.webp){kind=icon}
Države širom svijeta suočavaju se s istom dilemom - gdje postaviti minimalni prag za odlazak u penziju. S obzirom na to da stanovništvo živi sve duže, otežavaju se i uslovi koje moramo ispuniti za odlazak u penziju. Ipak, dok u nekim državama zbog toga bjesne protesti, u drugim građani mirno prihvataju promjene - pa čak i ako je prag viši.
Starenje stanovništva je zajednički problem. Očekuje se da će se svjetska populacija starija od 60 godina udvostručiti do 2050. godine, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, dok stope fertiliteta padaju. Tada će jedan od pet stanovnika Zemlje biti stariji od 60 godina, što znači da će veliki dio stanovništva napraviti pritisak na penzioni sistem.
Jedna bitna mjera koja zabrinjava je broj starijih ljudi u poređenju s populacijom koja je radno sposobna. U Evropi i Sjevernoj Americi taj odnos će biti oko 50 na 100 do 2050. godine, prema prognozama UN-a, što je porast sa 30 na 100 u 2019. Drugim riječima, mnogo manji udio stanovništva će plaćati porez. U Srbiji koeficijent starosti također raste i trenutno je na nivou od 33 prema 100.
Srbija je zemlja sve starijih stanovnika. Dok je prosječna starost u svijetu 30,9 godina, u našoj zemlji je prosječan stanovnik 2021. imao 43,5 godina, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku.
Problemi se nižu dalje - životni vijek čovjeka raste sporije nego što države dižu donju granicu godina za ulazak u penziju, pa se smanjuje i broj godina koje ljudi provode u penziji, posebno ako se uvede i kriterij zdravlja. Uz sve to, logično je da će se bogati građani izdvojiti kao grupa s najboljim zdravstvenim statusom.
Broj godina koje ljudi u prosjeku provedu u penziji varira od države do države, ali raspon nije mali. Recimo, u Meksiku je to 12,9 godina, a u Francuskoj više - 23,3 godine, pokazuju podaci koje je prikupio Bloomberg. U Srbiji je situacija još nepovoljnija. S obzirom na to da je prag za penzionisanje muškaraca u Srbiji 65 godina, a da je njihov prosječan životni vijek trajao oko 70 godina u (pandemijskoj) 2021, što su posljednji dostupni podaci, njima ostaje samo pet godina penzije.
Za žene je situacija nešto bolja, s obzirom na to da žene prosječno žive duže i penzionišu se (zasad) ranije. Dok muškarci u Srbiji mogu ostvariti pravo na starosnu penziju sa 65 godina života i najmanje 15 godina radnog staža osiguranja (ili sa 45 godina staža), za žene je taj prag nešto niži - to pravo dobijaju sa 63 godine i šest mjeseci, dok su ostali kriteriji isti.
Ipak, uslovi za žene će se pooštravati - svake godine ženama se dodaje još dva mjeseca obaveznog radnog staža, do trenutka dok ne stignu muškarce. To će se desiti 2032. godine, kada će uslov za starosnu penziju dostići 65 godina života.
Starosne granice u Evropi
Ako se uvede još jedan kriterij - dobro zdravlje, ljudi u Francuskoj provedu i punoljetstvo u penziji, što je više nego u SAD-u, gdje se to svede na deceniju.
Drugim riječima, kada se ukrste ta tri faktora: očekivana dužina života, očekivana dužina zdravog života i starosni prag za odlazak u penziju, Francuska izbija na prvo mjesto po vremenu koje stanovništvo provede u zdravlju, primajući penziju, pokazuju podaci Bloomberga.
Analiza je jasna: penzioneri u Zapadnoj Evropi uživaju u najdužim penzijama, ako se posmatra period u kojem su ljudi zdravi. Nasuprot tome, Amerika je izuzetak - ona je jedna od zapadnih zemalja gdje su penzije kratke.
Zašto su onda Francuzi ljuti?
Francuski predsjednik Emmanuel Macron predložio je reformu penzionog sistema koja podrazumijeva povećanje donje granice za penzionisanje sa 62 na 64 godine, što bi smanjilo pritisak na javne finansije. S obzirom na to da Francuzi provedu više vremena u penziji nego što je to u drugim evropskim državama, penzioni deficit bi mogao da naraste i do 0,8 odsto godišnje ekonomske proizvodnje u narednoj deceniji, upozorava Savjetodavno vijeće za penzije.
Podizanje minimalne starosne granice na 64 godine i povećanje minimalnog perioda doprinosa za pristup punoj penziji će eliminisati sistemski deficit do 2030. godine, argumentuje vlada svoju odluku.
Zašto se sindikati protive? Radničke organizacije kažu da će prilagođavanje starosnog praga nepravedno pogoditi niskokvalifikovane i siromašnije koji su se zaposlili ranije u toku života.
Sindikati smatraju da postoje bolji načini da se poveća zaposlenost među starijim radnicima i da se sistem rebalansira, što uključuje povećanje poreza, što je neoliberalni predsjednik Macron odbacio.
"Macron nikada nije doveo u pitanje svoju ultraliberalnu politiku u službi najbogatijih, što izaziva sve veće odbijanje stanovništva. Još jednom tvrdi da su potrebne još dvije godine rada da bi se proizvelo još više bogatstva, a mi nikada nismo ovoliko proizvodili i bogati nikada nisu bili ovoliko bogati", navodi se u saopštenju francuskog sindikata CGT.
Oni argumentuju da su promjene nepravedne jer "pogoršavaju nejednakosti koje su već prisutne u sistemu".
So na ranu dodala je Macronova odluka da u postupku donošenja zakona zaobiđe glasanje u parlamentu kada je postalo jasno da mu tamo nedostaje većina da progura odluku. Ipak, Ustavni savjet Francuske na kraju je odobrio plan, a Vlada Francuske za dlaku je preživjela izglasavanje nepovjerenja u Nacionalnoj skupštini. Zakon bi trebalo da stupi na snagu u septembru.
