Iako uživanje u kavi i dalje drži primat, ispijanje čaja sve više postaje dio kulture i u Adria regiji, o čemu svjedoči sve veći broj čajana koje osim okrepljujućih mješavina nude i pribor za luksuzno uživanje u ovom napitku.
Otkako ga je slučajno otkrio kineski car Shen Nung 2737. godine prije nove ere, čaj je bio jedan od ključnih proizvoda. Povijest pića koje nam služi za opuštanje i okrepu isprepletena je ratovima i revolucijama, a određene geopolitička ograničenja ostala su i danas. Kada je u pitanju čaj, Velika Britanija je i gubila i pobjeđivala.
"Bostonska čajanka" predstavljala je jedan od ključnih trenutaka pobune protiv dominacije britanskih vlasti i tadašnje porezne politike, koji su doveli do Američke revolucije i stvaranja SAD-a 1773. godine. Vrijednost 340 sanduka, odnosno 46 tona čaja koji su tom prilikom bačeni, bila je otprilike 18.000 tadašnjih funti, što bi danas bilo jednako pola milijuna dolara.
Početkom 1800-ih čaj je bio popularno piće u Velikoj Britaniji. Uvezio se iz Kine. Međutim, kineski trgovci nisu bili zainteresirani da zauzvrat kupuju britanske izvozne proizvode. Britansko rješenje za ovu trgovinsku neravnotežu bio je opijum, koji su krijumčarili iz svojih indijskih kolonija u kineske luke protivno željama kineske vlade. Tako su došli Opijumski ratovi koji su trajali od 1839. do 1842. te od 1856. do 1860. godine. Do kraja stoljeća učinci nacionalnog poniženja, toksičnog utjecaja masovne upotrebe opijuma i nemogućnosti dinastije Qing da vlada velikim teritorijem doveli su do pada Kine. Osim Britanaca, u sukobu su sudjelovale i druge sile: Francuska, Rusija, SAD. Pekinška konvencija kojom je okončan rat omogućila im je pristup kineskim lukama, kompenzacije, koncesije i teritorijalne ustupke.
Depositphotos
Čaj je u naše krajeve stigao za vrijeme osmanske okupacije. Vjeruje se da je čaj do Turaka došao Putem svile već u 5. stoljeću. Kuhanje čaja u osmanskom razdoblju nije bilo značajan dio kulture. Popularizirana je tek nakon raspada Osmanskog carstva i talijansko-turskih i balkanskih ratova. Naime, kava je nakon gubitka Jemena, gdje se tradicionalno uzgajala, postala skup uvoz, pa je čaj promoviran kao alternativa.
Rani eksperimenti s uzgojem čaja započeli su u pokrajini Riza u Turskoj 1912. godine. Turska je danas jedno od najvećih svjetskih tržišta čaja, s potrošnjom od 1,26 milijuna tona, dok se ostatak izvozi. Turski građani imaju najveću individualnu potrošnju čaja, u prosjeku 3,5 kilograma po osobi godišnje, što je gotovo četiri šalice dnevno. Zemlja snažno održava lokalnu proizvodnju čajeva visokim carinama.
Globalna godišnja proizvodnja čaja iznosi oko šest milijuna tona, dok se svake godine popije oko 2,16 milijardi šalica čaja dnevno. Kina je najveći proizvođač čaja, s više od dva milijuna tona godišnje, dok je Indija druga s oko 1,2 milijuna tona. Indija je zemlja s najvećom potrošnjom čaja na svijetu. U prosjeku, Indijac dnevno popije oko 750 mililitara čaja. Nakon Indije, veliku potrošnju čaja imaju i Velika Britanija, Turska i Rusija.
Nije svaki čaj pravi čaj
Predviđa se da će prihodi na tržištu čaja u Adria regiji rasti 4,31 posto godišnje od 2024. do 2028., kako se tržište pomiče prema kvalitetnijim i organskim vrstama čaja. Očekuje se da će svaki stanovnik Srbije u 2024. u prosjeku popiti 0,18 kilograma čaja, pokazuju podaci Statista. Isti izvor navodi da je u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji potrošnja nešto viša: 0,31 kilogram i 0,65 kilograma, dok je u Hrvatskoj očekivana godišnja potrošnja po stanovniku izrazito niska, samo 0,02 kilograma, a u Sloveniji 0,11 kilograma.
