Dva umirovljenika iz Makedonije, prijatelji iz djetinjstva, otišli su u mirovinu u isto vrijeme, prije sedam godina. Jedan nakon radnog vijeka u Švicarskoj, a drugi u Makedoniji. U proteklih sedam godina švicarski umirovljenik dobio je povećanje mirovine od 15 švicarskih franaka, a makedonski umirovljenik – od više od 150 eura. Iako se u bogatoj Švicarskoj i Makedoniji, kao i u dobrom dijelu Europe, mirovine izračunavaju prema takozvanoj švicarskoj formuli – odnosno 50 posto se prilagođava porastu troškova života, a 50 posto porastu minimalne plaće – aktualna makedonska vlada odlučila je privremeno zaboraviti formulu kako bi zaštitila životni standard umirovljenika.
Činjenica da su se makedonske mirovine samo od sredine prošle godine linearno povećavale za 7000 denara (oko 115 eura) prava je iznimka na europskoj razini, gdje većina mirovinskih sustava zbog dramatičnih demografskih promjena doživljava egzistencijalnu krizu. Stoga ne čude kritike europskih dužnosnika i stručne javnosti upućene službenom Skoplju, koje je u proteklih 30 godina udvostručilo izdvajanje iz državnog proračuna za mirovine, tako da sada više od trećine iznosa mirovina dolazi iz državne blagajne.
Istodobno, kreatori politika diljem Europe, kao i čelnici privatnih i državnih mirovinskih fondova, bore se s time kako osigurati održivost mirovinskih sustava, suočeni s porastom životnog vijeka Europljana, odlaskom u mirovinu generacije baby booma i niskom stopom nataliteta na Starom kontinentu. Štoviše, Europa i Sjedinjene Američke Države ozbiljno razmatraju hoće li mirovinski sustavi moći podnijeti činjenicu da će sve više ljudi doživjeti poznu dob, prelazeći stotu.
Stogodišnjaci u usponu
A broj stogodišnjaka dramatično raste s obje strane Atlantika. Prema istraživanju Nacionalnog instituta za mirovine i Američkog koledža za financijske usluge, očekuje se da će se broj Amerikanaca koji dožive 100 godina učetverostručiti do 2054. godine, pri čemu financijsko planiranje ne uspijeva pratiti rast očekivanog životnog vijeka, što milijune dovodi u opasnost da nadžive svoju ušteđevinu. Trenutačni broj od nešto više od 100.000 ljudi u SAD-u, koji su prešli stotu, skočit će na oko 422.000 za manje od 30 godina.
Slično učetverostručenje očekuje se i u Europi, gdje Eurostat predviđa da će trenutačni broj ljudi starijih od 100 godina, za koji se procjenjuje da je znatno veći od 100.000, skočiti na oko 500.000 do 2050. Točan ukupan broj stogodišnjaka u Europi nije poznat, ali podaci da ih ima više od 31.000 u Francuskoj, gotovo 24.000 u Italiji, oko 18.000 u Njemačkoj i više od 16.600 u Velikoj Britaniji sugeriraju da je ukupan broj u Europi vjerojatno znatno veći od 100.000, možda čak i blizu 200.000 kada se uzmu u obzir sve nacije, pri čemu većina pokazuje veliki trend rasta.
"Previše ljudi podcjenjuje koliko će dugo živjeti – i ta slijepa točka može ozbiljno ugroziti njihovu financijsku sigurnost", kaže Michael Finke, direktor Granum Centra za financijsku sigurnost na Američkom koledžu za financijske usluge, koji je suautor američke studije. "Stalno vidimo da se oni koji se pripremaju za dugovječnost osjećaju sigurnije u vezi s mirovinom. Ključni pokretači tog samopouzdanja? Suradnja sa savjetnikom, pristup zajamčenom prihodu i izrada plana koji je osmišljen da traje."
Zasebno istraživanje Nacionalnog instituta za mirovine na tu temu pokazalo je da većina Amerikanaca podcjenjuje i svoje šanse da dožive 100 godina i financijske zahtjeve koje to donosi. Samo 29 posto želi živjeti toliko dugo, navodeći zdravstvene i financijske probleme, a oko 75 posto boji se da će nadživjeti svoju mirovinsku štednju. S inflacijom i nižim projiciranim prinosima, 40 posto Amerikanaca sada planira odgoditi mirovinu.
