Bila je veljača 2024., a ogromna dvorana u sjedištu tvrtke Booyoung u Seulu bila je prepuna stotina zaposlenika koji su slušali svojeg osnivača dok drži ono što se obično smatra svečanim novogodišnjim govorom. Ali ovaj put Lee Joong-keun, 84-godišnji milijarder koji stoji iza jedne od najvećih južnokorejskih građevinskih tvrtki, rekao je senzacionalnu rečenicu: Booyoung će početi nuditi 100 milijuna wona (61.433 eura) za svako dijete koje se zaposleniku rodi. I, dodao je, ponuda se retroaktivno primjenjuje na protekle tri godine. U sobi je na trenutak zavladala tišina, kao da su svi krivo čuli. Zatim je uslijedio pljesak.
"Ostao sam bez riječi", kaže Hong Ki, 37-godišnji voditelj komunikacija koji je u to vrijeme imao trogodišnju kćer. „Bilo je nevjerojatno, nisam mogao ni spavati jer sam se pitao je li to stvarno.“ Bilo je. Nakon što su Hong i njegova supruga, koja također radi u Booyoungu, doznali vijest, učinili su ono što bi mnogi učinili kada bi im se ponudila potencijalno životno važna gomila novca za proširenje obitelji: dobili su još jedno dijete.
Stopa fertiliteta u Južnoj Koreji iznosi samo 0,75 poroda po ženi, najniže na svijetu, a ako se nastavi današnjim tempom, predviđa se da će se stanovništvo smanjiti za gotovo trećinu do 2072. godine. Posljedice su ozbiljne: smanjenje radne snage, smanjenje prihoda od poreza, prazne škole, starenje stanovništva bez ikoga tko bi se brinuo za starije osobe i vojska koja se suočava s krizom novačenja. Vlada je uložila stotine milijardi dolara u rješavanje problema, od vlastitih novčanih naknada za bebe do subvencioniranog stanovanja i poreznih olakšica, s ograničenim uspjehom. Sada su se tvrtke, u strahu od budućnosti bez radnika (a istovremeno želeći privući talente), pridružile velikom trošenju.
Bloomberg Businessweek
Booyoung je bio prvi i najsmjeliji, a navodi se da je učinak bio trenutačno vidljiv. Novac, u iznosu otprilike dvostruko većem od godišnjeg dohotka po glavi stanovnika u Južnoj Koreji, pomogao je potaknuti 28 zaposlenika da dobiju djecu u prošloj godini, oko pet više nego što je uobičajeno, a što tvrtka pripisuje promjeni politike. Naknade su također pomogle u razvoju korporativne kulture. U Južnoj Koreji dugo radno vrijeme i natjecateljska, paternalistička uredska kultura dugo su obeshrabrivali roditeljstvo. Sada se zaposlenici međusobno potiču da se "vjenčaju, uzmu novac i kupe kuću", kaže Hong.
Druge velike tvrtke slijedile su primjer Booyounga. Tvrtka Krafton, za razvoj videoigara, počela je isplaćivati 43 tisuće dolara (36 tisuća eura) pri rođenju i dodatnih 29 tisuća dolara (24 tisuće eura) u ratama dok dijete ne napuni osam godina. Korea Aerospace Industries, proizvođač zrakoplova, nudi oko sedam tisuća dolara (šest tisuća eura) za prvo i drugo dijete – i 22 tisuće dolara (18 tisuća dolara) za treće. Konglomerat Hanwha, koji obuhvaća industrije od zrakoplovstva do financija, isplatio je više od 820 tisuća dolara (699 tisuća eura) – 7200 dolara (6143 eura) po djetetu u 14 povezanih društava. U srpnju je anketirao zaposlenike koji su primili sredstva: njih 86 posto reklo je da ih je politika potaknula da razmisle o rađanju više djece, a 96 posto reklo je da im je pomogla u usklađivanju poslovnog i obiteljskog života. Drugi, uključujući Doosan Enerbility, Posco, SBW i Kumho Petrochemical, pridružili su se trendu isplata s različitim iznosima. Iznosi se mogu razlikovati, ali obrazloženje je isto: dugoročno je jeftinije plaćati radnicima da rađaju djecu od poslovanja u zemlji bez djece.
