Dr. Aida Hanić, naučna saradnica Instituta ekonomskih nauka u Beogradu, objašnjava za Bloomberg Adriju kako se islamsko bankarstvo razlikuje od konvencionalnog zbog principa dijeljenja profita i gubitka umjesto kamata. Ovaj pristup ne samo da zadovoljava šerijatske standarde, već i promoviše održivi razvoj i društvenu pravednost, čineći ga privlačnim ne samo muslimanskim zajednicama, već i globalnim investitorima koji cijene etičke osnove poslovanja.
Islamsko bankarstvo je dio šireg koncepta poznatog kao islamski finansijski sistem. Globalna vrijednost svih islamskih finansija u 2022. godini iznosila je oko 4,5 milijardi USD. Ovo bankarstvo čini najzastupljeniji i najrazvijeniji dio ovog sistema, sa oko 70 posto ukupne vrijednosti.
Hanić pojašnjava da se islamsko bankarstvo, najjednostavnije rečeno, definiše kao finansijska aktivnost koja se obavlja u skladu s islamskim vjerskim zakonom, odnosno šerijatom. U praksi to znači odsustvo kamate, budući da je ona u islamu zabranjena.
"Međutim, posmatrati islamsko bankarstvo isključivo kao finansijsku aktivnost koja zabranjuje primanje i davanje kamate nije ispravno jer se na taj način zanemaruje cijeli jedan sistem koji se bazira na moralnim i društveno prihvatljivim pravilima, koji za osnovni cilj ima ostvarenje društvenog interesa", kaže Hanić za naš medij.
Razumijevanje koncepta
Islam ne poima novac kao robu, nego kao sredstvo razmjene. U praksi, kako objašnjava Hanić, banka se tako posmatra kao partner, što znači primjenu principa raspodjele profita i gubitka (engl. profit and loss sharing paradigm) naglašavajući da se profit ne može ostvariti bez preuzimanja određenog stepena rizika.
Kako kaže, u Kur’anu se ne spominje termin kamata nego "riba", što većina autora prevodi kao lihvarstvo. S druge strane, Kur’an dozvoljava trgovinu, ali zabranjuje ribu jer dovodi jednu stranu u nepravedan položaj, čime se narušava jedan od bitnih postulata islama - pravednost.
"Kao rezultat ovog principa da je dozvoljena trgovina, predmet kupoprodaje ne može biti roba koja nije u vlasništvu prodavca, što u praksi znači da mora postojati realna osnova za neku finansijsku aktivnost", kaže ona.
Ostaje pitanje koja je tačno onda razlika između ribe i kamate?
Tako se kamata u konvencionalnom bankarstvu posmatra kao neka vrsta "naknade" za korištenje tuđeg novca, unaprijed je određena i vezana je za određeni period i u osnovi ne dovodi do ostvarenja dodatne vrijednosti, već se transferiše s jedne na drugu uključenu stranu u poslovnom procesu.
S druge strane, ako se vratimo na osnovu da islamsko bankarstvo funkcioniše na bazi principa raspodjele profita i gubitka, u islamskom bankarstvu profit zauzima tu centralnu osnovu, ali za razliku od ribe, on nije unaprijed određen (poslovni poduhvat može rezultirati i s gubitkom), profit je nagrada za uposlenost kapitala, ali isključivo u dozvoljene društvene aktivnosti, i mora se uložiti veliki napor i banke i druge strane u poslovnom procesu da bi se on ostvario.
To nas dovodi do sljedećeg principa – zabrana špekulacija ili neizvjesnosti.
Najbolji primjer u praksi desio se tokom 2007. godine, kada su islamske banke pokazale visok stepen rezilijentnosti u prvom talasu krize, jer su špekulativne aktivnosti zabranjene. Dok su konvencionalne banke masovno kupovale izvedene finansijske instrumente koji nisu imali realnu osnovu, kako Hanić objašnjava, islamske banke su sačuvale svoju stabilnost kada je počeo slom konvencionalnih finansijskih institucija upravo zbog ovog principa zabrane špekulacija.
Treći princip jeste zabrana kockanja ili majsar, dok s druge strane novac treba biti "uposlen" u smislu da banka treba investirati u produktivne aktivnosti zbog postojanja koncepta zekata, koji se plaća (2,5 posto) na novac koji "stoji".
