.webp){kind=icon}
Iako kompanije iz obućarske industrije u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu bilježe rast prihoda i izvoza, baziranje na lohn poslove ne može biti osnova za ozbiljniji razvoj. Nekada smo imali zaokružen proizvodni ciklus, od proizvodnje i prerade sirovina do proizvodnje gotovih proizvoda uz relativno dobar obrazovni sistem. Danas je ova industrija uvozno zavisna jer se sav repromaterijal za proizvodnju mora uvoziti jer u BiH ne postoji bazna proizvodnja.
"S obzirom na to da najviše rade lohn poslove - dakle prodaju samo svoj 'živi rad', danas bh. kompanije jednostavno nemaju i ne mogu akumulirati dovoljno vlastitih sredstava za investiranje u razvoj svojih brendova", za Bloomberg Adriju kaže Muris Pozderac, sekretar Asocijacije tekstila, odjeće, kože i obuće u BiH pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH.
Pojašnjava da je proizvodnja obuće veliki izazov koji iziskuje velika ulaganja počevši od razvoja proizvoda, unapređenja tehnologije, modernizacije procesa proizvodnje, do pronalaska tržišta i kvalitetnih kupaca.
Dodaje da u ovoj industriji (za razliku od nekih drugih branši) nemamo nikakvu domaću baznu proizvodnju sirovina i repromaterijala. Kada uz to dodamo i sve ostale probleme koji pritišću domaće privrednike, teško je u skorije vrijeme očekivati značajniji iskorak ka stvaranju vlastitih brendova, a samim time i smanjenje ovolikog udjela lohn poslova u ukupnoj trgovinskoj razmjeni sektora.
Prema podacima Dun&Bradstreet, u BiH djeluje 97 kompanija. Prvih 10 na listi po profitu u prošloj godini je ostvarilo neto profit od 30,3 miliona KM. Ove kompanije su upošljavale 6.507 ljudi.
Od ukupnog broja kompanija više od 90 posto je izvozno orijentisano te sarađuju s najprestižnijim svjetskim brendovima u svijetu obuće i kože kao što su: Addidas, Dalbello Gucci, Hugo Boss, Moon Boot, Mefisto, Nike, Prada, Rossignol i sl.
Nakon značajnijeg pada i izvoza, ali i uvoza repromaterijala za proizvodnju obuće u periodu pandemije, već od prvog tromjesečja 2021. godine počeo se osjećati blagi oporavak, da bi na kraju godine ti rezultati prevazišli predviđanja ekonomskih stručnjaka.
Na kraju 2021. godine izvoz je iznosio 1.525.317.981 KM i veći je za 11,68 posto u odnosu na isti period 2020. godine. Najveći izvoz ostvaren je kod tarifne grupe TG 64 - Obuća, kamašne i slični proizvodi, u iznosu 713.563.471 KM te je veći za 10,82 posto ili za 69,68 miliona KM u odnosu na 2020. Ova grupa čini 47 posto ukupnog izvoza ove cjelokupne industrijske grane. Za šest mjeseci 2022. godine izvoz obuće, kamašni i sličnih proizvoda iznosio je više od 422 mliona KM i povećan je za čak 24,29 posto u odnosu na isti period 2021. godine, kada je on iznosio 340 miliona KM.
Najveći dio ovih proizvoda je izvezen u zemlje EU, gdje su ponovo, nakon otvaranja i ukidanja lockdowna, najznačajnija izvozna tržišta: Italija, Njemačka, Hrvatska, Francuska, Slovenija, Austrija, Slovačka, Srbija, Mađarska i Holandija.
Ovo je zapravo pokazatelj koliko su naše kompanije u trenutnom okruženju konkurentne na inozemnom tržištu.
Pozderac ističe da je zbog ove cjelokupne globalne krize i promjene načina razmišljanja kupaca, prije svega s evropskog tržišta, došlo do promjene u lancima snabdijevanja pa je Balkan bio i logičan, ali i mnogo isplativiji izbor nego njihove dosadašnje daleke proizvodne destinacije. Kako navodi, zabilježena je povećana zainteresovanost i potražnja inozemnih kompanija za poslovanjem u zemljama bližim Zapadnoj Evropi pa tako i u BiH.
''Međutim, iako je sve više zahtjeva i ponuda inozemnih kupaca za nove poslove (što je potvrđeno i posjetom firmama na bh. štandu na međunarodnim sajmovima), daljnje oslanjanje isključivo na dugogodišnje iskustvo i nisku cijenu troškova rada, kao neke od glavnih komparativnih prednosti domaćih kompanija, neće biti dovoljni za privlačenje većih investicija'', kaže Pozderac.
Optimistična prognoza
Iz tog razloga domaće kompanije trebaju biti što fleksibilnije u praćenju i ispunjavanju novih trendova i zahtjeva tržišta, te se uporedo s tim još više fokusirati na modernizaciju, digitalizaciju i poboljšanje svoje postojeće infrastrukture.
Da bi došlo do ozbiljnijeg rasta, potrebno je i ulaganje u obrazovanje i stručnu obuku novog kadra, zadržavanje postojećih stručnih radnika, te modernizacija i harmonizacija obrazovnog sistema, za što je, naravno, pored napora bh. kompanija, neophodna i daleko veća pomoć i podrška institucija.
Ipak, unatoč nepoznanicama o trajanju i posljedicama ukrajinske krize te problema s kojim se suočavaju naše kompanije, Pozderac ima optimistična predviđanja za naredni period.
''Realno je očekivati da će zbog svih ovih globalnih dešavanja i ekonomskih turbulencija, promjene načina razmišljanja kupaca i novih lanaca snabdijevanja, naredne godine biti povećan interes kako za nove investicije tako i za novu poslovnu saradnju inozemnih (a prije svega evropskih) s bh. kompanijama'', zaključuje Pozderac.
