Iako Federacija BiH ima jednu od najnižih stopa poreza na dobit u Evropi, veliki broj kompanija i dalje plaća puni iznos poreza, često ne koristeći olakšice i poticaje koje im zakon potpuno legalno omogućava. Razlog nije nužno nedostatak novca ili kompliciran zakon, nego činjenica da se porezno planiranje u domaćim firmama i dalje najčešće svodi na računovodstvo krajem godine, umjesto da bude dio poslovne strategije od samog početka investicijskog ili ciklusa zapošljavanja.
Od ulaganja u proizvodnu opremu i zapošljavanja novih radnika, preko prenosa poreznih gubitaka, pa sve do korištenja međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, Zakon o porezu na dobit FBiH otvara niz mogućnosti za smanjenje efektivne porezne stope čak i ispod nominalnih 10 posto. Međutim, u praksi veliki dio tih mehanizama ostaje neiskorišten zbog proceduralnih grešaka, straha od porezne kontrole ili nedostatka pravovremenog savjetovanja.
O tome gdje domaće kompanije najčešće griješe, koje olakšice najviše propuštaju i zašto Bosna i Hercegovina (BiH) sve više kasni za regijom u oblasti "zelenih" poreznih poticaja za Bloomberg Adriju govorila je Nermana Karšić, analitičarka u oblasti poreznih sistema, specijalizirana za finansijske istrage poreznog kriminala.
Polazna tačka - svaki rashod koji priznaje zakon
Naglašava da se porez ne plaća na prihod, nego na oporezivu dobit, odnosno na razliku između prihoda i porezno priznatih rashoda. Prva linija odbrane je osigurati da sve što se po zakonu može kvalificirati kao rashod, to i postane.
Troškovi istraživanja i razvoja, stipendije učenicima i studentima na redovnom školovanju (koji nisu povezane osobe), donacije za humanitarne, kulturne, obrazovne, naučne i sportske svrhe do tri posto ukupnog prihoda (profesionalni sport je eksplicitno isključen), sponzorstvo do tri posto ukupnog prihoda, članarine komorama do 0,1 posto ukupnog prihoda, sve su to stavke koje direktno smanjuju osnovicu, a u praksi ih firme često ne iskorištavaju u punom iznosu.
Zakon dozvoljava i ubrzanu amortizaciju po stopama do 50 posto iznad propisanih, ali isključivo za stalna sredstva koja služe sprečavanju zagađivanja zraka, vode i zemljišta, ublažavanju buke, kao i za opremu namijenjenu školovanju i obuci kadrova. Energetska efikasnost kao pojam nije eksplicitno navedena u zakonskom tekstu, ali u kontekstu ESG standarda i sve prisutnijeg pritiska kreditora i poslovnih partnera na nefinansijsko izvještavanje, ekološka oprema postaje sve relevantnija stavka u poreznom planiranju, pojasnila je Karšić.
Investiranje u proizvodnu opremu donosi umanjenje poreza od 30 posto
Jedan od najznačajnijih poreznih poticaja u Federaciji BiH odnosi se na investiranje u proizvodnu opremu. Obvezniku koji iz vlastitih sredstava investira u proizvodnu opremu u vrijednosti većoj od 50 posto dobiti tekućeg poreznog perioda, obračunati porez na dobit umanjuje se za 30 posto u godini investiranja.
Riječ je o kupovini postrojenja i opreme za proizvodnu djelatnost, pri čemu su putnički automobili izričito isključeni iz ovog poticaja.
Nermana Karšić
Karšić pojašnjava da pojam "vlastita sredstva" obuhvata gotovinu s poslovnog računa i prihode od prodaje imovine, ali ne uključuje kredite ni pozajmice.
"Neraspoređena dobit se može koristiti, ali uz jedan proceduralni uslov koji se u praksi često zanemari. Mora biti donesena formalna odluka o zadržavanju dobiti za namjenu investiranja, i to prije same kupovine opreme, a ne naknadno. Porezna uprava tu sekvencu provjerava. Finansijski menadžeri ovo treba da planiraju zajedno s pravnom službom, a ne tek pri predaji porezne prijave", navodi ona.
Posebno upozorava na ograničenja za IT i uslužni sektor.
"Zakon pod proizvodnom opremom podrazumijeva opremu koja se koristi u svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti. Računari, serveri i softverska oprema u principu ne spadaju pod ovu definiciju, osim u slučajevima gdje obveznik može dokazati da su oni direktno sredstvo proizvodnje softvera kao finalnog proizvoda koji se može isporučiti. Radi se o dokazivanju koje zahtijeva konkretnu dokumentaciju i nije automatsko", ističe Karšić.
