Družba, najduži naftovod na svijetu, dug 4.000 kilometara, od 1962. godine naftu iz Rusije doprema u Europu. Sastavljen je od dva kraka, sjevernog i južnog. Račva se u Bjelorusiji, tako da sjeverni naftom opskrbljuje Poljsku i Njemačku, a južni, preko Ukrajine, Češku, Slovačku i Mađarsku.
Zbog europskih sankcija Rusiji postoji mogućnost da Srbiji od 5. prosinca bude zabranjen uvoz ruske nafte preko Jadranskog naftovoda, što je jedini način dopremanja te sirovine u zemlju. Srbija je odlučna zadržati pristup ruskoj nafti koja je trenutno najjeftinija na tržištu, zbog čega je srpska vlast prošli tjedan priopćila kako planira izgradnju naftovoda koji će u Mađarskoj biti povezan na Družbu.
Planirane su dvije opcije, od kojih je jedna vrijedna 100 milijuna, a druga 240 milijuna eura. Međutim, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je prošli tjedan govorio isključivo o prvoj opciji, koja podrazumijeva izgradnju naftovoda dugog oko 128 kilometara iz Srbije prema mađarskom mjestu Đeva. Gradnja naftovoda bi, kako kaže, trajala oko dvije godine.
Međutim, stručna je javnost u Srbiji otvorila pitanja koliko je izgradnja tog naftovoda Srbiji zaista potrebna, je li uopće moguća i koliko bi bila održiva.
Životni vijek Družbe pri kraju
Družba je stara točno 60 godina. Energetski stručnjak Aleksandar Kovačević nedavno je ocijenio kako dugoročno povezivanje na Družbu nije održivo jer je taj naftovod na kraju svoga životnog vijeka.
Poljska je sredinom prošlog tjedna priopćila kako je na naftovodu Družba utvrđeno curenje. No dok se u početku zbog nedavnih curenja na Sjevernom toku sumnjalo na sabotažu, istraga je pokazala kako je riječ o nesreći.
Najviši službenik Poljske zadužen za stratešku energetsku infrastrukturu Mateusz Berger otkrio je kako to nije prvi slučaj curenja Družbe, što se može povezati s dotrajalošću infrastrukture. Postavlja se pitanje koliko će Europa u narednim godinama uopće htjeti obnoviti taj naftovod, pogotovo dok se nastoji energetski potpuno odvojiti od Rusije.
Družba prolazi preko ratom zahvaćene Ukrajine
Samo je jedna eksplozija u ratom zahvaćenoj Ukrajini dovoljna za zaustavljanje protoka nafte od Rusije k Europi. Europljani dijele taj strah i po pitanju protoka plina, jer jedina ruta kojom on iz Rusije teče ka Zapadnoj Europi ide preko Ukrajine.
Politolog i znanstvenik Aleksandar Đokić je za Bloomberg Adriju izjavio kako će moguće obustave preko Ukrajine ovisiti o eskalaciji ratnih sukoba, ali da trenutno ni Rusiji, a ni Europi u prilog ne ide obustava protoka nafte i plina.
Uvoz ruske nafte u Srbiju 2021. iznosio 16 posto
Prema podacima srpskog Ministarstva rudarstva i energetike dostavljenima Bloomberg Adriji, iračka je nafta u 2021. godini činila 47 posto, ruska 16 posto, kazahstanska 11 posto, a norveška tri posto ukupnog uvoza. Prošle je godine prerađeno i 23 posto domaće sirove nafte.
Iz Ministarstva navode kako je slična struktura uvoza nastavljena i tijekom 2022. godine, s tim da je tijekom pojedinih mjeseci zbog povoljnije cijene došlo do povećanog uvoza ruske nafte. Trenutno je taj odnos 34 posto ruske nafte, naspram 66 posto nafte iz ostalih izvora.
Politolog Đokić kaže kako Srbija godinama smanjuje udio ruske nafte u ukupnom uvozu, dodajući da je u prethodnih 20 godina vrh uvoza ruske nafte bio 2008. godine. Navodi kako minimum uvoza ruske nafte Srbija dostiže već 2020. godine, s malim porastom u 2021, a da tek ove godine ponovo povećava uvoz jer se ruska nafta prodaje niže od tržišne cijene.
