednice, s brojnim posljedicama koje se očituju u materijalnoj šteti, gubitku poljoprivrednih površina i ugrožavanju stambenih objekata.
Obnova ovakvih područja često je dugotrajan i složen proces koji zahtijeva značajna ulaganja i planiranje. Strah građana od ponovnih poplava dodatno otežava situaciju, uzrokujući stres i nesigurnost.
Macanović kaže, da bi se ublažili ovi problemi, potrebna su sveobuhvatna rješenja koja uključuju bolju infrastrukturu, efikasnije upravljanje vodnim resursima i aktivnu edukaciju zajednica o prevenciji i odgovorima na prirodne katastrofe.
"Za buduće generacije, neophodno je smanjiti pritiske na prirodu, očuvati resurse i koordinirano donositi odluke o njihovoj upotrebi u saradnji s lokalnom zajednicom. Jačanje kapaciteta i saradnje svih nivoa vlasti, zajedno s naučnom zajednicom, predstavlja jedini i najsigurniji put ka ublažavanju antropogenih aktivnosti i svih oblika pritisaka na prirodu", zaključio je.
