.webp){kind=icon}
Stanovništvo Europske unije raslo je punih 20 godina, do početka 2020. kada se počelo smanjivati tijekom sljedeće dvije godine, prije nego što je ponovno poraslo tijekom 2022. godine. Međutim, prirodna promjena stanovništva (razlika između živorođenih i umrlih) u EU negativna je još od 2012., velikim dijelom zbog starenja stanovništva. Ipak, tijekom 20-godišnjeg razdoblja, do kraja 2023. (prema najnovijim podacima koje je Eurostat objavio 15. svibnja) stanovništvo Unije poraslo je ukupno četiri posto, ali taj rast ne dijele zemlje Adria regije, izuzev donekle Slovenije. Naprotiv, one se već desetljećima suočavaju s padom broja stanovništva, s teškim posljedicama na ekonomski razvoj, tržište rada, mirovinske i zdravstvene sustave.
Hrvatsko stanovništvo se između 2003. i 2023. godine smanjilo za oko pola milijuna ljudi, na 3,85. Broj stanovnika Slovenije porastao je od 2017. do kraja 2023. za oko 100 tisuća, na 2,12 milijuna, dok se u Srbiji u istom razdoblju smanjio sa sedam na 6,6 milijuna, u Sjevernoj Makedoniji s dva na 1,83 milijuna, prema najnovijim podacima Eurostata. Za BiH nema provjerenih podataka, već se procjenjuje da je u toj zemlji 2019. bilo 3,5 milijuna stanovnika, oko 17.000 manje nego 2017. godine.
Iz godine u godinu sve manje djece
U Hrvatskoj se 2022. rodilo najmanje djece u zadnjih 100 godina. Trend znatnog smanjenja broja živorođene djece nastavio se i prošle godine kada je u Hrvatskoj rođeno 32.047 djece ili gotovo 2000 manje nego godinu prije, odnosno čak 11.699 manje nego 2000. godine, objavio je Državni zavod za statistiku (DZS). Stopa totalnog fertiliteta mjerena brojem živorođenih po ženi u reproduktivnoj dobi iznosila je tek 1,53, što je znatno ispod razine od 2,1 rođenih koja osigurava obnovu broja stanovništva.
"Razlog tome leži u nepovoljnoj dobnoj strukturi te iseljavanju iz Hrvatske mlađe populacije, što posljedično dovodi do manjeg broja rođene djece", kaže načelnica sektora za društvena istraživanja u DZS-u Dubravka Rogić-Hadžalić.
Prošle godine i u Srbiji je rođeno najmanje beba od Drugog svjetskog rata. Začarani krug opterećuje populaciju: što je manja populacija, to je manje djece jer je sve manje žena koje ih rađaju. Vlada je stoga uvela određene mjere, uglavnom financijske, usmjerene na povećanje stope fertiliteta (broj djece po ženi). To se zaista i dogodilo, jer je 2012. godine stopa fertiliteta bila 1,45, a sada je 1,63, i porasla je u svim regijama Srbije.
Slovenija je jedina u Adria regiji uspjela podići stopu fertiliteta, i to s 1,21 posto iz 2002. godine na 1,55 posto u 2023., prema Eurostatu. No, predviđanja statističara su neumoljiva – kao i u ostalim zemljama Adria regije u sljedećim generacijama udio starijih među stanovnicima Slovenije će se povećavati, a udio mladih smanjivati. Početkom 1982. godine u Sloveniji je bilo dvostruko više djece do 14 godina nego starijih od 65 godina i 2,8 puta više mladih (mlađih od 19 godina). Početkom 2022. bilo je 40 posto više starijih nego djece i gotovo osam posto više nego mladih. Eurostat predviđa da će 2100. godine u Sloveniji biti 2,5 puta više starijih nego djece.