U tom smislu, kako kaže, najava izgradnje kraka naftovoda do Mađarske mogla bi biti manevar za smanjenje pritiska drugih dobavljača nafte na Srbiju.
Uvoz nafte iz Mađarske kršenje sankcija EU
Đokić podsjeća kako se o izgradnji ovog projekta govorilo u siječnju ove godine, prije izbijanja rata u Ukrajini, pa opet u lipnju, kada je EU usvojila šesti paket sankcija, koji je sadržavao odgođeni embargo na rusku naftu.
"Podsjetimo da sankcije EU članicama EU prikačenim na naftovod Družba dozvoljavaju uvoz nafte iz Rusije u određenom prijelaznom periodu, ali ne i njenu preprodaju trećim državama, što podrazumijeva da Srbija ne može uvoziti rusku naftu kroz Mađarsku bez kršenja sankcija EU", ukazao je Đokić.
Pored toga navodi i kako će to rukovodstva Mađarske i Srbije, ako su zaista ozbiljna u realizaciji ovog projekta, definitivno odvesti prema sukobu s Briselom, ali i Washingtonom.
"U trenutku kada se Europa razdvaja od Rusije i prekida odnose međuovisnosti o njoj, povećavanje veza Srbije s Rusijom je očigledno suprotan pravac i nikako ne može proći neopaženo."
Pitanje tko će financirati i graditi ovaj projekt
Teško je zamisliti da će neke zapadne naftne kompanije financirati ovakav pothvat, pa i sudjelovati u njegovoj realizaciji, a Srbija i Mađarska nemaju kapacitete samostalno to obaviti u tehničkom smislu, ukazao je Đokić na još jednu prepreku na putu izgradnji naftovoda do Družbe.
Depostiphoto
Kaže kako ostaju jedino ruske kompanije koje su pod tehnološkim sankcijama i imaju probleme s realizacijom sličnih projekata i u samoj Rusiji, jer ovise o zapadnim tehnologijama.
"Realizacija ovog projekta bi mogla trajati i više od dvije godine, a za to je vrijeme upitno kakva će biti geopolitička situacija u Europi, a i kakvi će biti uvjeti europskih sankcija protiv Rusije. Bez obzira na najave, sam projekt trenutno treba tretirati isključivo kao teorijsku mogućnost, a možda i politički marketing", rekao je Đokić.
Koje su bolje alternative?
Energetski stručnjak Kovačević smatra da je vrlo zanimljivo rješenje Rumunjska, s kojom Srbija graniči i koja je tradicionalni veliki proizvođač nafte i plina. Prema njegovim riječima, vrlo je zanimljiva i crnomorska regija, gdje se pored ruske nafte trguje i naftom iz Kazahstana i Azerbajdžana.
Podsjetimo, ideja o izgradnji Paneuropskog naftovoda postoji od 2002. godine. Sporazum o početku izgradnje naftovoda potpisan je između Hrvatske, Italije, Rumunjske, Srbije i Slovenije 3. travnja 2007. godine na Energetskom forumu održanom u Zagrebu. Međutim, do izgradnje ovog naftovoda nikada nije došlo.
Paneuropski naftovod je planiran od crnomorske luke Constanțe u Rumunjskoj, preko Srbije i Hrvatske do Omišlja na Krku i dalje preko Slovenije do talijanskog Trsta, gdje bi se priključio na cjevovod TransAlpineLine (TAL).
Depostiphoto
Kovačević je ukazao i na činjenicu da je mediteransko tržište jedno od najvećih u proizvodnji nafte te da se nudi i nafta s Bliskog istoka, iz Libije i ona koja stiže Sueskim kanalom, pa se i to, kako navodi, može razmatrati kao alternativa.
Đokić kaže kako je najbolje imati što više uvoznih pravaca nafte i tako manje ovisiti o pojedinačnim dobavljačima, kao i tranzitnim državama.
"Budući da se Europa razdvaja od Rusije, financijski bi joj bilo razumno podržati sve moguće projekte energetske infrastrukture na Balkanu i tako potpomognuti integracijski projekt u regiji. Nije uputno ostavljati balkanske države same u ovoj resursnoj tranziciji od Rusije", zaključio je Đokić.
.webp){kind=icon}