Reforme mirovinskih fondova
Strahovi Amerikanaca nisu neutemeljeni, budući da su istraživanja pokazala da produljenje života, a time i vremena provedenog u mirovini za samo pet godina, povećava rizik od iscrpljivanja mirovinskog fonda za 41 posto.
Američki mirovinski sustav mješavina je socijalnog osiguranja, mirovina javnih službenika i privatnih mirovinskih planova, pri čemu mnogi umirovljenici primaju samo socijalno osiguranje, što je dovoljno za izuzetno skroman život. U Europi većina umirovljenika prima mirovine samo iz državnih mirovinskih fondova, koji se temelje na međugeneracijskoj solidarnosti, ali sve više i na dodatnim uplatama iz državnih proračuna.
I dok je u Americi rješenje problema da dugovječnost "ljulja" stabilnost mirovina, u Europi je taj vrući krumpir uglavnom u rukama vladajućih političara, budući da državni mirovinski fondovi već gube snagu zbog velikog broja umirovljenika, povećanja dugovječnosti i nedostatka radnih ljudi od čijih se plaća prikupljaju mirovinski doprinosi. Zato su reforme mirovinskih fondova na dnevnom redu gotovo svih europskih zemalja.
Bloomberg Businessweek Adria
Početkom listopada 2025. francuski premijer Sébastien Lecornu, koji je dao ostavku i ponovno imenovan s neizvjesnom političkom budućnošću, obećao je obustaviti nepopularne mirovinske reforme do 2027., kada se održavaju predsjednički izbori. Socijalistički zastupnici proglasili su pobjedu, francuska poslovna zajednica bila je ogorčena, dok je Standard and Poor's snizio kreditni rejting Francuske, navodeći zabrinutost zbog francuskog proračuna i prezaduženosti.
Nasuprot tome, njemačka vlada kancelara Friedricha Merza jedva je uspjela progurati mirovinsku reformu u Bundestagu, samo zahvaljujući činjenici da se oporbena ljevica suzdržala od glasanja. Međutim, ova "reforma" zapravo je samo politički uspjeh socijaldemokrata, jer je ispunjen njihov zahtjev da omjer mirovine i plaće ostane na 48 posto do 2031. godine. S druge strane, ne rješava problem održivosti mirovinskog sustava, pa je u pratećem dokumentu zakona obećana temeljita mirovinska reforma sljedeće godine, što je bio ustupak mladeži Merzovih kršćanskih demokrata koja se protivila zajamčenoj razini mirovina, jer ona jamči da će se mirovine subvencionirati iz državnog proračuna.
Da su te subvencije već ogromne, svjedoči činjenica da će sljedeće godine njemački savezni proračun iznositi oko 524 milijarde eura, a čak 128 milijardi ide kao subvencije za mirovine. Bez tog transfera, koji je gotovo četvrtina cijelog državnog proračuna, njemački mirovinski sustav bi se urušio iako je prije nekoliko godina započelo postupno podizanje dobi za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina kako bi se povećao broj godina u kojima se uplaćuju doprinosi.
To nije riješilo tešku situaciju u mirovinskom fondu, pa Merz već najavljuje razgovore o novom produljenju radnog vijeka, jačanju privatne štednje i ulaganju mirovinskih fondova u kupnju državnih dionica u Telekomu, Deutsche Postu i Commerzbanku.
Modeli rješenja za mirovine
Iako Francuska i Njemačka odgađaju neizbježne reforme, u mnogim europskim zemljama, čak i u ova dva vodeća europska gospodarstva, rasprave o modelima rješenja za vlastite mirovinske krize traju, kako bi one bile održive, pravedne i politički izvedive.
Upečatljiva značajka rasprave o mirovinskoj reformi u Europi je koliko su dobro shvaćeni i opsežno dokumentirani njezini korijenski problemi. A to je da europsko stanovništvo stari, da stopa nataliteta pada, da se očekivano trajanje života povećava i da sve manje ljudi doprinosi financiranju javnih mirovinskih sustava, što otežava većem broju ljudi da iz njih povlače novac tijekom duljeg razdoblja.