"Iz godine u godinu zaista primjećujemo sve veći interes za čajem. Pretpostavljam da veliku ulogu u tome igraju društvene mreže poput Instagrama na kojima se često mogu vidjeti različite vrste zanimljivih prezentacija ispijanja čaja u svijetu", kažu nam iz čajane Small Tree koja je u Beogradu otvorena još 2010., a brend je kasnije otvorio i čajanu u centru grada, pod nazivom "Salon de The".
Aleksandar Vukmirović, direktor tvrtke Plantago, jednog od proizvođača čajeva s područja Bosne i Hercegovine, kaže da godišnje proizvedu 1,5 milijuna kutija čaja ili 30 milijuna vrećica čaja.
"Od toga 90 posto ide na tržište BiH, a dio na tržište Crne Gore, a tek smo krenuli s izvozom na tržište Srbije", pojašnjava Vukmirović i dodaje da je u 2024. planiraju i izgradnju tvornice u Srbiji. Daljnji plan je širenje na tržište regije, ali i Europe, jer je primjećeno da ljudi u dijaspori preferiraju njihove čajeve.
Naši sugovornici objašnjavaju da treba razlikovati čaj kao biljku od biljnih mješavina koje su zapravo ljekovito bilje, a koje se kod nas naziva čajem. Pravi čajevi dolaze od samo jedne biljke, Camelia Sinensis. Postoji samo nekoliko osnovnih vrsta čaja: zeleni, crni, bijeli, oolong i pu-erh, od kojih svaki ima svoj jedinstveni proces obrade lišća ove biljke. Crni čaj ima najjači okus i najveći postotak kofeina.
Od pravog čaja najviše se kupuje zeleni čaj, ali i crni, posebno Earl Gray i English Breakfast. Ipak, i dalje je najveća potražnja za biljnim mješavinama, mentom, kao i roboisom (od šipka) koji je bez kofeina i siguran za sve, kažu u Kući čaja iz BiH. "Uvozimo više od jedne tone čaja godišnje iz različitih zemalja: Kine, Japana, Tajvana, Indije i Šri Lanke“, kaže operativna direktorica Agnesa Ostašova. Potražnja je sve veća "iako smo zemlja kavopija": "To se sigurno neće promijeniti, ali ako počinjemo upoznavati čaj i uživati u njemu - definitivno da", zaključuje ona. U beogradskoj Kući čaja među građanima Srbije najpopularniji su kamilica, čaj od vrijeska, a posebno metvica.
Da kava i dalje drži primat potvrđuje Husein Džirlo, vlasnik čajane Džirlo iz Sarajeva, koji kaže da njegovu čajanu koja postoji od 2012. godine i dalje najviše posjećuju turisti.
Najskuplji čajevi na svijetu
Da Hong Pao - 1,1 milijun eura za kilogram
Legendarni Veliki crveni plašt prožet je poviješću i rijetkost je. Cijena mu je nevjerojatnih 1,1 milijun eura po kilogramu ili 2200 eura po šalici, što ovaj čaj čini simbolom luksuza i tradicije.
Panda Dung – 65.000 eura za kilogram
Njegova jedinstvenost dolazi od izvanredne metode uzgoja - korištenja pandinog izmeta kao gnojiva. Pande, čija se prehrana uglavnom temelji na bambusu, apsorbiraju samo 30 posto hranjivih tvari, ostavljajući svoj izmet iznimno bogat hranjivim tvarima potrebnim za uzgoj čaja. Ova metoda potječe iz provincije Sichuan u Kini.
PG Tips dijamantno izdanje – 14.000 eura po vrećici
Optočeno dijamantima, ovo izdanje kreirano je u povodu proslave 75. obljetnice britanskog brenda čaja PG Tips. Vrećica čaja ručno je izrađena i ukrašena s 280 dijamanata ukupne težine 2,56 karata te komadom finog nakita. Čaj koji je unutra nije ništa manje plemenit. Sadrži listove čaja Silver Tips Imperial, uzgojenog na plantaži čaja Makaibari u Indiji, poznatoj po visokokvalitetnom čaju.