Dodaje da firme iz IT i konsultantskog sektora, koje računaju na ovaj poticaj, trebaju prethodno konsultovati poreznog savjetnika o primjenjivosti.
Važno je i da zakon ne dozvoljava kombiniranje investicijskih olakšica iz člana 36 u istom poreznom periodu.
"Može se koristiti samo jedan od investicijskih poticaja ili 30-postotna varijanta iz stava 2 ili 50-postotna varijanta iz stava 4. Strategija se bira unaprijed", kaže Karšić.
Velike investicije mogu prepoloviti poreznu obavezu
Za kompanije koje realiziraju velike investicijske cikluse zakon predviđa još snažniji mehanizam. Obveznik koji u periodu od pet uzastopnih godina iz vlastitih sredstava uloži ukupno 20 miliona KM, uz minimalno četiri miliona KM u prvoj godini, ostvaruje pravo na umanjenje porezne obaveze za 50 posto u svakoj godini investiranja.
Za razliku od prethodnog poticaja, ovdje se obuhvataju nekretnine, postrojenja i oprema, odnosno stalna sredstva prema MRS/MSFI standardima, dok su stambene jedinice i putnički automobili isključeni.
Depositphotos
Međutim, Karšić upozorava da ovaj model nosi i ozbiljan rizik ako investitor ne ispuni zadate uslove.
"Ako se uslovi ne ispune u propisanom roku, razlika poreza naplaćuje se retroaktivno sa zateznim kamatama. Upravo zato je pravovremena izrada plana investiranja i praćenje ispunjenosti uslova po godinama ključna porezna upravljačka aktivnost za veće investitore", naglašava ona.
Novo zapošljavanje kao porezna olakšica
Zakon o porezu na dobit predviđa i podsticaj za zapošljavanje novih radnika. Obvezniku koji zaposli novu osobu na najmanje 12 mjeseci s punim radnim vremenom priznaje se porezno priznat rashod u visini dvostrukog iznosa bruto plaće tog radnika.
Uslov je da osoba u prethodnih pet godina nije bila zaposlena kod istog obveznika niti kod povezane osobe.
Efekt ovog instrumenta nije direktno smanjenje porezne obaveze, nego umanjenje porezne osnovice.
"Ako firma isplati novom zaposleniku bruto platu od 24.000 KM godišnje, može odbiti 48.000 KM od porezne osnovice. Pri stopi od 10 posto, ušteda će iznositi 2.400 KM po zaposleniku godišnje", pojašnjava Karšić.
Dodaje da kompanija gubi pravo na ovu olakšicu ako zaposlenik napusti firmu prije isteka 12 mjeseci ili radi s nepunim radnim vremenom.
Porezni gubitak može se prenositi pet godina
Porezni gubitak iskazan u poreznom bilansu može se koristiti za umanjenje porezne osnovice u narednim obračunskim periodima, ali ne duže od pet godina.
Karšić ističe da je to posebno značajno za firme u fazi rasta ili kompanije koje prolaze kroz investicijski ciklus koji kratkoročno generira gubitke. "To je mehanizam koji dugoročno smanjuje ukupni porezni teret", kaže ona.
Ipak, postoji važna teritorijalna ograničenost.
"Gubitak koji je nastao van teritorije FBiH, u Republici Srpskoj, Brčko distriktu ili inozemstvu, ne prenosi se i ne priznaje na nivou FBiH, što je direktno relevantno za grupne strukture koje posluju preko entiteta", upozorava.
Transferne cijene pod posebnim nadzorom
Kada privredna društva posluju unutar grupnih struktura, posebno važnu ulogu imaju transferne cijene. Zakon propisuje da transakcije između povezanih osoba moraju biti usklađene s načelom nepristrane transakcije, odnosno arm’s length principom, u skladu s OECD smjernicama.
Karšić objašnjava da grupe koje posluju u više jurisdikcija mogu rasporediti određene funkcije i troškove između povezanih društava, ali isključivo uz adekvatnu ekonomsku osnovu i tržišnu dokumentaciju.
"Naknada za usluge upravljanja, istraživanje i razvoj, licencne naknade ili raspodjelu rizika mora biti dokumentirana i mora odgovarati tržišnom principu. Tada se radi o legitimnoj rashodnoj stavci koja smanjuje dobit u BiH", kaže ona.
Dodaje i da se pojam "compliance" u domaćoj stručnoj praksi sve češće koristi u izvorniku, iako je pravilniji termin "porezna usklađenost".
Za razliku od Republike Srpske, gdje postoji prag od 500.000 KM godišnje za obaveznu dokumentaciju transakcija s povezanim osobama, u FBiH ne postoji fiksni prag.
"To praktično znači da svaka transakcija s povezanom osobom treba biti potkrijepljena dokumentacijom koja dokazuje arm’s length standard", navodi Karšić.
