Mada bi se i u 2023. godini, sad već solidno u 21. stoljeću, moglo reći da pojedinci iz hrvatske političke i društvene elite djeluju kao da im paljenje računala i dalje podrazumijeva benzin i šibice, pioniri digitalnih tehnologija morali bi priznati da je informatička pismenost u Hrvatskoj ipak u posljednja dva desetljeća napredovala. U državnim se institucijama više ne čude kad tražite adresu elektroničke pošte, priopćenja novinarima više se ne šalju faksom, a brojni skandali otkriveni proteklih godina pokazuju da su čak i menadžeri državnih kompanija i njihovi politički pokrovitelji - tradicionalno imuni na bilo kakav napredak - vjerno prigrlili aplikacije za komunikacije na svojim pametnim mobitelima i bez suzdržavanja na njima ostavljaju dokaze o muljažama.
Sve to pokazuje da po usvajanju informatičkih tehnologija više nismo na razini Baščanske ploče, ali nam umjetna inteligencija, koliko god bila poželjna u posljednje vrijeme, i dalje izmiče. Da Hrvatska napreduje u digitalizaciji pokazuju i ovih dana objavljeni podaci krovne statističke institucije Europske unije.
U svojem redovnom godišnjem pregledu digitalizacije Europske unije, Eurostat je na jednom mjestu okupio brojne pokazatelje za pojedine države članice i međusobno ih usporedio. Dio podataka se odnosi na 2021., a dio na 2022. godinu no kako u implementaciji informatičke tehnologije obično nema prenaglih skokova, skup ovih pokazatelja dobro pokazuje situaciju u pojedinim državama te kako one stoje u usporedbi s drugima i prosjekom.
Za početak bi mogla prilično iznenaditi informacija da samo 54 posto stanovnika EU-a ima osnovne ili nešto naprednije digitalne vještine. Mada se 90 posto građana služi internetom, napominju u Eurostatu, za tek nešto više od polovice se može reći da imaju osnovne digitalne vještine.
Slika među pojedinim članicama je, na prvu, očekivana jer građana s osnovnim digitalnim vještinama, od 70 posto i više, imaju bogate sjeverne države Irska, Finska i Nizozemska. Istovremeno, na drugom kraju skale se nalaze najsiromašnije članice s istoka EU, Rumunjska i Bugarska, gdje manje od trećine stanovnika vlada osnovnim digitalnim vještinama. Hrvatska tu iznenađujuće dobro stoji jer kod nas, pokazuju podaci Eurostata, 63 posto građana ima osnovne digitalne vještine, što je solidno iznad prosjeka EU, ali i više od Njemačke s 49 posto, Italije s 46 posto, Slovenije s 50, Francuske s 62, pa čak i Estonije - jedne od država gdje je digitalizacija države otišla najdalje - s 56 posto.
Tu početnu sliku ponešto zamućuju već i podaci o implementaciji informatike u biznisu. Primjerice, jedan od indeksa kojeg temeljem nekoliko pokazatelja izračunava Eurostat, pokazuje da u Europskoj uniji 70 posto svih poduzeća - malih, srednjih i velikih - doseže osnovnu razinu tzv. digitalnog intenziteta. Najvišu razinu imaju tvrtke u Finskoj, Danskoj i Švedskoj gdje osnovnu razinu doseže gotovo 90 posto trgovačkih društava, dok najgore stoje Grčka i Bugarska gdje je taj udio, redom, 42 i 48 posto.
Hrvatska se po tom pokazatelju nalazi u donjem domu, na 22. mjestu, između Slovačke i Rumunjske. Osnovnu razinu digitalnog intenziteta kod nas ima 59 posto poduzeća, pokazuju Eurostatovi podaci.
Usluge u oblaku
Nešto smo bliže prosjeku Unije kad se radi o udjelu kompanija koje koriste usluge u tzv. oblaku. Na razini cijele EU te je usluge koristilo 41 posto tvrtki, a u Hrvatskoj ih je bilo 39 posto što je istovremeno i koji postotak manje nego u Njemačkoj ili Austriji, ali opet više nego u Španjolskoj ili Francuskoj. Na vrhu liste po tom pokazatelju nalaze se švedske i finske tvrtke kojih čak tri četvrtine koriste tehnologiju u oblaku, dok je takvih u Rumunjskoj i Bugarskoj manje od 15 posto.
Otprilike slična je situacija i s korištenjem umjetne inteligencije (UI). Mada se podaci Eurostata odnose na 2021. godinu i bili su prikupljeni prije erupcije ChatGPT-a i srodnih UI alata, dovoljno dobro prikazuju relativne odnose. U prosjeku je tada UI tehnologiju u EU koristilo osam posto tvrtki.
Daleko na vrhu je bila Danska gdje je čak 24 posto kompanija na neki način koristilo umjetnu inteligenciju, a na drugom mjestu se našao Portugal s udjelom od 17 posto. Hrvatska je bila nešto malo bolja od prosjeka Unije s udjelom od gotovo devet posto i po tome smo se našli između Austrije i, pomalo iznenađujuće, Irske za koju bi se, s obzirom na to da su tamo smještena brojna europska sjedišta globalnih informatičkih divova, na prvu očekivao udio i viši od osam posto.
Podaci Eurostata pokazuju i da otprilike 59 posto tvrtki u EU koristi društvene mreže. U Hrvatskoj je takvih 54 posto, dakle nešto niže od prosjeka kojeg prema gore najviše vuku Finska i Švedska gdje se četiri petine svih tvrtki koristi društvenim mrežama.
