Ruralni turizam u Bosni i Hercegovini doživio je značajan napredak u posljednjih deset godina, ali se suočava i s nizom izazova. Primjetan je rast posjeta turista u ovom sektoru, međutim, nedostaju sistemski podaci o broju seoskih domaćinstava koja se bave ovom vrstom turizma, investicijama i doprinosu sektora BDP-u.
Također, postoji potreba za diversifikacijom ponude kako bi se privukli strani turisti, a infrastruktura i podrška lokalnih vlasti mogla bi dalje unaprijediti ovu vrstu turizma. Unatoč izazovima, mnoge porodice i domaćinstva nastavljaju se baviti ruralnim turizmom kao dodatnim izvorom prihoda, vođeni strašću prema ruralnom načinu života i željom da podijele autentično iskustvo s gostima.
Prema podacima Udruženja za razvoj ruralnog turizma BiH - Alterural, u okviru ruralnog turizma bilježi se rast posjeta turista, a i sama pandemija Covida imala je u određenoj mjeri pozitivan uticaj na ovaj sektor.
"Od oko 250 objekata u okviru ruralnog turizma koje nudimo na našoj web stranici, njih 95 posto opstaju i danas, te su taj period pandemije iskoristili da unaprijede svoju ponudu", za Bloomberg Adriju Kaže Sarah Devisme, direktorica Udruženja.
Dodaje da je Covid na ruralni turizam uticao pozitivno s dva aspekta.
Facebook/Alterural
"Domaći turisti su počeli otkrivati vlastitu zemlju i ponudu u okviru ruralnog turizma, posebno u Hercegovini, što je bio fantastičan način da se otvori nacionalno tržište za sektor ruralnog turizma. A drugi pozitivan aspekt je projekt turističkih vaučera koji su realizirale entitetske vlade prošle godine, što je opet pomoglo domaćim turistima da otkriju nova mjesta", kaže Devisme.
Alterural u BiH djeluje 13 godina i u ovom periodu, prema riječima Devisme, primijetili su pozitivnu evoluciju ruralnog turizma.
"Kada smo prije 10 godina pitali ljude da li imaju ruralni turizam, govorili su da nemaju, jer je sve bilo neformalno i uglavnom fokusirano na planine. Danas je ruralni turizam prepoznat kao potencijalni ekonomski sektor za ruralna područja. Možemo primijetiti da postoje neki javni pozivi entitetskih vlada i nevladinih organizacija fokusirani na ovu vrstu turizma te određene investicije", kaže Devisme te dodaje: "Od skepticizma prije deset godina došli smo do stvarnog prepoznavanja potencijala ruralnog turizma".
Međutim, ono što nedostaje za kreiranje adekvatne strategije jeste nedostatak podataka o broju domaćinstava koja se bave ruralnim turizmom, kao i vrijednosti investicija. Devisme ističe da su u posljednjem periodu primjetne investicije ljudi iz dijaspore.
"Nedostaje centralizacija podataka. Također, postoji nedostatak koordinacije između različitih vladinih i nevladinih organizacija. Ali, ono što mogu primijetiti je da već četiri godine ruralni turizam i zeleni turizam postaju jedan od fokusa u predstojećim investicijama u segmentu edukacije, promocije i razvoja", pojašnjava Devisme.
Kada je riječ o dijelovima BiH u kojima je ova vrsta turizma najrazvijenija, tu se prije svega ističe Hercegovina, zatim područja uz rijeke Unu i Taru, u blizini velikih gradova te planina. Najveći broj turista dolazi iz susjednih zemalja te Turske, Češke, Poljske, Njemačke, Italije i zaljevskih zemalja.
Smještaj i hrana
Ono što se nudi u okviru ruralnog turizma jeste prije svega smještaj i hrana koja je glavni izvor prihoda ljudi koji se bave ovom vrstom turizma. Tu su također i neke vanjske aktivnosti kao što su planinarske i biciklističke staze koje se sada razvijaju po cijeloj BiH. Ipak, ovo nije dovoljno te je potrebno raditi na diversifikaciji ponude.
"Ono što strani turisti traže jeste prije svega taj iskustveni turizam. Oni žele da vide kako izgleda život na selima, da učestvuju u branju voća i povrća, da vide kako se pravi sir, džem, pekmez. Strani turisti žele iskusiti život ljudi na selu i dijeliti jednostavne trenutke s porodicama koje se bave ruralnim turizmom", ističe Devisme.
Iako BiH ima odličnu gastronomsku ponudu u okviru ruralnog turizma, Devisme dodaje da bi i u ovom segmentu trebalo raditi na diversifikaciji s obzirom na to da dosta turista koji dođu ili su vegetarijanci ili traže hranu bez glutena i tu ima puno prostora za unapređenje.
Negativan uticaj na razvoj ove vrste turizma imaju same demografske prilike jer su sela većinom demografski stara. Ipak, u pojedinim dijelovima BiH, kao što je na području Nevesinja, postoji veliki interes ruralnih područja za razvoj turizma i to ne samo s ekonomskog aspekta nego i zbog želje stanovnika da pokažu ljepote svojih sela.
Ono što vlasti u BiH mogu uraditi kako bi unaprijedile ruralni turizam jeste stvaranje mogućnosti za investicije te subvencije malim seoskim domaćinstvima koja nemaju kapital za razvoj ponude.
"Vlasti na lokalnom nivou bi trebale raditi na unapređenju infrastruktutre jer je dosta lijepih sela teško dostupno zbog loših puteva. I naravno projekti turističkih vaučera su svakako dobrodošli", kaže Devisme.
