Kontinent koji stari bez nasljednika

Međutim, Tuskove čestitke roditeljima i veličanje porasta rođenja putem IVF-a nisu uspjele preokrenuti činjenicu da se trend pogoršanja demografske situacije u Poljskoj nije promijenio. U 2025. godini rođeno je ukupno 238.000 beba – 14.000 manje nego prethodne godine – dok je zabilježeno 406.000 smrtnih slučajeva, što je 13. godina zaredom da Poljska bilježi negativan prirodni prirast. 

Prosječan broj djece koju žena rodi tijekom života, odnosno stopa fertiliteta, u Poljskoj je 2025. godine pao na novi minimum od 1,07, što je jedna od najnižih vrijednosti u Europi i svijetu. Slična je i stopa nataliteta, kao pokazatelj ukupnog broja živorođene djece na 1000 stanovnika tijekom jedne kalendarske godine. Istina, situacija nije puno bolja ni u cijeloj Europskoj uniji, gdje je prosječna stopa nataliteta oko 1,34, što je polovica onoga što je bila 1964. godine. 

Ovaj silazni trend sve više otežava vladama u EU, ali i diljem svijeta, održavanje stabilnosti poreznih prihoda, mirovinskih fondova i zdravstvenih sustava, prisiljavajući ih da na razne načine pokušavaju potaknuti rađanje djece. Međutim, europsko iskustvo pokazuje da mnogi poticaji obiteljima da imaju više djece nisu dovoljno uspješni. A to stvara ne samo ekonomske probleme već i političke, jer rješenje leži u prihvatu radno sposobnih migranata, a pod utjecajem popularnosti ekstremne desnice i nezadovoljstva građana, europske elite prihvatile su djelomično suzbijanje migracija u Europu. 

S obzirom na to da su migracije sporno pitanje, kreatori politika raspravljaju o tome leži li rješenje u povećanju nataliteta ili upravljanju migracijama, pri čemu mnoge europske zemlje počinju nuditi financijske poticaje kako bi potaknule ljude da imaju više djece. Grčka je uvela potporu od 2000 eura za svako rođeno dijete, dok su Mađarska, Poljska i Francuska uvele financijske poticaje, uključujući oslobođenje od poreza na dohodak, univerzalni dječji doplatak i obiteljske naknade. Međutim, postizanje demografske ravnoteže više je od pukog nuđenja financijskih poticaja ili migracija, a gotovo sve zemlje bilježe pad nataliteta. 

Prema podacima njemačkog statističkog ureda Destatis, u 2025. godini rođeno je nešto više od 654.000 beba, u usporedbi s 1,36 milijuna na vrhuncu baby booma 1964. godine, generacije koja sada odlazi u mirovinu, što je izvršilo pritisak na službeni Berlin da reformira mirovinski sustav kako bi se spriječio njegov kolaps. S nešto više od milijun umrlih, razlika između umrlih i rođenih porasla je na više od 352.000 u 2025. godini, što je najviša razina u poslijeratnoj povijesti i pridonosi sve tmurnijoj demografskoj situaciji u Njemačkoj, za koju se očekuje pad stanovništva od oko 5 posto u 2050. u usporedbi s prethodnom godinom. 

Budući da postoji i velik politički pritisak za smanjenje priljeva migranata, očekuje se da će smanjenje radne snage uskoro opteretiti gospodarski rast, koji je godinama stagnirao ili bio negativan, posebno otkako je ruska invazija na Ukrajinu uzrokovala nagli porast troškova energije. Istina, slaba privatna potrošnja pridonijela je dosadašnjoj stagnaciji i blagoj recesiji, razočaravajući njemački izvoz zbog veće konkurencije Kine na kineskom i svjetskom tržištu, poput carina američkog predsjednika Donalda Trumpa. 

''Nova rekordno niska razina naglašava ogromne izazove s kojima ćemo se suočiti u nadolazećim desetljećima'', rekao je glavni ekonomist njemačke DekaBanka Ulrich Kater, ističući da se posljedice već osjećaju na njemačkom saveznom proračunu i da je sve manje novca za socijalne naknade. ''Za razliku od prošlosti, sada počinjemo osjećati prave učinke''.

Prema njemačkim sociolozima i statističarima, trenutačni pad nataliteta uzrokovan je dvama čimbenicima. Jedan je da žene rađaju manje djece, a drugi je da u usporedbi s prethodnom godinom postoji manja generacija ljudi koji su sada u tridesetima, što je posljedica pada nataliteta nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine. 