Finske, švedske, a i danske kompanije prednjače i u održavanju virtualnih sastanaka. U tim državama oko četiri petine tvrtki daje mogućnost svojim zaposlenicima da se, ukoliko im sastančenje dosadi, jednostavno iz sastanka isključe isključivanjem računala ili mobitela. Na razini Europske unije taj udio je oko 50 posto, dok u Hrvatskoj virtualne sastanke održava 40 posto kompanija.
Irska na vrhu
Trgovina preko interneta je lani bila zaslužna za oko 18 posto ukupnog prometa kojeg su ostvarile sve kompanije u EU. Taj udio je za četiri postotka viši nego 2012. godine i s obzirom na prisutnost e-trgovina u svakodnevnom životu moglo bi se učiniti da brojka usprkos svemu prilično mala. No u promet svih europskih kompanija ulazi i veletrgovina koja se obično ne sklapa preko interneta.
Među svim kompanijama u EU njih 23 posto je lani nudilo mogućnost prodaje proizvoda ili usluga preko interneta. Na samom vrhu po tom udjelu se među članicama našla Irska gdje je čak 43 posto kompanija imalo ponudu spremnu za prodaju preko interneta. Hrvatska je po tom pokazatelju stajala sasvim solidno. S udjelom od 30 posto, u društvu Nizozemske i Belgije, bila je bolja od prosjeka EU.
Šoping na internetu jedan je načina korištenja koji je proteklih desetljeća najviše gurao razvoj i korištenje moderne digitalne tehnologije. Nove Eurostatove brojke to i potvrđuju. Primjerice, nema članice Unije gdje među mladima od 16 do 24 godine koji su u prethodnih godinu dana koristili internet udio onih koji su nešto kupovali pada ispod 50 posto. Drugim riječima, u svakoj članici među mladima koji su koristili internet, barem polovica ga je koristila za šoping. U Irskoj taj udio raste na čak 100 posto, u Hrvatskoj je 86 posto, dok je na razini cijele EU prosjek 81 posto.
Očekivano, s rastom životne dobi udio onih koji internet koriste za kupnju pada, i po tom pokazatelju Hrvatska s razine iznad prosjeka pada debelo ispod prosjeka. Dok je u cijeloj Uniji tek nešto malo više od polovice stanovnika starih između 65 i 74 godine kupovalo nešto online, u Hrvatskoj je takvih tek 24 posto i po tome smo bolji jedino od Rumunjske, Bugarske i Cipra.
Kozmetika i odjeća
Eurostat je objavio i nešto detaljnije podatke o tome što se najviše i najmanje kupuje preko interneta. Svi se ti podaci odnose na osobe koje su u prethodna tri mjeseca nešto kupile na mreži svih računalnih mreža. Pa tako, primjerice, Bugarska prednjači po kupovini odjeće. Među ljudima koji su u prethodna tri mjeseca kupili nešto preko interneta čak četiri petine bugarskih građana je kupilo nekakav komad odjeće ili obuće. Za Hrvatsku taj udio pada na 70 posto, dok su najmanje za kupovinu odjeće preko interneta zainteresirani Estonci, njih samo 55 posto.
Uz Poljsku, Hrvatska se nalazi na samom dnu kad se gleda naručivanje hrane preko interneta. Samo 19 posto naših građana naručuje hranu preko interneta, dok ih je u Poljskoj 18 posto. Prosjek EU je 30 posto, dok hranu najviše naručuju na Cipru i Malti. Te dvije otočne države su jedine gdje više od dvije trećine građana čeka da im hranu dostave kući.
Podaci EU pokazuju i da kozmetiku preko interneta kupuje oko 28 posto hrvatskih građana, što je vrlo blizu prosjeka EU, dok smo u kupnji audio i video sadržaja prilično ispod prosjeka koji u EU iznosi 31 posto, a kod nas je gotovo upola niži. Na samom vrhu je Nizozemska gdje audio i video sadržaje preko interneta kupuje dvije trećine građana.
Blizu prosjeka EU se nalazimo i kad se radi o unajmljivanju smještaja. Dok je u EU taj prosjek 30 posto, kod nas je 26 posto građana preko interneta tražilo gdje će odsjesti. Obrnuto je pak kod angažiranja usluge prijevoza: prosjek EU je 28 posto, a u Hrvatskoj je oko 34 posto građana organiziralo prijevoz korištenjem digitalnih tehnologija.
Po jednom od najvažnijih pitanja današnjice, otpada i reciklaže stare elektronike, naši su rezultati mješoviti. Samo četiri posto hrvatskih građana reciklira svoje staro stolno računalo. Najbolji su tu Šveđani gdje ih to radi 29 posto, dok je prosjek Unije 13 posto. Kad je u pitanju reciklaža mobitela tu smo s 10 posto na razini prosjeka EU, dok smo po recikliranju prenosivih računala čak i bolji od prosjeka. Dok na razini cijele Unije desetak posto građana reciklira svoje stare laptope, u Hrvatskoj ih to čini 15 posto i po tom se pokazatelju nalazimo na petom mjestu u EU, iza Švedske, Finske, Danske i Grčke.
Najnovije priopćenje Eurostata tako pokazuje da digitalizacija u Hrvatskoj ponešto kaska za drugim državama, ali ipak uspijeva ne zaostati previše. Mada pojedini pokazatelji sugeriraju da smo ponegdje i bolji od prosjeka bilo bi lijepo kad bismo konačno možda u barem nekom segmentu razvoja mogli biti i predvodnici. No to je vjerojatno stvar virutalne stvarnosti.