Upozorava i da transferne cijene koje nisu usklađene s tržišnim principom mogu dovesti do korekcije porezne osnovice i potencijalnih kaznenih posljedica.
Međunarodni ugovori mogu dodatno smanjiti porez
Bosna i Hercegovina ima zaključene bilateralne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s velikim brojem država, a ti ugovori imaju veću pravnu snagu od domaćeg zakonodavstva.
Prema važećem zakonu, stopa poreza po odbitku na dividende iznosi pet posto, dok su kamate i autorske naknade oporezovane po stopi od 10 posto. Međutim, međunarodni ugovori često predviđaju niže ili čak nulte stope.
"Privredna društva koja redovno isplaćuju naknade inozemnim povezanim osobama trebaju sistematski provjeravati postoji li primjenjiv ugovor i koja je ugovorena stopa. Propuštanjem ove provjere plaćaju više nego što Zakon traži", ističe Karšić.
Naglašava i važnost procedure. Prema njenim riječima ovjerena potvrda o rezidentnosti primaoca prihoda, koju izdaje nadležni organ države primaoca i koja nije starija od godinu dana, mora biti dostavljena isplatiocu prije isplate, a ne naknadno.
Efektivna stopa ispod 10 posto nije teorija
Karšić navodi da kombinacijom investicijskih poticaja, dvostrukog rashoda za novo zapošljavanje, prenosa poreznog gubitka i povoljnih stopa iz međunarodnih ugovora efektivna stopa poreza na dobit može biti znatno niža od nominalnih 10 posto.
Kao primjer navodi proizvodno društvo koje je ostvarilo dobit prije oporezivanja od dva miliona KM, investiralo 1,2 miliona KM u novu proizvodnu liniju i zaposlilo tri nova radnika.
Osnovna porezna obaveza u tom slučaju iznosi 200.000 KM. Korištenjem umanjenja od 30 posto iz člana 36 kompanija ostvaruje uštedu od 60.000 KM, dok dodatno umanjenje osnovice po osnovu novih zaposlenika donosi još 9.000 KM uštede.
Ilustracija (Depositphotos)
"Konačna porezna obaveza iznosi 131.000 KM, što predstavlja efektivnu poreznu stopu od 6,55 posto", navodi Karšić.
Dodaje da razlika između kompanija koje koriste ove mehanizme i onih koje ih ne koriste nije u veličini ili resursima, nego u planiranju.
"Porezna strategija nije tema samo za računovođu krajem decembra. Ona je integralni dio poslovnog planiranja i zahtijeva razumijevanje Zakona i pravovremeno planiranje", ističe ona.
Iako zakon omogućava niz legalnih mehanizama za smanjenje porezne obaveze, veliki broj kompanija ih i dalje ne koristi u punom obimu.
"Sva tri faktora djeluju zajedno, ali strah od porezne kontrole je najznačajniji. Kompanijama je jednostavnije platiti puni iznos poreza nego ulaziti u dokazivanje usklađenosti, i taj strah često nadjačava finansijsku računicu", kaže Karšić.
Kao drugi problem navodi administrativnu kompleksnost, posebno kod velikih investicija gdje neispunjavanje propisanih pragova može dovesti do retroaktivne naplate poreza i zateznih kamata.
Treći faktor je nedostatak internih kapaciteta.
"U firmama bez specijaliziranog poreznog savjetnika ili internog finansijskog kontrolora, porezno planiranje se svodi na godišnju prijavu umjesto na proces koji traje tokom cijele poslovne godine", navodi ona.
ESG i CBAM mijenjaju pravila igre
Karšić upozorava da će porezni poticaji sve više biti povezani s ESG standardima i evropskim regulativama.
"EU CBAM je u punoj primjeni od 1. januara 2026., i domaći izvoznici čelika, aluminija, cementa, đubriva i električne energije već osjećaju posljedice", kaže ona.
Prema procjenama Udruženja poslodavaca FBiH, potencijalni gubitak izvoza mogao bi dosegnuti 300 miliona eura godišnje.
Istovremeno, zemlje regije već prilagođavaju zakonodavstvo. Srbija je usvojila zakon o porezu na emisije gasova s efektom staklene bašte, čime njeni izvoznici dobijaju umanjenje CBAM obaveze, dok kompanije iz BiH plaćaju puni iznos.
"U važećem Zakonu o porezu na dobit FBiH ne postoje eksplicitni poticaji za zelene investicije, osim mogućnosti ubrzane amortizacije za opremu koja sprječava zagađenje zraka, vode i tla", ističe Karšić te dodaje da pitanje više nije hoće li se okvir promijeniti, nego koliko će kašnjenje koštati konkurentnost domaće industrije.
.webp){kind=icon}