"Budući da je većina europskih sustava plaćanja po korištenju osmišljena kada je demografija bila potpuno drukčija, moraju se prilagoditi kako bi odražavali trenutačnu stvarnost. To prihvaćamo i u drugim područjima poput obrazovanja, gdje mijenjamo zone školskih okruga i smanjujemo izgradnju novih škola kako bismo odražavali manji broj djece u našim susjedstvima. Ali svaki razgovor o prilagodbi dobi za odlazak u mirovinu nailazi na tisuće ljutitih prosvjednika koji ispunjavaju ulice Pariza, Madrida ili Bruxellesa", ističe u analizi španjolski profesor ekonomije Javier Díaz Giménez sa Sveučilišta u Navarri i Diaz Saavedra sa Sveučilišta u Granadi. "Mirovinske reforme i dalje propadaju jer politika nadmašuje ekonomiju. Demografske promjene su predvidljive, njihovi troškovi su mjerljivi, a politički alati potrebni za rješavanje njihovih posljedica već postoje. Ali reforme propadaju kada se sudare s izbornim poticajima i javnim nepovjerenjem."
Kada je danski parlament u svibnju ove godine glasao za postupno podizanje dobi za odlazak u mirovinu s trenutačnih 67 na 70 godina do 2040. godine, to je diljem Europe označeno kao bliska budućnost za ostale europske zemlje. Nizozemska, Švedska i Finska također su krenule tim putem, dok u Njemačkoj skupina ekonomista predlaže da se prag za odlazak u mirovinu postupno podigne na 73 godine do 2060. godine.
Bloomberg Businessweek Adria
Iako je to izazvalo šok u njemačkoj javnosti, ovakvih studija bilo je i prije. Prije gotovo 10 godina, Institut za njemačku ekonomiju objavio je studiju u kojoj je predložio pomicanje dobi za odlazak u mirovinu na 69 godina do 2030. godine, na 71 godinu do 2035. godine, a od 2041. godine nadalje na 73 godine.
"Umjesto da se bavimo samo jednom stavkom, poput dobi za odlazak u mirovinu, predlažemo višedimenzionalni pristup koji se bavi i rashodima i doprinosima te kompenzira one koji su u početku pogođeni reformama", rekli su španjolski ekonomisti Giménez i Saavedra, koji predlažu uvođenje novih automatskih mehanizama prilagodbe, tj. pravila koja prilagođavaju mirovine promjenjivim ekonomskim i demografskim stvarnostima, kao i uvođenje jednokratnih naknada radnicima i umirovljenicima koji snose najveći teret smanjenih mirovina.
Iako ukazuju na to da će stariji birači blokirati svaki pokušaj smanjenja njihovih mirovina, kažu da bi se to moglo promijeniti ako umirovljenici i oni koji su pred mirovinom shvate da će im se nadoknaditi gubici.
|
Dopunska europska mirovina na popravku Prije tri godine Europska unija pokrenula je svojevrsnu europsku mirovinu kao lako prenosivu ponudu Europljanima za mirovinu uz državne mirovine, ali do sada nije privukla previše zainteresiranih. Do sada se samo oko 10.000 ljudi odlučilo za ovaj paneuropski osobni mirovinski proizvod (PEPP), pa Europska komisija (EK) sada pokušava učiniti ga privlačnijim promjenom pravila u vrijeme kada se cijeli EU suočava sa starenjem stanovništva i krizom nacionalnih mirovinskih fondova. EK predlaže smanjenje birokracije kako bi se više ljudi odlučilo da novac za ovu dopunsku mirovinu uloži u dionice, dioničke fondove i obveznice. "Iskorištavanje dopunskih mirovina u Europi i dalje je nisko", rekla je europska povjerenica za financijske usluge Maria Luís Albuquerque. "Samo 20 posto Europljana ima profesionalni mirovinski plan, a samo 18 posto posjeduje osobni mirovinski proizvod."
|
Skupa mirovinska solidarnost u Adria regiji
Ono po čemu se zemlje Adria regije ne razlikuju previše su jaki demografski problemi – pad nataliteta, masovna emigracija i sve starije stanovništvo.