Janez Malačič | Bloomberg Businessweek Adria
Sumorne prognoze
U Sloveniji se do 2100. očekuje pad broja stanovnika za 156 tisuća ljudi u odnosu na 2022. i pad ispod dva milijuna – na 1,95 milijuna stanovnika. U Hrvatskoj bi u istom razdoblju, broj stanovnika mogao pasti na svega 2,4 milijuna, pod uvjetom da broj rođene djece ostane na sadašnjim razinama i da neto migracije budu na nuli, prema izračunima Ivana Odrčića, analitičara Bloomberg Adrije.
Slično je u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Republički zavod za statistiku (RZS) procjenjuje da će u Srbiji u najboljem slučaju 2041. biti 6,52 milijuna stanovnika, a u najgorem 6,18 milijuna. No, scenariji demografa puno su pesimističniji i predviđaju da bi Srbija do sredine stoljeća mogli izgubiti oko dva milijuna stanovnika. Procjene za Sjevernu Makedoniju kažu da će zemlja, ako se ništa ne promijeni, u sljedećih 50 godina ostati bez dodatnih pola milijuna stanovnika. Ili uz iste parametre koji su vrijedili 2022. godine, 2070. godine broj stanovnika u Sjevernoj Makedoniji smanjit će se sa sadašnjih 1,8 na 1,3 milijuna, prema izračunima makedonskog zavoda za statistiku.
Prema istom izvoru, u 2022. godini u Sjevernoj Makedoniji rođeno je ukupno 18.073 djece. Broj živorođenih u 2022. u odnosu na 2021. godinu manji je za 3,1 posto. Usporedbe radi, 2013. godine rođeno je ukupno 23.138 djece.
U potrazi za radnicima
Sve zemlje Adria regije ozbiljno su pogođene izazovom starenja stanovništva koje ne zadovoljava potrebe tržišta rada. Problem se pokušava se riješiti kombinacijom nekoliko mjera, od pronatalitetnih politika, preko zapošljavanja umirovljenika do uvoza radne snage. I svaka zemlja traži svoj recept jer niti jedna od tih mjera nije se pokazala naročito uspješnom, pogotovo kada radnici u najproduktivnijoj dobi masovno iseljavaju u razvijenije zemlje u potrazi za bolje plaćenim mjestima i višim standardom.
Iz Ministarstva rada Slovenije za Bloomberg Adriju su rekli da Eurostat u osnovnoj projekciji podcjenjuje obujam useljavanja. "Stoga možemo pretpostaviti da će starenje slovenskog društva zbog veće migracije u budućnosti biti manje gorući problem nego što se to čini u službenim statistikama: bez migracija situacija bi bila kritičnija, jer u Sloveniji imamo negativan prirodni prirast (više umrlih nego rođenih), ali čini se da će se ovaj trend zasad nastaviti."
S problemom uvezene radne snage bolno se suočava Hrvatska, pogotovo posljednjih 10-ak godina, nakon što je ulazak u EU omogućio slobodan odlazak radne snage u druge zemlje članice. To je lančano povezano s trendovima u ostalim zemljama Adria regije, prije svega u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji, tradicionalnim bazenima iz kojih Hrvatska crpi radnu snagu. No, kako su i te zemlje pogođene padom stanovništva i odlaskom radnika, Hrvatska sve više poseže za radnicima iz tzv. trećih zemalja. Podaci Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske (MUP) otkrivaju da se ipak još uvijek najviše doseljavaju građani BiH i Srbije. Od 172.499 dozvola za boravak i rad koje je MUP izdao u 2023., najviše ih je izdano radnicima iz BiH, njih 38.236, a na drugom je mjestu Srbija, iz koje je zaposleno 24.028 ljudi, dok je Sjeverna Makedonija na petom mjestu (iza Nepala i Indije) s 13.412 dozvola.