Vintage Narcissus – 6.650 eura za kilogram
Također poznat kao Shui Xian, vrlo je cijenjen oolong čaj iz planina Wuyi u Kini. Ime je dobio po Narcisu iz grčke mitologije. Čaj se često povezuje s elegancijom i trajnim šarmom poput imena. Ono što izdvaja Vintage Narcissus je proces starenja. Neki od ovih čajeva mogu biti stari i preko 50 godina, što znatno poboljšava njihov okus. Ovaj proces odležavanja sličan je procesu finih vina.
Tieguanyin - 3.060 eura za kilogram
Čaj Tieguanyin, porijeklom iz 19. stoljeća iz kineske pokrajine Fujian, dobio je ime po budističkom božanstvu, željeznoj božici milosrđa. Obrada Tieguanyin čaja je složena i uključuje niz koraka, uključujući sušenje, valjanje, oksidaciju i prženje.
Izvor: Tea Culture of the World
Kad je čaj samo čaj, a kad obrok
Čaj ima bogato kulturološlo značenje u mnogim zemljama, od tradicionalnih ceremonija ispijanja čaja do specifičnih običaja pripreme i posluživanja.
Zbog edukacije i širenja kulture privatne čajane jako se trude oko prezentacije i načina posluživanja čaja. "Ja prvo donesem čaj da ga osoba pomiriše, bez obzira na to što je na meniju pročitala sastav čaja. Ako odgovara, odgovara, a svi ti čajevi imaju karakterističan miris - a kakav je miris, takav je i okus - to svima govorim", objašnjava Džirlo.
Kad je riječ o ritualu posluživanja čaja, kaže da se ispijanje iz obične šalice ne može usporediti s onom čari koju čaj ima kada koristimo čajnik i pijemo ga – polako.
"Čaj odležava u čajniku, to je razlika. Nije isto piti iz šalice i iz čajnika. A isti čaj. Kad ga dobiješ u šalici, brzo ga popiješ. A ovdje postoji neki ritual, ćeif, možda zato osjećaš taj čaj nekako ugodnije", priča.
Beogradske čajane osim čajnika i šalica nude i tradicionalni pribor za posebne vrste čaja, poput chawan zdjelice i bambusove metlice za japanski matcha čaj. U Japanu se ceremonija čaja, poznata kao chanoyu ili sado, smatra umjetnošću koja promovira sklad, poštovanje, mir i skromnost.
Kad sam prvi put došla u Veliku Britaniju, na sastanku su mi poslužili čaj s mlijekom. Na moje pitanje može li bez mlijeka jer ga ne konzumiram, rečeno mi je: "Vi ste iz kontinentalne Europe. Čaj koji će vam poslužiti u Engleskoj uvijek je English Breakfast, jer to je za Engleze čaj, osim ako ne naglasite drugačije."
Inače, ritual ispijanja čaja započeo je u 19. stoljeću kada se Anne, sedma vojvotkinja od Bedforda, bliska prijateljica kraljice Viktorije i važna osoba u londonskom društvu, požalila na "osjećaj pada energije" tijekom kasnog poslijepodneva. Time je započeo ritual: odaberite ukusan čaj, uživajte u finim kolačima i što je najvažnije, obucite se prikladno. Dame su i dalje imale društvo u budoarima, elegantno ispružene na tapeciranim sofama, odjevene u haljine od najfinijeg muslina, svile i čipke.
Kako se čaj konačno iselio iz spavaće sobe, a vrtovi postali popularno mjesto za ispijanje čaja, i muškarci su se sve više počeli pojavljivati na čajankama.
Utrka oko kvalitetnog pribora za čaj i skupog porculana te peciva za posluživanje i modnih kreacija pomogla je rastućoj srednjoj klasi da izrazi svoj prosperitet. „Čaj“ je u Engleskoj postao naziv za obrok (ekvivalent španjolskoj meriendi) i tako se zadržao i danas.