Prosječna dob ukupnog stanovništva u Hrvatskoj i Sloveniji iznosi 44,5 godina, što ih svrstava među nacije s najstarijim stanovništvom u Europi. Sličnu prosječnu dob ima i stanovništvo Srbije (43,9), Bosne i Hercegovine (oko 43), Makedonije (41,1) i Crne Gore (39,7). Jedina iznimka od ovog trenda čini se stanovništvom na Kosovu i Metohiji, gdje je prosječna dob 34,84. Međutim, samo prividno, jer je prosječna dob porasla za pet godina u odnosu na rezultate popisa stanovništva iz 2011., što ukazuje na to da pad nataliteta i emigracija mladih ljudi s reproduktivnom sposobnošću utječu na to da se ovo područje približava istoj razini demografskih problema koji muče cijelu Adria regiju.
A prirodni prirast je godinama negativan u dobrom dijelu regije, prije svega u Hrvatskoj (-4,9 promila), Srbiji (-5,7) te Bosni i Hercegovini (-6,7) i Sloveniji (-2,2), koje su gotovo svake godine postavljale novi rekord za najmanji broj rođene djece u proteklih nekoliko desetljeća. Crna Gora je posljednjih godina također imala negativan prirodni prirast, ali sada je on vrlo blago pozitivan i iznosi oko 0,65 promila, dok je na Kosovu čak 6,8 promila, ali velika emigracija praktički poništava taj demografski uspjeh.
Demografski problemi dovode do potresanja mirovinskih sustava jer nedostatak zaposlenika smanjuje i priljev u mirovinske fondove te time dovodi u pitanje održivost cijelog mirovinskog sustava. Sretna vremena kada su na jednog umirovljenika bila tri zaposlena odavno su prošla za Adria regiju, osim statistički za područje Kosova gdje na jednog umirovljenika dolazi oko dva i pol zaposlena, ali to je područje s najnižim mirovinama u regiji i s kontinuiranim padom radne snage zbog emigracije u EU, Švicarsku i SAD.
Kada je riječ o omjeru broja umirovljenika i zaposlenika koji plaćaju doprinose, prema statističkim podacima, Sjeverna Makedonija i Slovenija trenutačno imaju jedan od povoljnijih omjera u regiji, i to 1,7 zaposlenih po umirovljeniku, a slijede ih Srbija (1,67), Hrvatska (1,42), Crna Gora (1,38), dok je na začelju Bosna i Hercegovina (1,15), pri čemu je situacija posebno alarmantna u Republici Srpskoj gdje je omjer jedan zaposlenik na jednog umirovljenika, a ponekad je čak i manje zaposlenih nego umirovljenika.
Međutim, nijedna od zemalja u regiji ne može isplaćivati mirovine bez značajnih transfera sredstava iz državnog proračuna, pa tako u Makedoniji državni mirovinski fond uz državni proračun godišnje prima oko milijardu eura, a prognoze su da će za dvije godine, bez konsolidacije, ti transferi dosegnuti dvije milijarde.
"Potreba za transferom transfera iz proračuna u PIOM raste, a ako se ovaj trend nastavi, to znači veću prenamjenu, veću preraspodjelu poreza koje ubirete na drugoj osnovi. Fond bi trebao biti utemeljen na doprinosima i proces konsolidacije mora započeti", nedavno je u emisiji Fin site na portalu Bankarstvo rekao akademik Abdulmenaf Bedžeti, predsjednik Fiskalnog vijeća Sjeverne Makedonije. "Trenutačno 1,7 zaposlenih plaća jednog umirovljenika. To nije dovoljno jer bi trebalo biti 2,5 zaposlenih po umirovljeniku. To je nedostižno. Da bismo mogli reći da Mirovinski fond ulazi u konsolidaciju, moramo postići omjer od najmanje 2 prema 1".
Podaci iz godišnjih izvješća Mirovinskog fonda pokazuju da broj makedonskih umirovljenika raste puno brže od broja onih koji plaćaju doprinose, pa je u proteklih 30 godina broj umirovljenika porastao za gotovo 57 posto, a broj zaposlenih za samo 18,7 posto.
