MMF: Ulazak u EU bi Zapadnom Balkanu mogao podići BDP po stanovniku za više od trećine

Zemlje Zapadnog Balkana i Moldavija mogle bi ponoviti iskustva uspješnih članica iz proširenja EU 2004. godine i u prvoj deceniji članstva povećaju BDP po stanovniku za od 30 do 35 posto, navodi Međunarodni monetarni fond (MMF) u analizi očekivanih ekonomskih efekata pristupanja EU.

MMF, međutim, upozorava da koristi od članstva nisu automatske. Da bi se ostvario takav rast, zemlje kandidati morat će povećati produktivnost, a tome bi, prema procjeni Fonda, trebalo da doprinesu tri međusobno povezana faktora: domaće strukturne reforme usklađene s pravnim tekovinama EU (acquis), integracija u jedinstveno tržište i finansiranje iz fondova EU. Svaki od ta tri faktora mogao bi da doprinese približno trećini ukupnog efekta.

BDP po stanovniku u sadašnjim zemljama kandidatima u prosjeku iznosi tek oko trećine nivoa u starijim članicama EU, odnosno 14 zemalja koje su pristupile Uniji prije 2004. godine. "Velike razlike postoje u kapitalnoj opremljenosti po stanovniku, koja doseže tek četvrtinu nivoa 14 starih članica EU, kao i u zaposlenosti, gdje razlika u stopama zaposlenosti u prosjeku iznosi 20 procentnih poena", navodi MMF.

Te razlike u ekonomskim pokazateljima usko su povezane s razlikama u politikama i institucijama: u oblastima kao što su efikasnost državne uprave, kontrola korupcije i vladavina prava, sadašnje zemlje kandidati ostvaruju rezultate koji su za više od trećine slabiji od zemalja 14 starijih članica EU. Iako su te razlike velike, one su uglavnom u skladu s razlikama zabilježenim u prethodnim talasima proširenja.

Ključ u rastu produktivnosti

Rast produktivnosti ključni je pokretač rasta i približavanja nivoa dohotka zemalja kandidata zemljama članicama EU, pri čemu na njega otpada oko dvije trećine ukupnog povećanja dohotka, dok preostala jedna trećina potiče od akumulacije kapitala zahvaljujući sredstvima EU. Veća produktivnost direktno povećava dohodak kroz veću proizvodnju, ali utječe i na akumulaciju kapitala i kretanja na tržištu rada.

MMF navodi da zemlje kandidati imaju velike razlike u nivou dohotka u odnosu na članice EU, što ukazuje na značajan neiskorišteni potencijal za rast i ekonomsku konvergenciju. Tokom prethodnih 25 godina, približavanje nivoa dohotka unutar EU bilo je brzo, a najveći doprinos tome dale su zemlje koje su Uniji pristupile od 2004. godine.

Nasuprot tome, zemlje Zapadnog Balkana i Moldavija ostvarile su slabije rezultate. "Da su tokom prethodne decenije rasle tempom, prilagođenim njihovom nivou dohotka koji su imale zemlje iz prethodnog talasa proširenja, njihov dohodak bio bi u prosjeku oko 16 posto veći nego što je danas", navodi se u analizi pod nazivom "Premoštavanje granica: Maksimalno iskorištavanje pristupanja EU" (Bridging Borders: Making the Most of EU Accession).

Depositphotos

MMF ističe značaj provođenja reformi i pristupa jedinstvenom tržištu EU za rast ukupne faktorske produktivnosti (TFP) i povećanje prinosa na kapital, što bi doprinijelo većim privatnim investicijama i akumulaciji kapitala. Niži troškovi finansiranja i sredstva EU dodatno bi poduprli ovaj proces kroz ulaganja i razvoj infrastrukture. Veća produktivnost i veća kapitalna opremljenost zatim se odražavaju na rast zarada, zaposlenosti i dohotka.

Veća produktivnost, zajedno s povoljnijim uslovima finansiranja i sredstvima EU, podstiče privatne investicije. Simulacije modela, zasnovane na iskustvima prethodnih pristupanja, pokazuju da je rast očekivanih prinosa zahvaljujući većoj produktivnosti glavni pokretač investicija, dok javna ulaganja u kapital finansirana sredstvima EU dodatno podstiču privatne investicije.

Priliv kapitala i povoljniji uslovi finansiranja dodatno pojačavaju efekte na investicije i dohodak. Istovremeno, veliki priliv kapitala može povećati rizik od pregrijavanja ekonomije, što ukazuje na potrebu za odgovornom monetarnom i makrofinansijskom politikom.

Veće investicije i rast TFP-a povećavaju produktivnost rada, zarade i dohodak, podstiču otvaranje kvalitetnijih radnih mjesta i jačaju motivaciju radnika da ostanu u domaćoj ekonomiji. Međutim, budući da pristupanje EU istovremeno smanjuje prepreke za migraciju, čime se povećava rizik od gubitka ljudskog kapitala tokom tranzicije, rast produktivnosti rada mora biti dovoljno snažan da bi ovaj kanal donio dodatni rast dohotka. Reforme tržišta rada koje smanjuju jaz u odnosu na razvijenije zemlje dodatno bi doprinijele povećanju dohotka.