Ništa manje glamurozne nisu bile ni čajanke 30-ih godina 19. stoljeća u Beogradu, na čuvenim okupljanjima kraljice Natalije u Domu Jevrema Grujića na Dorćolu. Posljednjih godina tamo se dva puta godišnje organiziraju večeri pod nazivom "Čajanka s kraljicom Natalijom". Čaj je potom poslužen uz kiflice i pogačice sa sirom i kuminom, a glavna poslastica bila je kraljičina omiljena čokoladna torta. I ovdje se pazilo na pribor i način posluživanja te, naravno, na haljine, a manje na vrstu čaja koji se konzumirao.
Na tržištu Adria regije sve je veći asortiman ekskluzivnog pribora za uživanje u čaju. Iz Sun, Moon & Stars iz Beograda za Bloomberg Adriju kažu da su šalice oduvijek bile jedan od najatraktivnijih i najtraženijih proizvoda, no s razvojem kulture pripreme i posluživanja čaja interes se širi i prema porculanskim setovima koji uključuju i čajnik, posudu za šećer i vrč za mlijeko.
"U našem asortimanu nalaze se prepoznatljivi brendovi koji posebnu pažnju posvećuju proizvodnji elegantnih porculanskih servisa i servisa za čaj. Među njima se ističu britanski proizvođači Wedgwood i Royal Albert koji su proizvodnju ovih setova doveli do savršenstva", kažu. Ovi brendovi posebnu pažnju posvećuju obliku šalice, posebno ga prilagođavajući posebnostima različitih vrsta čajeva, a proziran, tanak, visokokvalitetan porculan s prepoznatljivim dekorima i dominantnim bojama, kao i dugogodišnja tradicija proizvodnje čine ove setove za čaj provjerenim izborom, dodaju.
Najvredniji čajnik na svijetu. | Ginisova knjiga rekorda
Inače, razlog zašto Englezi piju čaj s mlijekom povezuje se upravo sa šalicama koje su cijenile više od same tekućine, pa ih se dodavanjem mlijeka čuvalo od pregrijavanja i pucanja.
Godine 1791. British East India Company, glavna trgovačka tvrtka Britanskog carstva, prestala je uvoziti kineski porculan. Time su britanski proizvođači dobili priliku unaprijediti proizvodnju engleskih setova i natjecati se za mjesto svjetskog lidera u proizvodnji opreme za čaj. Vrsta imitacije porculana pojavila se sredinom 18. stoljeća, ali je postala poznata tek kada ju je Josiah Wedgwood poboljšao dodavanjem kaolinita u masu i glazuru.
Svojom ljepotom i vrijednošću ne zaostaje ni ruski carski porculan koji i danas postiže maksimalne cijene na prestižnim aukcijama. No, najvrjedniji čajnik na svijetu, barem prema Guinnessovoj knjizi rekorda, izrađen je od 18-karatnog žutog zlata, s nizom od 1658 dijamanata i 386 pravih rubina s Tajlanda i Burme, s dijamantima po cijeloj površini i rubinom od 6,67 karata u sredini. Drška čajnika izrađena je od bjelokosti. Zove se Egoist jer u njega može stati sadržaj samo za jednu šalicu čaja, a dizajnirao ga je talijanski draguljar Fulvio Scavia. Sada je u vlasništvu Zaklade N Sethia iz Velike Britanije koja ju je kupila za tri milijuna dolara.
Neki izvori kažu da je najskuplji komad posuđa za čaj vrlo jednostavna "Šalica s kokošima", nazvana po ukrasima pijetla i kokoši, nastala za vrijeme vladavine dinastije Ming u 15. stoljeću, a koju je milijarder Liu Yiqian kupio na aukciji Sotheby'sa za 21 milijun funti. Kuriozitet je da vlasnik ovaj antikvitet iz razdoblja od kojeg je u cijelom svijetu ostalo samo 17 komada, zapravo koristi za uživanje u čaju.
-- U pisanju teksta pomogle Mirela Haskić Suša i Hana Stevović.
.webp){kind=icon}
