Tri sektora koja mogu pretvoriti region u investicijski 'El Dorado'

Jugoistočna Evropa više ne može računati na model rasta zasnovan na niskim troškovima rada, dok globalni kapital postaje sve selektivniji i traži stabilne i predvidive sisteme. Iako region nudi snažne prilike u energetici, digitalnoj ekonomiji i prehrambenoj industriji, investicijske odluke često zaustavlja kombinacija sporih reformi i reputacijskog rizika.

Biljana Braithwaite, osnivačica i direktorica Sustineri Partnersa i Adria Future Summita, u intervju za Bloomberg Adriju upozorava da će naredni period odlučiti hoće li Zapadni Balkan postati relevantna investicijska destinacija ili ostati tržište koje investitori analiziraju, ali rijetko biraju.

Kako danas izgleda mapa direktnih stranih investicija u Jugoistočnoj Evropi? Igra li region i dalje ulogu jeftine proizvodne baze ili postaje destinacija za kapital više dodane vrijednosti?

Mapa stranih direktnih investicija danas je selektivnija nego što je bila prije deset godina. Kapital dolazi, ali strateški cilja sektore koji nude stabilnost i dugoročnu vrijednost: energetiku, infrastrukturu, nekretnine i visokovrijednosne segmente IT i prerađivačke industrije. Model jeftine radne snage više nije održiva dugoročna konkurentska prednost. Razlika u troškovima se smanjuje, a sofisticirani investitori danas daju prioritet pravnoj sigurnosti, institucionalnoj stabilnosti i regulatornoj predvidivosti.

Problem je u tome što previše investicija u region ostaje oportunističko, vođeno subvencijama ili kratkoročnim fiskalnim pogodnostima. Da bi SDI prešle iz oportunističkih u strateške, vlade moraju osigurati funkcionalan sistem u kojem vladavina prava nije upitna, a propisi se primjenjuju dosljedno. Strateški kapital dolazi tamo gdje sistem funkcioniše bez obzira na to ko je na vlasti.

Kada biste morali izdvojiti tri sektora koji imaju potencijal da postanu regionalni "El Dorado" za investitore u narednoj deceniji, koji bi to bili i zašto region još uvijek ne monetizira te prednosti u punom kapacitetu?

Prvo, zelena energija i energetska tranzicija. Prirodni resursi regiona - sunce, vjetar i hidro potencijal - su svjetske klase. Međutim, spora administracija i nejasni regulatorni okviri koče investicije. Ne nedostaje nama potencijal; nedostaju nam tempo i predvidivost.

Biljana Braithwaite/Bloomberg Adria

Drugo, digitalna ekonomija. Mi imamo talent i to je globalno prepoznato, ali dominantni model je i dalje outsourcing. Sljedeća faza mora biti izgradnja ekosistema koji podržava domaće tehnološke proizvode i globalno skalabilne kompanije, što nije nimalo lako, ali je moguće i neophodno.

Treće, održiva poljoprivreda i prehrambena industrija. Geografski i klimatski potencijal je ogroman, ali fragmentirana tržišta i nerazvijena logistika ograničavaju rast. Ovdje prilika leži u stvaranju integrisanih, regionalnih lanaca vrijednosti.

Ove prednosti ne monetizujemo u punom kapacitetu zbog nedostatka strateškog, dugoročnog opredjeljenja i nekoordinisanih politika. Upravo zato Adria Future Summit predstavlja mjesto susreta javnog i privatnog sektora, jer jedino tako možemo razviti konkretne, akcione planove za ove sektore.

Je li najveća prepreka dolasku investitora realni poslovni ambijent ili percepcija rizika? Drugim riječima, borimo li se više s birokratijom ili s reputacijom?

Borimo se s oba faktora, ali reputacija je ta koja otvara ili zatvara vrata investicijama. Region je i dalje u sjeni naslijeđene percepcije političke nestabilnosti i slabosti institucija. Čak i kada se reforme provedu, njihov uticaj nije dovoljno vidljiv međunarodnoj poslovnoj zajednici.

Birokratija usporava operativne procese, ali loša reputacija sprečava da se investiciona odluka uopšte donese. Danas je alokacija kapitala globalna, i moramo biti atraktivni komparativno u odnosu na druge regione. Svaka sumnja u predvidivost sistema je crveno svjetlo koje kapital šalje drugdje. Aktivno preoblikovanje tog narativa jedan je od naših najvažnijih zadataka, a može se postići jedino kroz vidljive rezultate i konzistentnu izgradnju povjerenja na najvišim nivoima.

Sve više zemalja regiona ponovo otvara pitanje nuklearne energije. Je li to realan put ka energetskoj sigurnosti i pravednoj tranziciji ili samo politički signal u vremenu energetske nesigurnosti?

Diskusija o nuklearnoj energiji direktan je odgovor na ozbiljnu zabrinutost u vezi s energetskom sigurnošću. Međutim, za manje ekonomije Zapadnog Balkana, nuklearna energija je izuzetno složena i kapitalno intenzivna oblast koja zahtijeva snažne institucije, dugoročne finansijske modele i jaku regionalnu saradnju.

Bez šireg evropskog partnerstva, to za sada ostaje više politički signal ambicije nego izvodiva kratkoročna strategija. Naš neposredni fokus treba da bude na ubrzanju razvoja obnovljivih izvora, jačanju energetske efikasnosti i modernizaciji mreže - oblastima u kojima se može djelovati odmah.

Sve češće se govori o "raspakivanju" Berlinskog procesa. Znači li to novu fazu konkretnih ekonomskih integracija Zapadnog Balkana ili priznanje da dotadašnji model nije dao očekivane rezultate? Šta privreda može realno očekivati u narednih pet godina?

Berlinski proces bio je ključan za slanje političkih signala, ali njegova implementacija bila je sporija nego što ekonomija zahtijeva. "Raspakivanje" treba posmatrati kao neophodnu evoluciju, kao zaokret od političkih deklaracija ka operativnim inicijativama koje donose konkretne rezultate, uz značajnu ulogu privatnog sektora.

U narednih pet godina možemo očekivati postepeno uklanjanje tehničkih barijera u trgovini i jači pritisak na usklađivanje s EU standardima. Međutim, pravo ubrzanje neće doći kroz procese, već kroz kapital. Kada privatni sektor postane pokretač integracija, a ne njihov pasivni učesnik, tek tada ćemo vidjeti stvarne rezultate.

Ima li Zapadni Balkan šansu da postane investicijska priča uspjeha ili ćemo i dalje biti tržište koje svi analiziraju, ali rijetko biraju?

Region ima jasnu šansu da postane investiciona priča uspjeha, ali to zahtijeva odlučan prelaz od ambicije ka izvršenju. Globalni kapital više ne traži primarno niske troškove; traži stabilnost, transparentnost i predvidivost.

Adria Future Summit osmišljen je upravo kao katalizator ove promjene. Ove godine od 22. do 24. aprila okupljamo top lidere svjetskih kompanija Google, Wizz Air, Monterock International, Masdar, Antler i mnogih drugih. To potvrđuje poziciju Samita kao ključne platforme za povezivanje globalnog kapitala, inovacija i regionalnih razvojnih prilika.

To je mjesto gdje region više nije samo predmet analize, već postaje izbor investitora. Ujedno, to je platforma za konkretne projekte i partnerstva, jer se nova reputacija može izgraditi jedino kroz realizaciju uspješnih investicija. Ako to uspijemo pokazati, region neće samo konkurisati, već će pobijediti.