Južna Koreja nije jedina zemlja koja brine zbog svoje demografije. Stopa nataliteta pada i kod mnogim azijskih susjeda, kao i u razvijenim gospodarstvima u Europi i SAD-u. Američki predsjednik Donald Trump rekao je da će bonus za bebe od pet tisuća dolara (četiri tisuće eura) biti "dobra ideja", a Kina, s populacijom od 1,4 milijarde, krajem srpnja je objavila da će početi isplaćivati 3600 juana (426 eura) godišnje po djetetu mlađem od tri godine.
Korejski novi korporativni trošak dolazi nakon višedesetljetnog vladinog napora koji uključuje proširenu skrb o djeci, dulji roditeljski dopust, jeftinije hipoteke, pa čak i subvencije za stanovnike koji žele poništiti vazektomiju. U Incheonu, zapadno od Seula, obitelji s novorođenčadi mogu se useliti u javne stanove za iznos od 22 dolara (18 eura) mjesečno. U Seulu, roditelji koji nemaju vlastiti dom mogu prikupiti više od pet tisuća dolara (četiri tisuće eura) potpore za stanovanje za svako dijete tijekom dvije godine. Vlada ima cilj do 2030. povećati stopu fertiliteta na 1. (Stopa fertiliteta od 2,1 smatra se takozvanom zamjenskom stopom potrebnom za stabilnu populaciju.)
S obzirom na to da se i tvrtke i vlada bore s problemom, rani znakovi uspjeha postoje. Prvi put u gotovo deset godina, stopa nataliteta je zapravo blago porasla prošle godine, a od siječnja do svibnja ove godine povećala se za gotovo sedam posto u odnosu na isto razdoblje lani. Broj brakova također je porastao. "Gledamo na to kao na strukturni oporavak, a ne privremeni", kaže Joo Hyung-hwan, koji vodi Predsjednički odbor za starenje stanovništva i populacijsku politiku, javno-privatno povjerenstvo osnovano prije otprilike dva desetljeća kako bi nadgledalo i koordiniralo demografsku politiku.
Ipak, mnogi ostaju skeptični. Kritičari kažu da se podbačaj oporavka može pripisati zaostalom sklapanju brakova koji su odgođeni tijekom pandemije bolesti COVID-19 i upozoravaju da socijalna pomoć nije trajno rješenje – strukturne promjene jesu. "Iako je novčana naknada važna mjera, fleksibilni radni uvjeti vjerojatno su važniji kad se sagleda šira slika", kaže Ko Woo-rim, profesor populacijske politike na Nacionalnom sveučilištu u Seulu. Dugoročno gledano, zemlja će morati učiniti privlačnim preseljenje mladih radnika iz šireg područja Seula, gdje su troškovi braka i podizanja djece veći, u manje gusto naseljena područja gdje je odgoj djece lakši, kaže Joo. "Trebat će ozbiljan trud ne samo vlade već i cijele zemlje" kako bi se ljude pridobilo na preseljenje iz gradova i kako bih ih se potaknulo na rađanje više djece, dodaje.
Kako bi podržao svoju rastuću radnu snagu zaposlenih roditelja, Krafton, proizvođač videoigara, dodao je i povlastice poput hitnih usluga čuvanja djece, plaćeni naknade tijekom roditeljskog dopusta i zaštite sankcija u napredovanja zbog uzimanja slobodnog vremena. Sada se u vrtiću tvrtke u Seulu dvadesetak djece igra s kockicama, loptama ili dječjim automobilima dok ih 15 učitelja čuva u smjenama do 21:30, ako se roditelji zadrže na poslu. Očevi sada brojčano nadmašuju majke u dovođenju djece u vrtić tvrtke Krafton. Za naciju u kojoj je uvriježeno da muškarci ograničeno sudjeluju u životima djece, to se računa kao pobjeda, kaže Kim Hyo-jin, majka zaposlena u Kraftonu.
Politike usmjerene na djecu također pomažu tvrtki u zapošljavanju i zadržavanju talenata. Ukupno 58 radnika primilo je naknade otkako su uvedene ranije ove godine, i svi su još uvijek u tvrtki. "Životopisi koje dobivamo od kandidata za posao sve su kvalitetniji, a kandidati pristižu i od naših konkurenata", kaže Choi Jae-keun, voditelj općih poslova u Kraftonu.
U Booyoungu, od oko 100 zaposlenika koji su dobili bonus za djecu, nitko nije otišao. To uključuje Honga, zaposlenika Booyounga koji je proširio svoju obitelj zahvaljujući naknadi; njegova se predanost zbog toga samo pojačala. "Željeli biste naporno raditi i održati tvrtku uspješnom kako bismo svi nastavili uživati u pogodnostima", kaže.