Prema simulaciji zasnovanoj na prosječnim podacima iz proširenja 2004. godine, MMF iznosi tri ključne pretpostavke:

• TFP i produktivnost rada povećavaju se za 19, odnosno 30 posto u periodu od 10 godina. Rast produktivnosti rada podstiču i rast TFP-a i dodatna ulaganja privatnog i javnog sektora, kao i s tim povezano povećanje količine kapitala po radniku.

• Premija na rizik države trajno se smanjuje za 120 baznih poena.

• Finansijski transferi EU u prosjeku iznose 1,8 posto BDP-a tokom prvih 10 godina nakon pristupanja. To je nešto više nego u prethodnim talasima proširenja, imajući u vidu da sadašnje zemlje kandidati imaju znatno niži dohodak po stanovniku – oko 40 posto prosjeka EU-27 – za koji se očekuje da će i dalje biti jedan od faktora koji određuju visinu sredstava namijenjenih novim članicama.

Kada bi sredstva EU bila na nivou prosjeka za zemlje koje su pristupile 2004. godine, odnosno 1,3 posto BDP-a godišnje tokom prvih 10 godina članstva, povećanje BDP-a nakon pristupanja bilo bi za 2,7 procentnih poena manje.

Rizici koji mogu usporiti konvergenciju

MMF ukazuje na to pristupanje EU nije ni jedini izvor niti garancija ekonomskih koristi i da ishod u velikoj mjeri zavisi od nacionalnih politika, koje utječu i na obim koristi i na dinamiku tranzicije. "Prethodni uspješni primjeri pristupanja EU kombinovali su snažne domaće reforme s odgovornom makroekonomskom, fiskalnom i politikom finansijskog sektora, kako bi se upravljalo rizicima tranzicije i održala konvergencija", navodi se u analizi.

Razlike sadašnjih kandidata uglavnom se podudaraju s onima iz rundi pristupanja 2007. i 2013. godine. Međutim, zemlje koje su pristupile 2004. godine imale su bolje rezultate u upravljanju, posebno u pogledu kontrole korupcije i vladavine prava, i nastavile su postizati neke od najjačih rezultata u produktivnosti i usklađivanju nakon pristupanja.

Trenutni okviri monetarne politike i deviznog kursa, posebno relevantni za upravljanje dinamikom tranzicije, uglavnom odražavaju one iz prethodnih rundi pristupanja. Među kandidatima, Albanija, Moldavija, Sjeverna Makedonija i Srbija održavaju režime deviznog kursa koji se kreću od plivajućeg do de fakto stabilizovanog.

Da bi se ojačala institucionalna spremnost i podržala usklađenost, EU je uvela Planove rasta za Zapadni Balkan i Moldaviju. Institucionalni fond za reforme i rast Zapadnog Balkana osigurava šest milijardi eura, odnosno 3,3 posto BDP-a regije za 2025. godinu - u vidu grantova i povlaštenih kredita za period 2024–2027, navodi se u izvještaju. Za Moldaviju, finansiranje iznosi 1,9 milijardi eura (10,5 posto BDP-a za 2025. godinu) za period 2025–2027.

Čak i bez članstva u EU, ako bi se provele strukturne reforme koje bi prepolovile jaz u odnosu na najbolje evropske prakse, BDP zemalja Zapadnog Balkana mogao bi se povećati za 10 posto u srednjem roku.

Koristi od pristupanja mogle bi biti manje ako vanjski uslovi budu nepovoljniji nego u prethodnim krugovima proširenja. Kao faktori se navode demografska kretanja, promjene u regionalnim i globalnim lancima vrijednosti, geopolitička fragmentacija i novi vanjski šokovi. Koristi bi mogle biti umanjene i zbog mogućih ograničenja administrativnih kapaciteta za efikasno korištenje sredstava EU, ali i u slučaju da se finansijska podrška EU smanji zbog promjene prioriteta politike proširenja.

Da bi se koristi od integracije maksimalno iskoristile, neophodni su efikasna primjena pravnih tekovina EU (acquis) i snažne institucije koje podstiču rast produktivnosti i otpornost ekonomije. "Najveće koristi vjerovatno će ostvariti zemlje koje te temelje upotpune dubljim učešćem na jedinstvenom tržištu, uz izbjegavanje dodatnih regulatornih opterećenja mimo zahtjeva EU, koja mogu podijeliti tržište i oslabiti konkurenciju", ističe MMF.

Od proširenja EU koristi bi trebalo da imaju i postojeće članice, kao što je bio slučaj i u prethodnim talasima proširenja. Te koristi bile bi još veće ako EU nastavi produbljivati jedinstveno tržište uklanjanjem preostalih unutrašnjih prepreka trgovini, pružanju usluga, kretanju kapitala i radne snage, kao i integraciji energetskog tržišta.