Vlade bivše kancelarke Angele Merkel pokušale su riješiti ovaj problem financijskim poticajima za mlade obitelji, a ti su se poticaji poklopili s privremenim porastom nataliteta, iako sociolozi nisu uvjereni da su te mjere dovele do ovog porasta. U desetljeću do 2021. godine broj rođene djece godišnje porastao je za 20 posto na gotovo 800.000, što je najviša razina u tri desetljeća, ali je ponovno počeo dramatično padati u posljednje četiri godine, a prošle godine broj rođene djece po ženi ponovno je bio na rekordno niskoj razini od 1,35. 

Za razliku od Merkel, Friedrich Merz se još nije usredotočio na podršku obiteljima, osim najava promjena porezne politike koje još nisu precizirane. Merz se, s druge strane, usredotočio na reformu mirovinskog sustava, jer Destatis procjenjuje da će do 2035. svaki četvrti stanovnik Njemačke imati 67 ili više godina. Kao prvo rješenje pokušava povećati zaposlenost među starijim osobama, omogućujući umirovljenicima da zarađuju do 2000 eura mjesečno bez plaćanja poreza na taj iznos. 

''Sam zakonski sustav mirovinskog osiguranja u najboljem će slučaju pružiti samo osnovnu razinu sigurnosti u starosti'', rekao je nedavno kršćansko-demokratski kancelar, izazvavši gnjev i javnosti i svojih socijaldemokratskih koalicijskih partnera. 

Iako se Merz branio argumentima da rastući broj umirovljenika povećava pritisak na mirovinski sustav, koji se financira doprinosima aktivnih radnika, primjetno je da kao rješenje nije predložio povećani uvoz radno sposobnih migranata, što zagovara poslovna zajednica bliska njemu. To nije iznenađujuće, budući da je i sam koristio antiimigrantsku retoriku u predizbornoj kampanji, a u anketama je antiimigrantska Alternativa za Njemačku već pretekla njegov kršćansko-demokratski blok.

''U vrijeme kada se suočavamo s demografskom krizom u Poljskoj i diljem svijeta, sjajno je što još uvijek imamo 15.000 beba'', rekao je premijer Tusk, naglasivši „koliko je važno da svi mi – država, institucije i ljudi – mobiliziramo sve svoje snage kako bismo osigurali da u Poljskoj bude što više djece  – da su sigurna, da roditelji imaju osjećaj financijske sigurnosti''. 

Prema riječima aktivista, obnova državnog financiranja VTO-a ima pozitivan utjecaj, ali ankete među parovima otkrivaju da se mnogi suočavaju s preprekama zbog nedovoljnog financiranja, kao i skrivenih troškova, poput činjenice da oko 50 posto parova plaća teoretski besplatne kvalifikacijske testove. 

''Naše istraživanje pokazuje da 'besplatni program' nije besplatan za mnoge parove – jer je sustav preliminarne dijagnoze i liječenja prije IVF-a nekoordiniran i naplaćuje se, jer se testovi prikladnosti ponekad naplaćuju, suprotno pravilima, i jer lijekovi koštaju tisuće zlota'', rekla je za poljski portal Rynek Zdrowia Marta Gorna iz poljske udruge Nas Bocian (Naša obitelj), koja podržava ljude koji se suočavaju s neplodnošću. ''Program zaista mijenja pristup liječenju u Poljskoj – to je sigurno, i donosi nam radost svaki dan''.

S druge strane, komentatorica poljskih novina Rzeczpospolita Paulina Szewioła žali se na stalnu diskriminaciju majki na radnom mjestu. 

''Tržište rada žali se na nedostatak kvalificiranog osoblja, nedostatak predanosti i lojalnosti među zaposlenicima, ali neke tvrtke i dalje tretiraju mlade majke kao rizik, a ne kao pojedince s ogromnim potencijalom. Da bi se to preokrenulo, bit će potrebno više od nekoliko objava na društvenim mrežama na Majčin dan. Čak i više od promjene zakona – uostalom, svi propisi kojima se provodi Direktiva EU o ravnoteži između poslovnog i privatnog života nisu dali nikakve spektakularne rezultate'', ističe Szewioła, dodajući da je potrebna ''promjena mentaliteta''. 

Ovi podaci pokazuju da je natalitet dramatično pao na oko 1,25, što je niže od najpesimističnijih ranijih projekcija, što upućuje na to da je trenutačna kriza ozbiljnija od pada nataliteta zabilježenog 1990-ih nakon Baršunaste revolucije koja je srušila komunizam. Procjenjuje se da je Češka od 2020. godine doživjela peti najbrži pad nataliteta u svijetu, nakon Kuvajta, Latvije, Kine i Ukrajine. 