Skupa je i mirovinska solidarnost u Sloveniji, gdje će se sljedeće godine iz državnog proračuna u mirovinski fond prebaciti rekordni iznos od 1,6 milijardi eura kako bi se pokrila razlika između prihoda i rashoda, najavio je slovenski ministar financija Klemen Boštjančič na predstavljanju državnih proračuna za 2026. i 2027. godinu u parlamentu. Kako je za Bloomberg Adriju objašnjeno iz slovenskog mirovinskog fonda Zpiz, veći rashodi su "zbog planiranog redovitog usklađivanja mirovina i invalidskog osiguranja, učinaka potencijalne mirovinske reforme i godišnje stope rasta prosječnog broja korisnika".
Lijekovi i alati za popravak mirovinskih sustava
Starenje stanovništva ima ogroman utjecaj na mirovinske fondove i državne proračune u cijeloj regiji, ali u Srbiji su uvjereni da imaju dugoročno održiv i stabilan mirovinski sustav, čulo se na nedavnoj prezentaciji Modela starenja za Republiku Srbiju s projekcijama za 2025. – 2070., u kojem se tvrdi da će udio prosječne mirovine u zaradi biti relativno stabilan u sljedećih 20 godina te da će umirovljenici u budućnosti moći očekivati značajan porast realne kupovne moći svojih mirovina.
"Osiguranje održivosti javnih financija i mirovinskog sustava dugoročno i sposobnost osiguranja odgovarajućeg životnog standarda za korisnike mirovina naš je prioritet", rekao je državni tajnik u Ministarstvu financija Srbije Saša Stevanović, rekavši da je izrada ovog modela uz pomoć njemačke vlade rezultirala analitičkim alatom za transparentno planiranje proračunskih raspodjela u nadolazećim godinama, što će omogućiti lakše predviđanje socijalnih i mirovinskih politika.
Ključna procjena stručnjaka Alena Bučića, koji radi na razvoju ovog modela starenja, jest da je mirovinski sustav Srbije fiskalno održiv dugoročno, da će održavati stabilan udio mirovinskih rashoda u BDP-u, te da će se transferi iz proračuna postupno smanjivati. Među važnim nalazima je i da eventualno povećanje dobi za odlazak u mirovinu na 67 do 68 godina, zbog ugrađene formule za izračun mirovina, ne bi dovelo do većih ušteda u mirovinskom sustavu.
Bučić je također istaknuo da projekcije pokazuju da će Srbija do 2070. imati relativno blage promjene u demografskom smislu i broju mladih, ali i umirovljenika, te da su njezini rezultati „mnogo bolji nego u drugim europskim zemljama“. Prema projekcijama za razdoblje od 2025. do 2070., godišnji deficit u mirovinskom fondu past će s 0,9 posto BDP-a Srbije na 0,4 posto BDP-a. Nasuprot tome, očekuje se da će deficit u Sloveniji porasti s 1,1 na 4,5 posto BDP-a, u Češkoj s -0,3 na 2,8 posto, a u Slovačkoj s 2,5 na pet posto BDP-a.
Stoga ne čudi da je Slovenija ove jeseni odlučila postupno podizati prag za odlazak u mirovinu od 2028. godine tako da će od 2035. biti u dobi od 67 godina. Međutim, oni koji imaju 40 godina staža moći će u mirovinu sa 62 godine.
Profesorica Špresa Alija, s Jugoistočnoeuropskog sveučilišta, također vidi lijek za makedonski mirovinski sustav u postupnom povećanju dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina do 2030. godine, ali i u povećanju stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje na 23 posto umjesto sadašnjih 18,8.
"Postupno povećanje doprinosa ili njihovo vraćanje na prethodnu razinu jedno je od rješenja. Moguća alternativa je pronaći kompromis između poslodavaca i zaposlenika, gdje, primjerice, poslodavac plaća 17 posto, a zaposlenik pet posto doprinosa", kaže Alija i ističe da se održivost mirovinskog sustava ne može postići samo kratkoročnim intervencijama, već je potrebna integrirana strategija strukturnih, institucionalnih i digitalnih reformi. "Samo koordinirani pristup između vlade, poduzeća i civilnog društva može jamčiti pravedan, solidan i financijski održiv mirovinski sustav za sadašnje i buduće generacije".
- U pisanju pomogli Danijela Polonijo (Hrvatska), Aleksandar Lukić (Slovenija), Ivana Raonić (BiH) i Nataša Hadžispirkoska Stefanova (Makedonija).
.webp){kind=icon}
