Ukupna spoljnotrgovinska razmjena Srbije sa svijetom u prvih pet mjeseci ove godine iznosila je 27,5 milijardi evra, što je gotovo identičan obim razmjene kao i u istom periodu prethodne godine (rast oko 1,2 odsto). Ujedno, ovo je najveći obim razmjene u ovom vremenskom periodu, što je velikim dijelom rezultat snažnog rasta cijena na svjetskom tržištu u posljednje dvije godine.
Bitna činjenica je da je spoljnotrgovinski deficit znatno smanjen za 37 odsto u poređenju s periodom januar - maj 2022. godine i iznosi 3,4 milijarde evra. U prvih pet mjeseci 2023. godine na međugodišnjem nivou, izvoz je povećan za oko 10 odsto, dok je uvoz smanjen za oko pet odsto.
Može se zaključiti da spoljnotrgovinska razmjena Srbije nastavlja snažan trend rasta i tokom kriznih vremena, što je jedna od osnovnih karakteristika izvozno orijentisanog modela rasta naše privrede, ocjenjuje Nikola Ranković, analitičar Privredne komore Srbije.
Prema njegovim riječima, manjem ukupnom uvozu u 2023. godini najviše su doprinijeli manji uvoz električne energije, prirodnog gasa, kao i nafte i naftnih ulja, ali ne treba zaboraviti ni manje nabavke sirovina i repromaterijala u koje spadaju đubriva, rude, ali i hartija i karton.
"Republički deficit je znatno smanjen i zahvaljujući većem izvozu električne energije, ali i proizvoda elektroindustrije. Manjem deficitu u odnosu na prethodnu godinu svakako je doprinijelo i globalno smirivanje rasta cijena, koji je za razliku od 2022. godine sada značajno stabilizovan (usporavanje inflacije)", kaže Ranković.
Slobodna trgovina podstiče
Spoljnotrgovinska robna razmjena bila je najveća sa zemljama s kojima Srbija ima potpisane sporazume o slobodnoj trgovini. Glavni spoljnotrgovinski partner pojedinačno i u uvozu i u izvozu bila je Njemačka, i izvoz je bio 1,8 milijardi evra, dok je uvoz bio 1,9 milijardi evra. U izvozu je na drugom mjestu bila Bosna i Hercegovina, zatim Italija, Mađarska i Rumunija, dok su u uvozu glavni partner poslije Njemačke bile Kina, Italija, Rusija i Turska.
Naš drugi po važnosti partner jesu zemlje CEFTA, s kojima je ostvaren suficit od milijardu evra. Izvoz je bio 1,8 milijardi evra, a uvoz 717,6 miliona evra. Posmatrano pojedinačno po zemljama, najveći suficit u razmjeni ostvaren je sa zemljama iz okruženja: Crnom Gorom (izvoze se električna energija i lijekovi za maloprodaju, a uvoze se najviše električna energija i sušeno meso), Bosnom i Hercegovinom (izvoze se najviše električna energija i gasna ulja, a uvozi se električna energija i koks i polukoks od kamenog uglja) i Sjevernom Makedonijom (izvoz električne energije i električnih provodnika, a uvozi se najviše električna energija i katalizatori na nosaču).
Depositphotos
Od ostalih zemalja ističe se i suficit s Rumunijom, Slovačkom, Hrvatskom, Švedskom, Velikom Britanijom, Češkom, Bugarskom, Mađarskom i Moldavijom.
Najveći deficit javlja se u trgovini s Kinom (zbog uvoza telefona za mrežu stanica i laptopa). Slijedi deficit sa: Turskom, Ruskom Federacijom, Irakom, Italijom, Njemačkom, Belgijom, Austrijom, Holandijom, Indijom, Poljskom, Danskom, Grčkom, Španijom, Republikom Korejom, Slovenijom, Švajcarskom...
Na pitanje zašto je BiH svrgnula Italiju s drugog mjesta najvećih spoljnotrgovinskih partnera, Ranković naglašava da se BiH svake godine nalazi na listi najvažnijih spoljnotrgovinskih partnera Srbije, a posljednjih godina pokretanjem brojnih ekonomskih inicijativa u region kroz olakšavanje carinskih i necarinskih barijera znatno je pojednostavljena i stimulisana intraregionalna trgovina.
"Od 2021. godine spoljnotrgovinska razmjena s Italijom jeste povećana, taj rast jeste sporiji od razmjene s BiH, ali u prvih pet mjeseci 2023. godine ukupna razmjena s Italijom je i dalje veća od razmjene s BiH, i to 1,9 naspram 1,2 milijarde evra. Rastu ukupne razmjene s Italijom doprinosi znatno veći uvoz iz Italije od uvoza iz BiH", kaže Ranković.
S druge strane, razmjena s Mađarskom je od 2019. godine gotovo udvostručena zahvaljujući dobrom ekonomskom i političkom odnosu dviju zemalja, dok ukupna razmjena s Rumunijom sporije raste s obzirom na to da je u određenoj mjeri zavisna od izvoza žitarica u luku Konstanca, a koji prije svega zavisi od uticaja vremenskog faktora na poljoprivrednu proizvodnju.
.webp){kind=icon}