"Ovo izrazito bitno povećanje strane radne snage prethodnih godina može nadići ekonomsku ovisnost o tim ljudima i možebitno se kretati prema fenomenu tzv. paralelnih društva (vidljivo u Švedskoj, Francuskoj, Belgiji…) s obzirom na rapidno povećanje i neintegriranje tih ljudi u našemu društvu", komentira Odrčić. Naglašava kako je, da bismo održali populaciju koliko-toliko stabilnom i zbog masovnog uvoza strane radne snage omogućili koheziju društva na dulji rok, potrebno stimulirati mjere koje dovode do povećanja broja rođene djece na način da svaka žena u zemlji ima snažan motiv roditi minimalno dvoje djece, a idealno i nešto blago više od tog broja.
Preopterećeni mirovinski sustavi
Dugoročno gledano, manja populacija mogla bi zadavati glavobolje umirovljenicima i radno sposobnim građanima, ali i poslodavcima koji traže visokoobrazovanu radnu snagu. "Uvjeti na tržištu rada prisiljavaju poslodavce da zadrže starije radnike, iako bi radije zapošljavali više mlađih i tek obrazovanih radnika", kaže Janez Malačič, profesor na ljubljanskom Ekonomskom fakultetu.
Kako bi zaposlenike dulje zadržala na poslu, Slovenija i Hrvatska im omogućuje isplatu dijela mirovine ako unatoč ispunjenju uvjeta za mirovinu nastave raditi. Zaposlenici također mogu djelomično otići u mirovinu i raditi manje sati te tako primati dio plaće i dio mirovine. Veću mirovinu dobivaju i oni koji dulje rade zbog većeg postotka za izračun mirovine.
"Pretpostavka je da ćemo raditi više godina, a da će mirovinski sustav biti preopterećen. Ako se smanjuje broj zaposlenih i sve je više neaktivnih, manji broj radnika mora uzdržavati više umirovljenika. No, nezaposlenih će i dalje biti", rekla je za Bloomberg Businessweek Adria Vera Gligorijević s Geografskog fakulteta u Beogradu, pročelnica Katedre za demografiju.
Pojašnjava da su projekcije ukupnog i radno sposobnog stanovništva precizne i točne, ali projekcije stope aktivnosti (radne snage) nije moguće tako precizno izračunati, budući da na stopu aktivnosti utječu socioekonomski čimbenici "čak i više nego demografija". "Nedostatak radne snage je strukturne prirode. Glavno strukturno obilježje je starenje stanovništva. Broj onih koji ulaze na tržište rada je manji od broja onih koji odlaze", rekao je nedavno državni tajnik u Ministarstvu rada Slovenije Igor Feketija.
Regija gubi više od pet milijardi eura godišnje
Iako je negativan prirodni priraštaj tipičan za Europu, Srbija na popis problema dodaje i problem negativne migracijske bilance jer sve više ljudi odlazi iz zemlje, a sve manje dolazi. U Hrvatskoj je veliki val doseljavanja stranih radnika donekle preokrenuo takav trend – od kraja 2022. zbog doseljenika stanovništvo je poraslo za 0,06 posto. Podaci DZS-a su pokazali porast muškog stanovništva, i to najviše u dobnoj skupini od 25 do 29 godina starosti (3,5 posto), što može biti utjecaj migracijskih kretanja, komentirala je Dubravka Rogić-Hadžalić. No, i u Hrvatskoj i u Srbiji poseban je problem iseljavanje visokoobrazovanih ljudi.
Prema podacima Instituta za razvoj i inovacije, domaća statistika o iseljavanju iz Srbije gotovo da i ne postoji, a međunarodna statistika nije sveobuhvatna. Unakrsnom provjerom podataka iz međunarodnih izvora došli su do procjene da iz Srbije godišnje emigrira od 15.700 do 49.000 građana. Istraživanje koje je Institut proveo 2019. pokazuje da je (izravno i neizravno) zbog nemogućnosti sprečavanja godišnjeg odljeva stanovništva njihovim zapošljavanjem ostvaren godišnji gubitak bruto dodane vrijednosti u iznosu od oko 897,3 milijuna eura, što je oko 2,1 posto srpskog BDP-a iz 2018. godine. Jednostavno, svaki zaposleni stanovnik koji emigrira iz Srbije sa sobom u prosjeku ponese najmanje 19.500 eura nekog budućeg godišnjeg BDP-a koji bi mogao biti ostvaren. Analiza je pokazala da Srbija godišnje gubi između 2,5 i 3 milijarde eura.