''Sada doživljavamo uistinu neviđen pad nataliteta'', upozorila je Jiřina Kocourková, voditeljica odjela za demografiju na Karlovu sveučilištu u Pragu, koja ističe da su Česi ''jednostavno ponovno sustigli Zapad''. ''Očekivali smo da će se nešto takvo dogoditi, ali ono što nas je iznenadilo, a na što nismo bili spremni, jest da će pad biti toliko dramatičan''. 

Govoreći s čisto statističkog gledišta, trenutačni nagli pad objašnjava se činjenicom da je dijelom posljedica niske stope nataliteta sredinom 1990-ih, kada su parovi odgađali rađanje potomstva po nekoliko godina. Međutim, sociolozi ističu da su razlozi višestruki te da na trenutačni pad utječu i manji broj neplaniranih trudnoća, problemi sa stanovanjem, financijski problemi, teže pronalaženje partnera, kao i činjenica da žene daju veći prioritet karijeri i drugim osobnim težnjama nego majčinstvu. 

Paradoksalno, Češka je zabilježila dramatičan pad fertiliteta iako je, zahvaljujući visokim medicinskim standardima, kratkim vremenima čekanja i konkurentnim cijenama, posljednjih godina postala svojevrsni europski centar za liječenje neplodnosti, privlačeći mnoge strance koji žele potomstvo. 

Vlada premijera Andreja Babiša obećala je mjere za povećanje nataliteta, od povećanja roditeljskih naknada, preko poreznih olakšica, do subvencioniranih kredita za mlade parove za kupnju nekretnina. Međutim, analitičari smatraju da će te mjere imati ograničen doseg te da bi Češka morala uložiti najmanje 10 posto ukupnog bruto domaćeg proizvoda kako bi povećala natalitet na 2,1, odnosno razinu jednostavne reprodukcije. 

Ovaj trend nije jedinstven samo za Češku već i za Francusku, koja već dugo ima neobično visoku stopu fertiliteta, ali sada doživljava pad, baš kao i SAD, Kina, Južna Koreja i Japan. Zapravo, ovo je globalni trend koji je primjetan svugdje, osim u dijelovima subsaharske Afrike. 

Prema demografskom izvješću za 2025. godinu, koje je objavio francuski Nacionalni institut za statistiku i ekonomske studije, prvi put je zabilježen negativan prirodni prirast, odnosno broj umrlih znatno se povećao i premašio broj rođenih. Stopa nataliteta iznosila je 1,56 djece po ženi, što je najniža razina od kraja Prvog svjetskog rata. 

Razlozi za ovaj pad dijelom su zajednički ostatku zapadnog svijeta – duboka antropološka kriza s pomakom prema individualizmu i devalvacijom obitelji i djece – dok su drugi specifični za Francusku. Prema svim demografima, ukidanje univerzalnih dječjih naknada 2014. godine, koje su se prije davale bez obzira na prihode, pod socijalističkim predsjednikom Françoisom Hollandeom, imalo je duboko štetan učinak na stopu nataliteta u Francuskoj. 

I dok francuska javnost svjedoči poplavi poziva na ''demografsko ponovno naoružavanje''– kako je to predsjednik Emmanuel Macron formulirao prije dvije godine – vlada premijera Sébastiena Lecornua pribjegla je neobičnoj ideji slanja pisma svim francuskim građanima u dobi od 29 godina, nudeći im neke savjete i želeći ''podići svijest'' o izazovu koji današnja raširena neplodnost predstavlja za parove koji žele imati djecu. Neki komentatori pozdravili su ovaj potez s procjenom da Macron, Lecornu i njihovi stručni timovi očito ne razumiju previše o obitelji i natalitetu. 

Iako će cinici primijetiti da Macron nema djece, konzervativci će istaknuti da, ne samo da su francuske mjere u korist nataliteta poduzete bez puno dosljednosti, poput reforme roditeljskog dopusta, već i da je vrijeme da se Francuska 2026. podsjeti da su ljubav između muškarca i žene, vjera u budućnost i radost prenošenja tradicija zapravo glavni sastojci prave obiteljske kulture. 

S druge strane, litavska liberalna političarka Ona Aleksiūnaite smatra Francusku pozitivnim primjerom dugoročnih mjera za potporu obiteljima, ističući francuski porezni sustav prilagođen obiteljima, tako da što više djece obitelj ima, to je njezin porezni teret manji. 

