.webp){kind=icon}
U Hrvatskoj se pod stranim vlasništvom nalazi 11 tisuća poduzeća, a u njima je zaposleno više od 250 tisuća ljudi. Najviše ih radi za njemačke i austrijske vlasnike, a najbolje plaćaju Japanci, Kanađani i Izraelci. Sukus je to brojki iz redovnog godišnjeg pregleda domaćih poduzeća pod inozemnom kontrolom koji objavljuje Državni zavod za statistiku (DZS), a čija je najnovija inačica objavljena prije nekoliko dana.
Nažalost, spomenuti podaci odnose se na 2021. godinu, tako da u njihovu tumačenju to treba uzeti u obzir. Uz to, s vremena na vrijeme mijenja se i njihov obuhvat, pa ti najsvježiji podaci za 2021. nisu izravno usporedivi s podacima za 2020. godinu. No kako se radi o jedinom objavljenom skupu informacija te vrste i kako u tim brojkama rijetko dolazi do bitnih oscilacija, vodit ćemo se njima prilikom promatranja kakvu ulogu strani vlasnici imaju u hrvatskom gospodarstvu.
Podaci Hrvatske narodne banke pokazuju da je u proteklih 30-ak godina, uključujući i prvi kvartal ove godine, u Hrvatsku u raznim oblicima stiglo ukupno 43,5 milijardi eura stranih ulaganja. Za najviše iznose, više od četiri milijarde eura, zaslužni su Nizozemska, Njemačka, Austrija, Italija i Luksemburg.
To odmah pokazuje i probleme kod obuhvata takvog tipa podataka, posebno kad se pokušava utvrditi odakle potječe kapital koji se investira u Hrvatsku i tko su njegovi stvarni vlasnici. Brojke statističkog zavoda pokazuju da ni Luksemburg niti Nizozemska nisu među prvih deset država po brojnosti vlasnika stranih kompanija u Hrvatskoj. Pravni režimi tih dviju država su međunarodno poznati kao oportuni za registriranje tvrtki preko kojih se posluje u drugim državama.
Državni statističari koriste pojam "krajnje kontrolirajuće institucionalne jedinice", što bi trebalo značiti da u hijerarhiji vlasništva nema nikog na višoj razini. Za razdoblje od 2008. do 2015. koristili su zamjenski kriterij sjedišta prvog inozemnog većinskog vlasnika. Nakon toga su se za detekciju konačnih vlasnika počeli koristiti Europskim registrom grupa poduzeća, ali ni taj registar nije sveobuhvatan.
U DZS-u su nam odgovorili da su za najnovije podatke proširili obuhvat i na neke kategorije gospodarstva koja nisu bila uključena u podatke za 2020. godinu. Uz klasično tzv. "nefinancijsko gospodarstvo", podacima za 2021. su sada obuhvaćene i financijske djelatnosti – banke, osiguranja i sl., ali i poduzeća iz sektora obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te umjetnosti, zabave i rekreacije.
Podacima za 2020. bilo je obuhvaćeno sveukupno 180,5 tisuća poduzeća, od čega je 6700, odnosno njih 3,7 posto bilo pod stranim vlasništvom. Novim podacima obuhvat se širi na 217,6 tisuća poduzeća, od čega inozemne vlasnike ima njih 11 tisuća, odnosno 5,1 posto. Po starim podacima, strane vlasnike su imale hrvatske kompanije koje zapošljavaju 185 tisuća ljudi. S novim podacima ta brojka raste na blizu 255 tisuća.
Brojke su porasle i zato što su u ukupan broj poduzeća uključeni i "obrtnici koji podliježu paušalnom oporezivanju dohotka", dodali su u DZS-u za Bloomberg Adriju. A u detekciji stranog vlasništva je "za 2021. godinu korišten i Sudski registar kao izvor podataka o vlasništvu, čime je detektiran dodatni broj poduzeća kojima je vlasnik strana fizička osoba", pojašnjavaju.
Brojke većinom potvrđuju i ono što je općepoznato. Najveći broj stranih vlasnika dolazi iz zemalja koje su nam i najveći trgovinski partneri: Slovenije, Njemačke, Austrije, Italije, Bosne i Hercegovine te Srbije. Nakon njih slijede Švicarska, ali i čak 407 poduzeća s ruskim vlasnicima, iako tu brojku treba uzeti s dozom opreza u procjeni aktualne situacije jer se podaci odnose na razdoblje prije ruske invazije na Ukrajinu i zbog toga uvedenih sankcija. Nakon njih slijede još Velika Britanija te Sjedinjene Američke Države, čime se zaokružuje popis deset država odakle dolazi najviše stranih vlasnika domaćih poduzeća.