Metodologija koja je razvijena za Srbiju primijenjena je i na ostale zemlje zapadnog Balkana te je utvrđeno da regija godišnje trpi gubitke veće od pet milijardi eura.
Boris Vujčić | Bloomberg Businessweek Adria
Hrvatska je zbog velike dijaspore donekle specifična. Doznake izvana čine čak pet posto hrvatskog BDP-a u razdoblju od 2000. do 2022. godine. U tom je razdoblju dijaspora u Hrvatsku poslala 53,47 milijardi dolara više nego što su strani radnici poslali svojim obiteljima u inozemstvo, kako je izračunao izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Kristijan Kotarski obrađujući podatke Svjetske banke. Ističe kako prema tom indikatoru Hrvatska zauzima (ne)slavno prvo mjesto u EU. Podaci HNB-a otkrivaju da volumen doznaka raste, u prva tri tromjesečja 2023. dijaspora je poslala 4,2 milijarde eura, dok je u cijeloj 2022. godine taj iznos bio na 5,1 milijardi eura. Najviše sredstava se slijeva iz Njemačke i Irske, a najviše odlazi u Bosnu i Hercegovinu.
Nijedna europska država nije uspjela zaustaviti trendove
Zašto je bitna dostupnost i kvaliteta radne snage? Bloombergov analitičar Ivan Odrčić na to pitanje odgovara da se odgovor krije u sadašnjem globalnom ekonomskom modelu, odnosno u ekonomiji obujma ili još preciznije potrošnji srednje klase.
"Drugim riječima, otvaranje tvornica, zapošljavanje masa, prodaja velikih količina proizvoda te time povezan rast plaća i standarda ovisi o veličini srednje klase potrošača, a ne primjerice od dva milijunaša koji neće konzumirati dva milijuna televizora, pari cipela, ljetovanja, ili automobila. Možemo i jednostavnije, ako danas ulažete u stambene nekretnine, jasan je pad potražnje za njima tijekom sljedeća desetljeća ako će se broj stanovnika skoro pa prepoloviti do kraja stoljeća", pojašnjava Odrčić.
Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić smatra da se gubitak stanovništva ne može nadomjestiti iz neaktivnog stanovništva ili demografskim pronatalitetnim politikama. "On se može nadoknaditi jedino povećanjem daljnje migracije, aktiviranjem umirovljenika, produljenjem radne dobi ili automatizacijom i robotizacijom", kaže. Za Bloomberg Adriju pojasnio je kako ne vjeruje da pronatalitetne politike mogu preokrenuti situaciju na tržištu rada, barem ne kratkoročno.
Da bismo smanjili trendove starenja stanovništva, potrebna nam je "dobro zamišljena, široko društveno koordinirana i temeljito provedena populacijska politika", smatra Malačič. To bi mladima trebalo omogućiti dugoročnu socijalnu sigurnost i odgovoriti na mnoga pitanja i prepreke koje im onemogućuju rađanje u prosjeku dvoje do troje djece po obitelji.
No, budući da nijedna europska država to nije uspjela, mjere se, rekao je, moraju kombinirati s učinkovitom migracijskom politikom, koja bi trebala spriječiti negativno selektirane migracije, s kojima u zemlju useljava sve više niže obrazovanih, a odlaze obrazovaniji.
Uz pomoć Hane Stevović (Srbija) i Aleksandre Tomić (Sjeverna Makedonija)