''Uspješnije europske zemlje ne oslanjaju se na individualne beneficije, već na sveobuhvatan sustav koji smanjuje financijski teret odgoja djece... Skandinavske zemlje ulažu velika sredstva u pristupačnu brigu o djeci, fleksibilnije radno vrijeme, stabilne prihode tijekom roditeljskog dopusta i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života'', ističe Aleksiūnaite i dodaje da je to važno jer ''odluka o djeci sve više postaje pitanje financijske održivosti i kvalitete života – a manje isključivo emocionalna odluka''. 

''Italija ostaje zemlja u kojoj samo vrlo pozitivna neto migracija može kompenzirati uglavnom negativnu prirodnu promjenu i gdje stanovništvo nastavlja starjeti'', objavio je Talijanski statistički ured (ISTAT) na temelju podataka da je broj stanovnika zemlje 1. siječnja ove godine ostao na 58,94 milijuna, praktički nepromijenjen u odnosu na godinu prije. 

Međutim, stručnjaci ukazuju na to da je demografska jednadžba malo složenija te da treba uzeti u obzir i druge demografske čimbenike, poput stope nataliteta i smrtnosti, kao i veličinu radno sposobnog stanovništva. Naime, broj rođenih u Italiji pao je na 355.000 u 2025. godini, što je pad od 3,9 posto u odnosu na prethodnu godinu i predstavlja novu rekordno nisku razinu od ujedinjenja zemlje 1861. godine. 

Međutim, provedba takve politike znači više od poticanja dolaska visokokvalificiranih radnika, jer je potrebno zadržati radne migrante i integrirati izbjeglice u društvo i tržište rada, uz priznavanje stranih kvalifikacija. Među glavnim europskim zemljama, Španjolska je trenutačno lider u tome jer se u općoj antiimigrantskoj atmosferi diljem EU pojavljuje kao zemlja koja javno zagovara imigraciju, ne samo s humanitarne perspektive već i kao strategiju gospodarskog rasta. Čak se najavljuje da će službeni Madrid regulirati status 500.000 migranata koji već žive u zemlji, a nemaju odgovarajuće papire i dozvole. 

Bassanini, s druge strane, ističe da migranti nisu „beskonačan izvor“ i da mnogi migranti samo privremeno ostaju u zemlji domaćinu. 

''No, kratkoročno i srednjoročno, kada se problem starenja stanovništva pogorša masovnim umirovljenjem pripadnika generacije baby boomera i generacije X, migracija radne snage mogla bi biti korisno rješenje'', kaže Bassanini. 

Prema Guillaumeu Duvallu, bivšem glavnom uredniku ekonomskog časopisa Alternatives économiques, argumenti koji ističu navodni gubitak ekonomske konkurentnosti ili političkog utjecaja zbog smanjenja stanovništva su nebitni, a manji broj stanovnika pozitivan je s ekološke perspektive. 

''Ako se ovaj rast stanovništva želi zaustaviti, bolje je to učiniti smanjenjem broja rođenih, a ne ratovima i epidemijama, koje bi neizbježno postale češće na planetu koji više ne može podržavati toliko ljudi koji ga uništavaju'', kaže Duvall, navodeći da je masovni rast stanovništva u posljednjim desetljećima jasno povezan s ozbiljnom degradacijom okoliša koja je pratila rastuće emisije stakleničkih plinova, kolaps bioraznolikosti, krčenje šuma, iscrpljivanje tla, nestašicu vode te onečišćenje plastikom i kemikalijama. 

Osim toga, na razini Francuske, ovaj demografski pomak trebao bi, smatra, pomoći u relativno brzom smirivanju situacije na tržištu nekretnina, budući da je nedostupnost stanovanja jedan od glavnih problema s kojima se mladi ljudi u Francuskoj danas suočavaju. 

''Demografski pad mogao bi pomoći i u rješavanju još jedne od najozbiljnijih poteškoća u zemlji: loše kvalitete i duboko nejednake prirode obrazovnog sustava. S manjim brojem djece bit će moguće riješiti ovaj problem bez potrebe za povećanjem javne potrošnje u već vrlo ograničenom kontekstu'', kaže Duvall, ali priznaje da će Francuska morati živjeti s velikim udjelom starijih osoba u stanovništvu dok se ne postigne nova demografska ravnoteža. ''Ovaj novi demografski prijelaz podrazumijeva velike društvene i prevrate, dovodeći u pitanje naše navike i načine razmišljanja. Ali bolje je prilagoditi se tome nego sanjati o povratku – što je vjerojatno nemoguće i, u svakom slučaju, nepoželjno – navodno beskonačnom rastu stanovništva''.