Pogled na ostale brojke iz izvješća pokazuje i da postoje određene razlike u drugim parametrima. Slovenci, koji među strancima kontroliraju najveći broj hrvatskih poduzeća, njih 1551, zapošljavali su nešto više od 15 tisuća ljudi. Istovremeno, više je zaposlenih bilo u kompanijama s njemačkim, austrijskim, nizozemskim i talijanskim vlasništvom. Očito je da u odnosu na Slovence oni kontroliraju veće kompanije jer su vlasnici iz tih zemalja zapošljavali po više od 20 tisuća radnika, a njemački i gotovo 40 tisuća.
DZS navodi i kumulativne podatke o troškovima za primanja zaposlenika u poduzećima pod stranim vlasništvom, što nije idealna mjera, ali uz podatke o broju zaposlenih može poslužiti kao ogledna informacija za visine plaća koje vlasnici iz pojedinih država isplaćuju. Na samom vrhu, kao i godinu prije, nalaze se japanski, kanadski i izraelski vlasnici.
U kompanijama pod japanskim vlasništvom trošak za primanja zaposlenika podijeljen s njihovim brojem dao je brojku od 35 tisuća eura godišnje, odnosno mjesečnu plaću od gotovo 2.920 eura. U poduzećima s kanadskim vlasništvom mjesečni dohodak bio bi 2.880 eura, a u izraelskim tek pet eura niži.
U toj se usporedbi važno sjetiti i da brojke mogu biti iskrivljene ako vlasnici iz neke države kontroliraju neku veću kompaniju u kojoj su zbog sektora u kojem posluje i inače više plaće, poput izraelskih vlasnika Plive koja posluje u tradicionalno odlično plaćenom farmaceutskom sektoru. Jednako tako, brojke mogu biti iskrivljene ako se radi o relativno malom broju zaposlenih. Tako se na četvrtom mjestu po visini plaća nalaze zaposleni u hrvatskim poduzećima u portugalskom vlasništvu, koji zarađuju oko 2.800 eura mjesečno, ali je tih radnika samo 22.
Među kompanijama s vlasnicima iz zemalja koji ukupno zapošljavaju više od deset tisuća ljudi, najbolje su plaćeni radnici kompanija čiji vlasnici dolaze iz SAD-a. Zaposlene u kompanijama s američkim vlasništvom očekuje plaća od oko 2.210 eura. Nakon njih slijede vlasnici Britanci pa Mađari, iako iz podataka DZS-a nije jasno obuhvaćaju li oni i zaposlene u Ini, velikoj kompaniji iz bogatog naftnog sektora koja je formalno u manjinskom mađarskom vlasništvu, ali gdje MOL ima upravljačku kontrolu. Podaci DZS-a pokazuju i da njemački vlasnici bolje plaćaju od Talijana koji bolje plaćaju od Austrijanaca.
Od onih interesantnijih zemalja, ali s manjim brojkama vrijedi izdvojiti Kinu. Tamošnji vlasnici kontroliraju 39 hrvatskih kompanija u kojima je zaposleno 800-tinjak ljudi, a plaće im se kreću oko 1.840 eura.
Uvijek su interesantne i porezne oaze koje se nerijetko koriste kako bi se zamaglilo pravo vlasništvo. Među njima se nalaze lokacije poput Britanskih i Američkih Djevičanskih Otoka, Barbadosa, Bahama, Gibraltara, Lihtenštajna, Singapura i Hong Konga. Vlasnici iz poreznih oaza kontroliraju 224 domaće kompanije s ukupno 7,8 tisuća zaposlenih.
Lanjska objava o broju poduzeća u inozemnom vlasništvu i pogled na povijesne brojke pokazali su da je od 2008. godine broj kompanija sa stranim vlasnicima i broj zaposlenih u njima više nego udvostručen. Širenje obuhvata u najnovijem pregledu ne demantira taj trend, a činjenica da od 1,21 milijun zaposlenih u Hrvatskoj obuhvaćenih ovom statistikom njih više od 20 posto radi za inozemne vlasnike, bitno je saznanje, posebno kad se vodi računa o pregovaračkim snagama u gospodarsko-političko-društvenim odnosima.