Seoskim turizmom u selu Ravne kod Vareša porodica Kapetanović se bavi 15 godina. Ideja za pokretanje Seoskog domaćinstva Šadrvan rodila se iz njihove duboke povezanosti s ruralnim životom i želje da tu strast i ljubav prema seoskom načinu života podijele s drugima.
"U to vrijeme, sve više se pričalo o seoskom turizmu u BiH, te smo odlučili iskoristiti tu priliku. Naš cilj je bio ne samo živjeti na selu, već i ponuditi autentično iskustvo našim gostima, omogućavajući im da dožive čari ruralnog života, kušaju domaću hranu i upoznaju se s tradicionalnim zanatima", za Bloomberg Adriju kaže Mirza Kapetanović.
Ovo domaćinstvo prije svega posjećuju domaći turisti, ali su tokom svih ovih godina imali priliku ugostiti turiste iz čitavog svijeta nudeći im raznovrsnu domaću hranu, pripremljenu s ljubavlju i pažnjom. Gosti mogu uživati u autentičnim domaćim jelima pripremljenim od svježih sastojaka, uz korištenje povrća iz njihovog vrta.
Facebook/Seosko domaćinstvo Šadrvan
"Također, ponosni smo na naše domaće džemove i sokove koji su pripremljeni prema tradicionalnim receptima, čineći svaki obrok još ukusnijim. Naš cilj je pružiti gostima ne samo izvanredan okus seoske kuhinje, već i priliku da se povežu s lokalnom kulturom i naslute duh seoskog života", kaže Kapetanović.
Ističe da se seoski turizam može smatrati dodatnim izvorom prihoda za domaćinstvo.
"Međutim, to nije uvijek isplativ posao za sve seoske zajednice u BiH, posebno za one koje su udaljene od većih gradova. Za seoska domaćinstva bliža većim gradovima, seoski turizam može biti isplativiji i omogućiti im da imaju veće prihode iz ovog posla", naglašava Kapetanović.
Pojašnjava da isplativost bavljenja seoskim turizmom u BiH može varirati o mnogim faktorima, uključujući lokaciju, ponudu, promociju i konkurenciju. Dodaje da je važno kontinuirano raditi na unapređenju usluga, promociji i saradnji s lokalnim i regionalnim turističkim institucijama kako bi se ostvarili što bolji rezultati u ovom poslu.
Facebook/Seosko domaćinstvo Šadrvan
Osnovni problem s kojim se suočavaju jeste udaljenost od većih gradova, što može otežati pristup njihovom seoskom domaćinstvu, posebno za one koji dolaze vozilom.
"Drugi izazov je sezonska priroda seoskog turizma. Naša sezona je obično ograničena na ljetne mjesece, što znači da tokom ostatka godine imamo manje posla i prihoda", kaže Kapetanović.
Kada je riječ o podršci ovoj vrsti turizma, Kapetanović ističe da je posljednjih godina bilo javnih poziva i inicijativa koje pružaju priliku za prijavu projekata u oblasti ruralnog turizma.
"Ovi pozivi omogućavaju domaćinstvima poput našeg da apliciraju sa svojim projektima i idejama za unapređenje seoskog turizma", kaže on.
Međutim, uvijek postoji prostor za poboljšanja.
"Očekujemo da bi seoski turizam mogao biti dodatno podržan kroz veća ulaganja u infrastrukturu, promociju ruralnih destinacija i obuku domaćina kako bi se pružilo još bolje iskustvo gostima. Također smatramo da bi bilo korisno kada bi se razmotrila mogućnost uvođenja posebnog paušalnog poreza ili olakšica za seoska domaćinstva koja se bave turizmom. Ovo bi moglo dodatno stimulirati razvoj seoskog turizma i omogućiti domaćinstvima da lakše planiraju svoje poslovanje", ističe Kapetanović.
Turiste iz Evrope, SAD-a, zemalja zaljeva pa čak i Tajlanda u posljednje dvije godine primila je Zlatna koliba na Prokoškom jezeru, jedna od 30-ak koliba na ovom području koje nude pravi seoski ugođaj. Bračni par Amra i Namir Zuka su nastavili tradiciju Namirovih roditelja, koji su na ovom mjestu ugošćavali planinare nudeći im domaće poljoprivredne i mliječne proizvode, s tim što su oni sada unaprijedili ponudu.
Zlatna koliba na Prokoškom jezeru/ Facebook/Zlatna koliba
"Gostima nudimo smještaj te tradicionalnu bosansku hranu, kao i mogućnost samostalne pripreme hrane ukoliko to žele", za Bloomberg Adriju kaže Amra Zuka.
Kolibu su izgradili vlastitim sredstvima te, kako kažu, do sada nisu imali nikakvu podršku lokalne zajednice.
"Nažalost, trenutno nema nikakve vrste javnih poziva niti podrške od lokalne zajednice s ciljem unapređenja ponude na Prokoškom jezeru. Ono što je glavni problem jeste loša infrastruktura zbog koje veliki broj ljudi odustaje od posjete te je to jedan od segmenata čijim bismo unapređenjem sigurno privukli veći broj gostiju", kaže Zuka.
Facebook/Zlatna koliba
Kao i za porodicu Kapetanović, i za njih ruralni turizam predstavlja dodatni izvor prihoda. Ističe da je isplativo baviti se ovom vrstom turizma, mada sama djelatnost podrazumijeva i velika ulaganja. Ipak, ovaj bračni par unatoč svim problemima neće odustati od bavljenja ruralnim turizmom prije svega zbog same ljubavi prema svom poslu.
"Kad nešto voliš i kada voliš raditi s ljudima i kada nastavljaš jednu tradiciju, te sam boravak u prirodi, dovoljni su razlozi da nastavimo raditi i razvijati našu ponudu", ističe Zuka.
.webp){kind=icon}