Primjena Islamskog bankarstva
Interesantno je da je u velikom broju većinski islamskih zemalja stepen zastupljenosti islamskog bankarstva i dalje malen. Naprimjer, u Indoneziji, koja je najmnogoljudnija islamska zemlja na svijetu, islamsko bankarstvo je zastupljeno sa oko osam posto. Historijski, to se veže za koncept kolonijalizma, budući da islamska ekonomija ponovo dobiva na značaju nakon završetka procesa dekolonizacije od 1950-ih, iako je njen koncept suštinski star preko 1.400 godina.
Hanić ističe da su Iran, Pakistan i Sudan jedine zemlje na svijetu koje su u potpunosti konvertirale svoje finansijske sisteme u islamski.
S druge strane, kao i konvencionalne banke, tako i ove banke moraju pratiti izazove s kojima se svijet suočava. Tu se posebno mogu izdvojiti dva faktora, a to su digitalizacija i klimatske promjene.
Pitanje digitalizacije je najbolje došlo do izražaja u toku pandemije koronavirusa, u smislu da su islamske banke morale ubrzati digitalnu transformaciju. Islamska razvojna banka je početkom pandemije stavila na raspolaganje 2,3 milijarde USD zemljama članicama, koristeći princip 3R (Respond, Restore, Restart), odnosno odgovor, obnova i restart, kako bi ublažila njene posljedice.
"Što se tiče klimatskih promjena, ovdje do izražaja posebno dolazi emisija zelenih islamskih obveznica ili green sukuk, ili kako se u posljednje vrijeme češće koristi širi termin ESG sukuk (Envrionmental, Social, Governence), kojima islamske banke žele podržati one investicije koje su green, naglašavajući svoj doprinos održivom razvoju. U globalu, tržište sukuka poslije islamskog bankarstva bilježi najveću stopu razvoja u ukupnoj strukturi islamskih finansija", pojašnjava ona.
London centar Evrope
Islamsko bankarstvo nije namijenjeno samo muslimanima, već svima koji žele poslovati u skladu s etičkim principima. "O tome govori činjenica da je ono prisutno u više od 60 zemalja u svijetu, dok se na području Evrope, London smatra centrom islamskog bankarstva".
Uvođenje islamskog bankarstva omogućava diverzifikaciju finansijskog sistema, pružajući klijentima veći izbor proizvoda. Da bi se približile klijentima u nemuslimanskim zemljama, neke islamske banke izbjegavaju naglašavanje "Islamic" u svojim imenima. U Turskoj se, naprimjer, islamske banke nazivaju participirajuće, zbog koncepta islamskog bankarstva koje teži društvenom interesu.
"Samim tim i proizvodi koje nude su u skladu s ostvarenjem tog cilja. Jedan od takvih primjera jeste odobrenje Qard Hasan kredita kao kredita bez troškova i naknada s ciljem da se odobre onima koji su slabijeg finansijskog stanja, kako bi postali dio ekonomske aktivnosti u smislu pokretanja sopstvenog biznisa, ili npr. studentima u cilju uspješnog završetka studija", kaže sagovornica.
Depositphoto
Da bi se razumjela ova vrsta bankarstva, potrebno je vratiti se na definiciju šerijata, izvora islamske ekonomije. Šerijat znači "put koji vodi ka izvoru" i isključuje aktivnosti koje su protivne pozitivnim društvenim vrijednostima. U kontekstu ekonomskih trendova koji teže održivom razvoju, šerijatski pristup odgovara ispunjenju ciljeva poput cilja 16 - mir, pravda i jake institucije, što je osnov svakog ekonomskog razvoja.
"Isto tako, u sekularnim zemljama koje imaju regulisano pitanje poslovanja islamskih finansijskih institucija, to može biti razlog za privlačenje onih investitora koji žele poslovati isključivo po principima koji su u skladu sa šerijatom", kaže ona.
Stoga takve zemlje postaju ekonomski atraktivnije, što za sobom povlači čitav set industrija poput halal turizma, čija je vrijednost u 2023. godini premašila 260 milijardi USD.
Više o Islamskom bankarstvu možete saznati OVDJE.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...